Trojku, podsjetimo, čine Europska komisija, MMF i Europska središnja banka (ECB).

Tim Goldman Sachsa, na čelu s glavnim strategom Peterom Oppenheimerom, navodi da je takva strategija već ranije primjenjivana; sada će se 'možda morati ponoviti, uz prijetnju koja je vjerojatna samo kada je kaos neizbježan', doznaje BusinessInsider. U nastavku, analizira se političko preslagivanje između Grčke i trojke.

Sa svakom novom odigranom rundom rasli su politički troškovi dviju uključenih strana. Kako bi se mogli nositi s domaćim političkim pritiscima, čelnici obje strane usvojili su izravniju retoriku u svojim pregovorima.

'Dosegli smo fazu u kojoj čelnici eurozone izvan Grčke (ne samo Nijemci i Nizozemci) otvoreno prijete Grčkoj izgonom iz eurozone ukoliko nova vlada ne ispoštuje postojeće sporazume s trojkom, dok vođe rastućih grčkih političkih stranaka otvoreno kažu da Grci ne trebaju pristajati na program spasa jer ih ostatak eurozone ne može izbaciti zbog visoke cijene takvog čina', piše Goldman Sachs, donoseći tri scenarija mogućeg razvoja događaja i pripadajuće reakcije tržišta.

Prvi scenarij: Razvučena politička trakavica

Po Goldmanu, ovo je najizgledniji scenarij, koji odražava aktualne političke pokazatelje. Nova grčka vlada koja neće pokušati izaći iz eurozone niti će pristati na ispunjavanje zahtjeva iz sporazuma s trojkom. U tom slučaju, trojka bi vjerojatno obustavila sve isplate Grčkoj, dovodeći je na rub bezdana. No ECB bi nastavio podupirati grčke banke, održavajući Grčku u eurozoni.

Ukoliko do toga dođe, 'mogli bismo konačno vidjeti politički odgovor na grčkoj strani: kako bi se izbjegao kaos, koalicijska vlada mogla bi pokazati spremnost da pristane na uvjete trojke. Druga ruta, koja ne isključuje prvu, u Goldmanovim očima mogla bi biti uvođenje paralelne valute u Grčkoj, poput 'geura' koji je nedavno predložio Thomas Mayer iz Deutsche Banke

Reakcija tržišta

'Prijetnja neposredne opasnosti i ranije je tjerala političke čelnike na odluke. Stoga postoji opće uvjerenje da se situacija mora pogoršati prije nego se može poboljšati', piše Goldman.

Međutim, pod uvjetom da ne bude nikakvih naglih odluka i da su političari u mogućnosti djelovati učinkovito, Goldman smatra da će prinosi na desetogodišnje njemačke i američke obveznice zapise rasti iznad dva posto, uz porast tržišne cijene od 2,5 posto već 2013. godine. Prinosi tih obveznica i onih u zemljama periferije eurozone trebali bi se dodatno približiti, smanjujući rizike ulagača. Što se tiče tržišta dionica, Goldman revidira svoju tromjesečnu prognozu za Euro Stoxx 50 s prijašnje razine od 2.350 na 2.150 bodova.

Drugi scenarij: Grčka napušta eurozonu

Goldman smatra da izgledi za brzi izlazak Grčke iz eurozone nisu veliki, no zanimljiv je mračni scenarij stratega:

'Ozbiljna je prijetnja širenja zaraze na druge periferne ekonomije i bankovne sustave. Udar na grčke banke i redovi uspaničenih klijenata koji čekaju na ulicama kako bi povukli svoje ušteđevine prijete izbijanjem poremećaja i drugdje. S obzirom na aktualne pritiske na dijelove španjolskog bankovnog sustava, prijetnja je tamo osobito akutna. A Portugal, zemlja koja se također suočava s veoma značajnim i fundamentalnim ekonomskim izazovima, također bi bila pod rizikom postane li očito da su izigrane tobože neopozive obaveze koje nameće monetarna unija.'

U toj fazi, sve bi ovisilo o reakciji političara. Ukoliko ona bude adekvatna, Goldman predviđa smanjenje BDP-a eurozone za dva posto. No ukoliko odgovor političara ne bude dovoljno vješt da se suprotstavi ozbiljnim posljedicama, situacija će postati mnogo, mnogo gora. Goldman piše da je 'moguće razjedinjavanje eurozone, uz pad BDP-a koji bi mogao dosegnuti dvoznamenkastu cifru'.

Reakcija tržišta

Goldman piše: 'Nedvojbeno, državne obveznice s vrhunskim AAA rejtingom smanjuju takav katastrofičan ishod u većoj mjeri nego ostala sredstva, poput nenovčane imovine i korporativne kredite. Čak i u tom slučaju, stratezi još uvijek misle da bi američke trezorske obveznice mogle pasti za 1,5 posto i desetogodišnje njemačke obveznice za jedan posto, a kratkoročno bi mogle probiti i te razine.

Kao rezultat nesređenog izlaska Grčke iz eurozone, cijene dionica vjerojatno bi znatno pale i bile veoma nestabilne, predviđa Goldman. Oppenheimerov tim zaključuje da bi učinci čistog kaosa u kojem bi se našla razasuta eurozona bili vidljivi tek s određenim vremenskim odmakom; ulagači bi vjerojatno pretpostavili ono najgore, a pitanja bi postavljali naknadno.'

Treći scenarij: Izbacivanje Grčke

Goldmanu je ovaj scenarij manje izgledan od prvog, ali izgledniji od drugog: kontrolirani izlazak iz eurozone, koji inicira trojka, uz odgovarajući plan ublažavanja posljedica. Uz napomenu: europski čelnici nisu ni blizu takvom planu.

Nadalje, Goldmanovi stratezi misle da će, ako ostatak eurozone odluči inicirati izlazak Grčke, to zastrašiti ostale države na periferiji koje će razumjeti da su takve prijetnje veoma stvarne. Navode da će stoga ključno biti hitro uvođenje učinkovitog i vjerodostojnog zaštitnog mehanizma, poput paneuropskih depozitnih jamstava kako bi se izbjeglo masovno povlačenje sredstava iz banaka i uvjerilo štediše da njihov novac neće biti ponovno denominiran. Ukoliko Europa to postigne, Goldman procjenjuje da će pad BDP-a eurozone biti manji od jedan posto.

Reakcija tržišta

Ukoliko Europa sastavi plan 'urednog' izbacivanja Grčke iz eurozone, Goldman smatra da će tržišta u najvećem broju slučajeva reagirati pozitivno. Prirodno, razlikama u prinosima na obveznice perifernih država eurozone upravljao bi ECB, intervenirajući na tržištima kada se to pokaže neophodnim.

Goldman piše da su tržišta dionica prvenstveno strahuju od nesigurnosti, a jasnoća odlučnog poteza koje bi u slučaju Grčke mogla povući eurozona potaknula bi povjerenje ulagača. Ukoliko zažive uvjerljivi zaštitni mehanizmi i druge političke odluke, tržište bi moglo naglo skočiti, čemu smo svjedočiti nakon operacije dugoročnog refinanciranja (LTRO) ECB-a koja na trogodišnji rok omogućuje neograničenu likvidnost europskim bankama.