Dvije intervencije policajaca zbog obiteljskog nasilja u samo mjesec i pol dana završavaju tragično. Sredinom svibnja dvojica mladih policijskih službenika teško su opečena, a u subotu je tijekom intervencije nožem ubijen policajac Ante Gabrić, a njegov je kolega ranjen. Što policajci smiju napraviti kada intervencija izmakne kontroli i koliko često uopće izvlače pištolje iz futrola te smiju li ih uopće koristiti?
Policija je u oba ova slučaja imala ranije evidentirane prijave za nasilje u obitelji. Jesu li policajce koje su poslali na te dvije adrese uopće upozorili da bi moglo biti problema i da ne trebaju očekivati uobičajenu situaciju? Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost i nekadašnji šef kriminalističke policije u Ravnateljstvu policije, kaže kako operativno dežurstvo policajce koje pošalje na intervenciju mora upozoriti na dosadašnja saznanja vezana za počinitelja. Često se događa, kaže, da policajci nemaju pojma kamo idu i što mogu očekivati, a dosadašnje intervencije mogu se vrlo brzo izlistati samo ako se u informacijski sustav upiše adresa na koju se ide.
'Moraju ih upozoriti ako je ranije bilo intervencija'
'Netko im je trebao reći da je prije mjeseca dana već bila intervencija zbog obiteljskog nasilja na toj adresi u Kijevu. Priprema je bitna, tu se događaju propusti. Kada sam bio temeljni policajac prije 20 - 25 godina, šef bi nam dao neke smjernice prije intervencije i rekao da budemo oprezni', dodaje Cvrtila. Istraga će, kaže, pokazati zašto su nepripremljeni ušili u tu kuću i kakva im je uopće dojava došla.
Tu dolazimo do drugog aspekta priče. Kako se policajci uopće pripremaju za nepredviđene situacije i kada i koliko koriste oružje. Naši sugovornici slažu se kako je edukacija policajaca loša. 'Policijski službenici su prilikom prijema u službu obučeni i educirani za postupanja i uporabu sredstava prisile, ali škola je jedno, a život nešto sasvim drugo i svaka situacija i postupanje u kojem se tijekom obavljanja službe nađu nije isto i nema istu težinu i svi oni su upoznati da prilikom postupanja sami procjenjuju rizičnost situacije i primjene sredstva prisile za koja smatraju da će sa što manje posljedica prema počinitelju polučiti rezultat', objašnjavaju iz Sindikata policije. Cvrtila pak kaže kako je već na samoj Policijskoj akademiji buduće policajce ne pripremaju na realne opasnosti.
Policajci pogibaju iz neposredne blizine, a vježbaju gađanje na 25 metara
'Obuka je načelna, a mora biti konkretna i odnositi se na pojedine situacije', kaže Cvrtila. I tijekom radnog staža policajci jednom godišnje imaju provjeru iz opće tjelesne pripreme. No ona je takva, tvrdi, da se možete pripremiti dva dana ranije radeći nekoliko sklekova. Te bi provjere trebale biti češće i nenajavljene, smatra. Situacija s korištenjem oružja još je gora.
Jednom godišnje je testiranje, tada ispale 15 - 20 metara u metu na udaljenosti od 25 metara. A koliko je to pogrešno i koliko ne koristi u ovim nedavnim situacijama, pokazuje i američko istraživanje koje pokazuje da najveći broj policajaca pogine na udaljenosti od dva do pet metara. 'Tu gađanja na 25 metara ne pomaže nimalo', zaključuje Cvrtila.
Trebaju im suzavci i elektrošokeri
U Sindikatu policije pak tvrde kako je pištolj zadnja instanca. Policajci bi trebali koristiti suzavce i elektrošokere. 'Oni imaju najmanju štetnu posljedicu za nasilnika, a učinak u slučajevima u kojima su do sada korišteni je višestruko učinkovit. Treba sastaviti protokole o postupanju u situacijama koje su se do sada u policijskoj praksi pokazale kao pogibeljne s obaveznim opisom sredstva prisile koje se tom prilikom trebaju uporabiti', smatraju.
Iako, poručuje Cvrtila, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ravnateljstvo voli prilikom stradavanja policajaca reći kako je riječ o njihovoj osobnoj pogrešci, kao što je to bio slučaj s pogibijom mladog policajca Ivana Grbavca u Sesvetama prilikom pljačke banke 2009, sustav je itekako odgovoran jer školovanjem i obukama moraju dovesti do toga da policijski službenici imaju minimalne mogućnosti raditi pogreške.
'Policija mora nešto poduzeti', zaključuje.
