Predstavnici nekoliko članica EU-a sada su, uoči europskih izbora u lipnju, zauzeli još tvrđi stav o jednom od glavnih zakona Green Deala, u nadi da će privući konzervativne i ruralne birače koji se protive velikom broju briselskih propisa.

Zemlje članice planirale su finalizirati tzv. Zakon o obnovi prirode tijekom sastanka ministara okoliša u ponedjeljak, no glasanje je u zadnji čas povučeno s dnevnog reda, nakon što su dužnosnici shvatili da više nemaju potrebnu potporu. Zakon je to kojim se žele obnoviti rijeke, šume i mora EU-a, a sad je upitno i hoće li se uopće finalizirati do kraja ovog saziva. Tekst dogovoren s državama članicama usvojen je s 329 glasova za, 275 glasova protiv i 24 suzdržana u Europskom parlamentu krajem veljače, a sad ga treba amenovati Vijeće.

Nitko ne želi biti 'briselska marioneta'

Belgija, koja trenutačno vodi raspravu među zemljama članicama, još uvijek pokušava uvjeriti vlade da promijene stajalište. No s obzirom na to da se zahuktava europska predizborna kampanja, mnoge zemlje zapravo ne žele odavati dojam briselske marionete, pa čak i one koje nemaju problem sa samom srži ovog zakona.

Zakon o obnovi prirode postao je simbol izborne bitke oko budućnosti Green Deala. Za njegove protivnike on je dokaz pretjerane zelene regulacije, što se pod hitno mora suzbiti. Za njegove pristaše je pak obrana ovog zakona jednaka obrani Green Deala.

Ciljevi zakona i ono što je od njih ostalo

Europska komisija predložila je taj zakon još 2022., nakon što su znanstvenici otkrili da je više od 80 posto prirode u bloku u lošem stanju. Nestabilna staništa ne ugrožavaju samo divlje životinje - zdravlje ljudi, sigurnost hrane i opskrba vodom ovise o rijekama, oprašivačima poput pčela i otpornim šumama. Pored toga su zdravi ekosustavi i vitalna komponentna borbe protiv klimatskih promjena.

Cilj zakona je obnoviti 20 posto kopnenih i morskih područja EU-a do 2030. te sva područja kojima je potrebna obnova do 2050. Tu su i mnogi specifični ciljevi za posebne tipove staništa – močvare, šume, rijeke, oceane i druge – kao i za oprašivače, gradove i poljoprivredu.

Nakon godinu dana pregovora od mnoštva ciljeva ostali su samo oni glavni za 2030. i 2050., kao i zahtjev za obnovu 25.000 kilometara rijeka te sadnja tri milijarde stabala. Među uklonjenim zahtjevima je obnavljanje poljoprivrednog zemljišta, a revitalizacija najmanje 30 posto isušenog tresetišta ipak će ovisiti o dobroj volji poljoprivrednika i privatnih zemljoposjednika. Konkretni ciljevi za ozelenjivanje gradova također su odbačeni.

Do 2030. vlade zemalja članica nisu obvezne obnoviti područja izvan područja zaštićenog europskom mrežom Natura 2000. Konačni tekst prijedloga uveo je i mehanizam suspenzije u slučaju većih problema sa sigurnošću hrane, ali i olabavio većinu obvezujućih ciljeva.

Tko je protiv i zašto?

Unatoč tim ustupcima, nastalim kao odgovor na negodovanje konzervativnih političara, neke zemlje i dalje ustraju na prigovorima – sada već više zbog načela, nego zbog samog sadržaja zakona. Tako Švedska, Finska, Poljska, Italija, Nizozemska i Mađarska planiraju glasati protiv njega dok će Austrija i Belgija biti suzdržane.

To znači da trenutačno zakon nema potrebnu većinu od 55 posto zemalja koje čine 65 posto stanovništva bloka. Švedska primjerice smatra da EU prelazi granicu želeći regulirati način na koji zemlje upravljaju svojim šumama. Finska se pak boji velikih troškova, a poljski premijer Donald Tusk vjerojatno želi umiriti nezadovoljne poljoprivrednike. Mađarska s druge strane tvrdi da Bruxelles postavlja iracionalne ciljeve motivirane zelenom ideologijom, iako je isprva podržala zakon.

Nizozemski farmeri osudili zakon na smrt

Na popisu onih koji neće glasati zasigurno najviše u oko upada Nizozemska, dosad uvijek sklona zelenoj politici. Stranka u usponu BBB (Građanski pokret poljoprivrednika), koja se profilirala upravo kroz prosvjede poljoprivrednika, uspjela je spriječiti vladajuće da podrže prijedlog zakona. Njihova popularnost zapravo je u samom početku osudila Zakon o obnovi prirode na smrt.

Baš u vremenu u kojem je BBB politički stasao i na iznenađenje svih pobijedio na pokrajinskim izborima te slomio nizozemske demokršćane (oduzevši im njihovu ruralnu biračku bazu), njemački kršćanski demokrati pozvali su na povlačenje zakona. Zašto? Zato što je bavarski čelnik Europske pučke stranke desnog centra (EPP) Manfred Weber vidio što se dogodilo demokršćanima u Nizozemskoj.

Konzervativci su naposljetku uspjeli razvodniti zakon u Europskom parlamentu, prije nego što su ga dodatno 'olabavili' u pregovorima s vladama EU-a. Dođe li na sljedećem sastanku vlada članica do novih izmjena, konačni tekst morao bi opet proći i kroz proces odobrenja u Parlamentu, što znači da ga je gotovo nemoguće usvojiti prije europskih izbora u lipnju, a zadnja sjednica sadašnjeg saziva održat će se krajem travnja.