Riječ je o online platformi čiji je cilj omogućiti istraživačima, znanstvenicima, organizacijama civilnog društva u regiji, medijima, ali i svima onima koji su zainteresirani za istraživanje genocida, ratnih zločina i uopće nedavne prošlosti, jednostavan uvid u najvažnije odluke srpskog ratnog rukovodstva u Bosni i Hercegovini, piše u ponedjeljak portal Klix.ba.

Pristup platformi trenutno je ograničen, međutim namjera je autora da se krug ljudi kojima je dostupna postupno širi. Ukupno je objavljen sadržaj 57 redovnih i tri izvanredne sjednice Narodne skupštine RS-a.

Spasitelji kršćanske Europe

Prisjećajući se Lisabonskih pregovora iz 1992. godine, Radovan Karadžić je u veljači 1995. godine govorio o tome da Srbi nikad nisu htjeli prihvatiti prvi princip plana portugalskog veleposlanika Joséa Cutileira da je BiH država, osim u slučaju da ona bude konfederacija i da Srbi sami odluče hoće li ostati unutar nje ili se pripojiti Srbiji.

'Nitko nam ništa drugo nije nudio nego da nestanemo, da poništimo svoju državu, da prihvatimo zajedničku državu s Izetbegovićem, odnosno s muslimanima i Hrvatima, i jasno su nam na koktelima i ručkovima rekli - to je, gospodo, zato što mi nećemo prihvatiti postojanje islamske države u Europi, što će reći da smo mi žrtvovani da ne bi bilo te države, nego da bi bila mješovita, što će reći da mi svoje živote i živote naših generacija potrošimo na neutralizaciju islama, a da Europa bude zajednica sretnih kršćanskih naroda dok joj mi čuvamo zidine kao neki opkop neke prlјave vode koji i ne postoji nizašto drugo nego da neutralizira islam. Mi to nismo prihvatili. Netko reče - sami smo', rekao je tom prilikom Karadžić.

'Bosna je srpska od pamtivijeka'

Vojo Kuprešanin, zastupnik Narodne skupštine RS-a, u siječnju 1993. pokazao je u nekoliko rečenica kakva je atmosfera vladala u tom hramu predrasuda i mržnje.

'Mi se iz prošlosti spotičemo nekoliko puta oko pojmova. Gospodo, je li muslimanski narod uopće narod? Narod koji je proizveden i nastao Titovom koncepcijom 1974. godine dobiva takvu jednu poziciju kao Grci u najmanju ruku. Da li da mi taj narod izbacimo kao narod i da kažemo da je to srpski narod muslimanske vjeroispovijesti? Mi smo dobili jednu veliku podvalu. Ta podvala je tu i mi smo njena žrtva. Ili BiH. Ma čija je Bosna i Hercegovina? Ona je od pamtivijeka srpska zemlja. Točno je da su tu Turci bili neko vrijeme – 500 godina. Mi smo istjerali Turke, istjerali smo Austrijance, istjerali smo Nijemce. I opet Bosna nije srpska, već je Bosna muslimanska, nacije ili naroda koji ne postoji. Pa zar opet to nisu srpske gluposti? Pa ako sada radimo tu glupost, mi elementarnu grešku pravimo. Kao u osnovnoj školi. A idući skup srpske općine kada bude, ja predlažem da muslimanski narod izbacimo kao narod. Nijedna europska država, nijedan narod u svijetu ne bi ih priznao. A Bosnu trebamo ili maksimalistički. To nije maksimalistički, to je realno, to je historijski, to je srpska zemlja.'

Predsjedajući Narodne skupštine Momčilo Krajišnik u siječnju 1993. govorio je o donošenju zaključaka o tome da Bošnjaci nisu narod nego sekta.

'Dobro, gospodo, možemo sada da se opredijelimo i zauzmemo stav da su muslimani kao narod komunistička tvorevina. Mi ne prihvaćamo tu umjetnu naciju. Smatramo da su muslimani sekta, grupacija ili skupina turske provenijencije', otvorio je izlaganje Krajišnik, a onda tražio od zastupnika da pristupe glasanju.

'Ima li još netko što dodati? Nema. Stavljam na glasanje sve ove zaklјučke. Tko je za? Ima li netko protiv? Suzdržan? Gospodo, hvala vam, usvojili smo zaklјučke jednoglasno.'

Karadžić o Srebrenici

Tri mjeseca nakon pada Srebrenice i provedenog genocida Radovan Karadžić je u listopadu 1995. govorio da je on sve isplanirao, da je naredio 'radikalan zadatak' i da se ne kaje. Na suđenju u Haagu govorio je da nije odgovoran.

'Ja sam kao vrhovni zapovjednik stao iza plana za Žepu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom, Žepa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili rat da postoji Žepa s 90 tisuća naoružanih muslimana, izgubili bismo rat. Osobno sam nadgledao plan bez znanja GŠ-a, ni ne krijući, nego slučajno nailazeći generala Krstića, i savjetovao mu da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije ćemo se juriti s Turcima po šumama; odobrio sam i bliži zadatak i radikalni zadatak i ne kajem se za to. Nije točno da smo mi zbog toga imali Krajinu, kao sve do tada Hrvatska nije namjeravala da napadne Krajinu i napala je zbog Srebrenice, ili zbog toga se svijet nije sažalio nad Srbima.'