'Kamen spoticanja nije vikendica, nego onih 1300 protiv kojih se vodi postupak za iseljenje, jer 25 godina nisu plaćali Republici Hrvatskoj naknadu za korištenje državnih nekretnina. Kamen spoticanja su oni koji su kupili stanarska prava za 5.000 eura, a nisu 25 godina plaćali ratu od 100 kuna. Kamen spoticanja su trgovačka društva, koja su ušla u vlasništvo nekretnine, a ona im nije ušla u temeljni kapital', rekao je ministar, istaknuvši da su ljudi na podzakupu zarađivali stotine milijuna kuna, a da im on sada staje na kraj.

Za mene je banda oni koji protupravno koriste tuđe. Ima ih na stotine, tisuće. Ja nikoga ne optužujem, zna se tko su, ja sam samo poduzeo to da oni ne mogu raditi to što su radili', dodao je Marić i upozorio da za više od deset tisuća nekretnina koje se nalaze u dužnosničkim karticama dosad nije tražena realna procjena vrijednosti. Spomenuo je i provale u više atraktivnih državnih nekretnina koje su se sinoć dogodile, a o kojima on ima informacije, pa pozvao novinare da se time pozabave.

Zašto je ova afera neugodna za Gorana Marića?

Slučaj koji je otvorio tjednik Globus implicira da ministar zadužen za upravljanje državnom imovinom u najmanju ruku nije sposoban dati transparentne podatke o vlastitoj imovini. Kuću u Živogošću kupio je 2012. godine za prijavljeni iznos od 850 tisuća kuna, dok po procjenama velikog broja stručnjaka za nekretnine ona vrijedi više od tri milijuna kuna.

Koji je prvi korak u rasvjetljavanju činjenica?

Po svemu sudeći, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa: ono je već najavilo da će idućeg tjedna razmotriti slučaj. To se prije svega odnosi na Marićevu vezu s osobama i tvrtkama od koje je kupio kuću u Živogošću; po neslužbenom tumačenju objavljenom u Večernjem listu, i Povjerenstvo smatra da ne postoji problem u razlici njezine prodajne i tržišne cijene jer su dužnosnici u svojim imovinskim karticama obvezni prijaviti samo bitne promjene u imovini, a ne i rast njene vrijednosti. No vjerojatno će ipak i usporediti ministrovu imovinu s podacima Porezne uprave, odnosno pokušati pronaći eventualni nesrazmjer prihoda i imovine.

Zašto su zanimljive osobe i tvrtke od kojih je Goran Marić kupio kuću u Živogošću?

Zato što su sudjelovale u nekim transakcijama i natječajima koje je vodilo njegovo ministarstvo.

Nekretninu je Marić kupio od poduzetnika Zvonka Šarića, vlasnika tvrtke H .B. inženjering, za kojega je DORH svojedobno tvrdio da ima ulogu u aferi Fimi Media. Također, Šarić je i direktor tvrtke Sjajna Svjetlost, koja je lani pobijedila na natječaju Ministarstva državne imovine za kupnju vile na zagrebačkoj Šalati u kojoj je dotad bio smješten ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, o čemu je tportal opširno pisao ovdje. Početna cijena bila je 6,2 milijuna kuna, a na ponovljenom natječaju prodana je za 5,5 milijuna.

Marić je izjavio da kao ministar nema nikakvog kontakta s natječajnim povjerenstvima i da na pedesetak natječaja s preko dvije tisuće ponuda dosad nije pristigla nijedna primjedba ili žalba.

Zašto je zanimljiva veza Gorana Marića sa Zvonkom Šarićem?

Zato što kuća u Živogošću nije jedina nekretnina koju je od njega kupio: još 2001. godine od istog poduzetnika on i supruga kupili su apartmane u Turnju. Onaj koji je glasio na njegovo ime Marić je prodao nekoliko godina kasnije, kupivši manji apartman od 26 kvadrata s maslinikom, da bi prilikom kupnje kuće u Živogošću prodao i maslinik. Suprugin apartman kasnije je također prodan, a nejasnoće oko njegove kvadrature Marić pojašnjava tvrdnjom da su mu 'u zemljišnim knjigama pripojeni terasa i parking'.

Da ne bi bilo zabune, ministar državne imovine uopće ne krije povezanost sa Šarićem: javno je kazao da su u prijateljskim odnosima.

Je li kuća u Živogošću podcijenjena?

Realno, jest: radi se o nekretnini od 245 četvornih metara u prvom redu do mora, kakve u pravilu postižu višestruko veću vrijednost od spomenutih 850 tisuća kuna. S druge strane, po pisanju Glovusa nejasno je što je ministar uopće kupio 2012. godine: u kupoprodajnom ugovoru spominje se 'prizemnica s mogućnosti dogradnje i nadogradnje', a drugim dokumentima već gotova kuća.

Sam Marić kazao je da na njoj nije intervenirao osim što je 'uredio fasadu', a nisku cijenu obrazložio tadašnjom krizom na tržištu i činjenicom da objekt nije imao uporabnu dozvolu. 'Da je kuća koštala više, vjerojatno je ne bih kupio', dodao je.

Što se u famoznoj kući danas nalazi?

To je trenutno možda i najsporniji detalj: prizemlje koriste Marić i supruga, no na katu se nalaze dva apartmana koje su oni, kako tvrde, 'prepustili sinu koji ih ljeti iznajmljuje'. On to već nekoliko godina i čini, po cijeni od 90 do 100 eura za noćenje: 'Apartmani Filip' oglašavaju se mahom na stranicama koje posjećuju turisti iz srednje i istočne Europe, ne i na velikim booking-servisima.

Zasad neodgovoreno pitanje jest zašto Marić nije i službeno prepisao imovinu na sinovljevo ime, ili u suprotnom, zašto u svojoj imovinskoj kartici proteklih godina nije prijavio prihode koji su se ostvarivali na nekretnini u njegovom vlasništvu. Tportal je pitanja o tome uputio Državnom inspektoratu, čekamo odgovor.

Tko su 'banda', 'polusvijet' i 'huškači' koje u svojim izjavama spominje Goran Marić?

Ako je pitanje o prihodima obitelji Marić od turizma zanimljivo u tehničkom, onda je ovo pitanje bitno u političkom smislu. Ministru državne imovine mogu podmetati ili 'podmetati' osobe umiješane u nezakonite radnje, kojima je stao na žulj, a eventualno i politički protivnici - bilo iz oporbe, bilo iz njegove vlastite stranke.