Iako ih češće viđamo u filmovima, glazbene montaže nisu rijetka pojava ni na televiziji. Znaju biti prilično blesave, ponekad i nevjerojatno glupe i nepotrebne. Televizijska kuća ABC se posebno angažirala da nas ubije u pojam te u svoje serije ubacuje, kako to profesionalci nazivaju, 'molim vas, možete se smijati sada' muziku. Ako ste ikada gledali 'Uvod u anatomiju' ili 'Očajne kućanice', vjerojatno vam je poznato o čemu se radi. Kako gospodin Sepinwall piše, hvala vam, ali zaista nam nije potrebna iritantna intruzivna kvaziglazbena podloga da znamo što bismo trebali osjećati u danom trenutku. Pa, kvragu, gledamo što se događa na ekranima ispred nas.

Glazbeno nadopunjavanje
No, nešto rjeđe nas serije počaste fenomenalnim glazbenim montažama, koje vrlo lijepo ilustriraju i nadopunjavaju scenu koje gledamo. Upravo zato takve scene pamtimo duže od ovih smetnji koje se često koriste sa tim 'molim vas osjećajte ovakvu emociju' momentima, odnosno sada već potpuno zastarjelim laugh-trackom, koji pod hitno treba izbaciti iz svih oblika televizijskih komedija.Jedan od najpoznatijih primjera glazbenih montaža u serijama je 'Žica'.
Serija koja nikad nije imala klasični soundtrack, štoviše nikad u seriji nije 'umjetno' proizveden zvuk koji se u tom trenutku nije nalazio u samoj sceni. Glazbena podloga koju je serija koristila je ona koju je sama scena proizvela. Zvuk radija iz auta, odzvanjanje kvartovskog boomboxa, policijske sirene negdje u daljini, kazeta s The Poguseovim 'Body of an American'...

No, na kraju svake sezone David Simon i društvo su nas počastili jednom prekrasnom montažom, nikad boljom nego na kraju zadnje, pete sezone. U pet minuta oproštaja s Baltimoreom, uspjeli smo se nekoliko puta rasplakati pod zvucima Waitsovog 'Way Down in the Hole' u izvedbi Blind Boys of Alabama.

Montaže, nikako ekskluzivne za drame, sve su se češće pojavljivale i u komedijama. Tako je 'Scrubs' u jednoj od najboljih epizoda, 'My Lunch', uspio ugurati The Frayev 'How to Save a Life'. U prekrasnoj montaži, danu u kojem doktorima bolnice Sacred Heart ništa nije polazilo za rukom, John C. McGinley briljirao je kao Dr. Cox.

U posljednjoj, šestoj sezoni američkog 'Officea' Jim i Pam su konačno imali svoje vjenčanje, koje je popratio 'Forever' Chrisa Browna. Michaelovo iznenađenje neobično se dobro uklopilo u scenu.

Zadnja epizoda prve sezone 'Kako sam upoznao vašu majku', nakon cjelosezonskog natezanja rezultirala je Tedovim izljevom ljubavi i prizivanjem kiše za Robin, a jadni Marshall je ostao bez Lilly. 'This Modern Love' od Bloc Partyja bio je idealni soundtrack za kraj sezone.

Nakon neobične, ali i u retrospektivi nevjerojatno dobre druge sezone 'Kronika Sarah Connor', kockice su se konačno počele slagati u smislenu cjelinu. Samo epizodu prije velikog finala dobili smo jednu od najposebnijih, ne samo montaža, već i scena na televiziji uopće. 'Donald, Where's Your Trousers?', skladba koju su John Henry i malena Savannah Weaver otpjevali, inače je tradicionalna škotska pjesmica za djecu. Popraćena tmurnom atmosferom serije i događajima na ekranu, nikad ne biste pomislili da bi itko to pjevao vlastitoj djeci.

U istoj seriji, ali na kraju prve sezone, producenti su iskoristili 'The Man Comes Around' Johnnyja Casha. U svrhu smanjenja troškova budžeta, Terminatorovo klanje agenata FBI-a dobivamo iz perspektive bazena u koji mrtvi specijalci upadaju. Vrlo kul, efektno i s manje novca nego da su pokazali makljažu iz prve ruke.

Istu pjesmu iskoristili su i tvorci 'Generation Killa' u svojoj završnoj montaži.

Britanska serija 'Skins' pokazala je da glazbena montaža može i nešto drukčije izgledati. Nakon stravičnog događaja na kraju prve sezone, cijela glumačka postava počela je iz vedra neba pjevati 'Wild World' Cata Stevensa.

Sličan pristup iskoristio je i Josh Schwartz u svom 'Chucku'. Humoristična serija nikad nije bila bolja nego u svojoj drugoj sezoni, što može zahvaliti i svom najsmješnijem dvojcu, Jeffu i Lesteru. Njihov bend, Jeffster, pokazao je neobičan talent pjevajući Totovu 'Africu'.

Schwartz je poznat da u svojim serijama iznimnu pažnju poklanja izboru glazbe, što je možda najuočljivije bilo u 'OC-ju'. Šteta je što je 'OC' izgubio kompas u drugoj i trećoj sezoni, no kvalitetu prve i zadnje ne bi se smjelo osporavati. Sam kraj prve sezone krasi prekrasna montaža u kojoj pokojni Jeff Buckley pjeva svoju verziju 'Hallelujah'.

U nešto tužnijem tonu Judd Apatow je pokazao usamljenost Billa Haverchucka, nepopravljivog i izgubljenog geeka s velikim srcem i neiskvarenom dušom. Grupa The Who i 'I'm One' u podlozi.

Da ne mora nužno svirati neka pop pjesma u pozadini, pokazao je 'Lost', koji je imao oskarovca Michaela Giacchina zaduženog za soundtrack. Tko nije pustio suzu gledajući otplovljavanje broda u prvoj sezoni, ima srce od kamena.