Najnoviji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama, ili - za vas, dragi čitatelji, skraćeno http://bit.ly/rKP0m8, lagano je uzburkao profesionalne vode, jednako kao i tviteraški timeline. A članak 97. spomenutoga zakona, doslovno kaže:

Korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža za pohranu podataka ili za pristup već pohranjenim podacima u terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika usluga dopušteno je samo u slučaju kada je taj pretplatnik ili korisnik usluga dao svoju privolu, nakon što je dobio jasnu i potpunu obavijest u skladu s posebnim propisima o zaštiti osobnih podataka, i to osobito o svrhama obrade podataka. Time se ne može spriječiti tehnička pohrana podataka ili pristup podacima isključivo u svrhu obavljanja prijenosa komunikacija putem elektroničke komunikacijske mreže, ili, ako je to nužno, radi pružanja usluga informacijskog društva na izričit zahtjev pretplatnika ili korisnika usluga.

Neki su ugledni tviteraši i web-eksperti Zakon protumačili kao stavljanje neizbježnih cookiesa (iliti hrvatskih kolačića) - van zakona! Naime, rigidno tumačenje Zakona značilo bi da svaki novi posjet nekome portalu zamalo uključuje potpisivanje i štambiljanje ugovora o korištenju privatnih podataka korisnika u tri kopije.

Kolačići su - kako je svima poznato - malene tekstualne datoteke koje web stranice pohranjuju na računalo korisnika, a mogu biti trajni (persistent cookies) ili jednokratni (session cookies). Premda svaki korisnik može detaljno odrediti postavke privatnosti web-preglednika tako da potpuno spriječi pohranu istih, taj potez znači da neće moći koristiti punu funkcionalnost web servisa koje koristi. Primjerice, Gmaila.

Ipak, nedorečenost zakonodavca - premda je i ovaj zakon nesumnjivo tek rezultat usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a - natjerala je mnoge (praktički sve) web-profesionalce u Hrvatskoj na konzultacije sa HAKOM-om. A njegova poslovična brzina odgovora (koje će zlobniji protumačiti kao svojevrstan zakon šutnje, ili barem onaj izviđački ispit 'tko će duže izdržati bez da progovori') ostavit će vas, dragi čitatelji, u neizvjesnosti do daljnjega. Sličan (ne)odgovor stigao je i iz IAB-a.

'Prisluškivanje' korisnika

Tonći Vatavuk iz Sistemi.hr-a pak smatra kako je riječ o tehničkoj pohrani podataka, tako da nema govora o kršenju zakona. Naime, na sličan bi se način mogla protumačiti i pohrana e-poruka: one sjede na raznim mjestima po poslužiteljima, a na koncu završavaju i na backup-trakama.

Opet, isti ti cookiesi mogu biti i maliciozni - točnije, mogu oglašivačima dojavljivati korisnikove internetske navike kako bi im bolje 'servirali' oglase. S time na umu, naš Tonči Lučin (@TonciLucin), najbolji tviteraš među odvjetnicima (ili najbolji odvjetnik među tviterašima!), smatra da se zakonodavac treba jasno odrediti: ako je to sve 'tehničke naravi', dakle nema identificiranja korisnika, nema 'prisluškivanja', onda bi trebalo obavijestiti korisnika da je potrebno omogućiti kolačiće, da se tim omogućavanjem isti ne identificira niti ima nekakvo drugo maliciozno svojstvo. Naravno, takva 'tehnička pohrana' ni u jednom kontekstu ne smije biti sredstvo kojim bi se moglo 'prisluškivati' korisnika.

Dakle, umjesto zaključka: web-admini, web-masteri, programeri, CM-ovi i djelatnici web-portala, prihvaćajte poklonjene kolačiće i - strpite se dok nova vlast preciznije ne odredi što se smije, a što ne.