Tužiteljstvo je za završne riječi dobilo šest sati, dok će odvjetnici generala izlagati svaki po dva i pol sata. Tako će nakon maratonskog suđenja od dvije i pol godine danas biti iznesene završne teze.

Tužitelji traže da sud proglasi krivima trojicu generala optuženih za zločine počinjene tijekom i nakon operacije Oluje i osudi Antu Gotovinu na 27, Mladena Markača na 23 i Ivana Čermaka na 17 godina. Obrane trojice generala traže oslobađajuću presudu. Suđenje je počelo 11. ožujka 2008, a posljednji svjedok izveden je 11. lipnja ove godine.

U tom razdoblju pred suce Orieja, Gwaunzu i Kinisa izišao je 81 svjedok tužiteljstva i 57 svjedoka obrane. Naknadno su suci pozvali još sedmero svojih svjedoka.

Gotovina je u pritvoru od prosinca 2005, kada je uhićen na teritoriju Španjolske, a Čermak i Markač dobrovoljno su se predali Haškom sudu u ožujku 2004. Njegov odvjetnik Luka Mišetić za Jutarnji list rekao je da je general Gotovina dobro, no jedva čeka da sve završi.

Haški sud je od svog osnutka podigao optužnice protiv ukupno 161 osobe za zločine počinjene tijekom ratova na području bivše Jugoslavije, a postupci protiv 124 osobe dovršeni su, piše hrt.hr.

Kako se pretpostavlja, presuda se očekuje najkasnije do kraja godine. Prema dosadašnjoj praksi Haškog suda, za donošenje presuda sucima je trebalo najmanje dva, a najviše deset mjeseci, piše hrt.hr.

Iznošenje završnih riječi možete uživo pratiti na stranicama ICTY-ja.

Suđenje uživo:

'Zločini počinjeni nad Srbima tijekom i nakon Oluje rezultat su namjere članova udruženog zločinačkog pothvata na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, a ne Hrvatske. Nitko ne tvrdi da je Hrvatska imala plan da nekoga protjera. Plan su imali pripadnici udruženog zločinačkog pothvata', rekao je Alan Tieger. On je u svom izlaganju puno puta spomenuo Tuđmana, znatno više nego optužene generale. Napomenuo je pritom da suđenje ne dovodi u pitanje legitimitet same akcije Oluja.

Tužitelj Alan Tieger prepričava svjedočenje bivšeg veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Petera Galbraitha. On ne sumnja da su zločini koje su počinile hrvatske snage bili naređeni. Što se tiče namjere koja je bila prisutna u tom zločinačkom pothvatu, Galbraith je bio upoznat s tim. Čak i ako su postojale naredbe za sprečavanje spaljivanja kuća, to nije bila državna politika.

Galbraith je objasnio da se slaže s tim. Rekao je: 'Stekao sam iskustvo sve ove godine koliko sam u Hrvatskoj. Čelnici izdaju naredbe i daju obećanja, a ne ulažu napor da ih izvrše.' Galbraith vjeruje da hrvatska vlast nije imala namjeru održati obećanje i naredbu o zabrani protjerivanja i spaljivanja srpskih kuća nakon Oluje, istaknulo je tužiteljstvo.

Ključni članovi hrvatskog državnog vodstva bili su predani tome da se Srbi zauvijek maknu iz Hrvatske te pobornici neradikalnih rješenja u hrvatskoj vlasti nisu im se mogli suprotstaviti.

Tužitelj je spomenuo svjedočenje nekadašnjeg zapovjednika Uprave vojne policije Mate Laušića koji je rekao da, ako zapovjednici ne odrade posao, vojni policajci neće moći sami spriječiti zločine.

Tužitelj Tieger kaže da je Hrvoje Šarinić rekao da je pozitivno to što se nitko od Srba nije vratio. Tuđman je pak bio toliko odlučan da zacementira demografsku preobrazbu da je sprečavao povratak Hrvata protjeranih iz ostalih krajeva da se isto načelo ne bi primijenilo na Srbe. 'Ako dopustimo da se sto tisuća Hrvata vrati u Posavinu, onda će 300 tisuća Srba tražiti isto', rekao je Tuđman. 'Srbima se ne može dopustiti povratak', svjedočio je Galbraith o Tuđmanovim riječima.

Razlika između međunarodnog oružanog sukoba i nemeđunarodnog nije ovdje relevantna. Nije potrebno dokazati da je bio međunarodni, bitno je samo da je postojao sukob.

U predmetu Tadić rečeno je da je sukob međunarodni ako neka strana sila intervenira u sukobu, a zapisnik pokazuje sudjelovanje vanjskih snaga, JNA i HVO-a. Operacije su se odvijale izvan granica Hrvatske te je vojno i političko vodstvo RSK bilo ovisno o Srbiji.

O TOPNIČKIM NAPADIMA I PSIHOZI

Tužitelj Edward Russo pričao je o nezakonitom topničkom napadu i prisilnom premještanju. 'Plan da Srbi prisilno napuste Hrvatsku provodio se izazivanjem psihoze i granatiranjem. Akcija je uspješno provedena lecima i radijskim emisijama u kojima se govorilo Srbima da bježe. Dokazi ne mogu biti jasniji, argumenti obrane ili nisu relevantni ili ih poriče sveukupnost dokaza.

Npr. obrana Gotovine tvrdi da je jedini razlog zašto su civili pobjegli postojeći plan o evakuaciji civila, no on je donesen kada su civili već počeli bježati. Vijeće u predmetu Milutinović je prihvatilo to da rat nije jednostavan kao što sugerira obrana, netko je Srbima rekao da odu, što ne umanjuje ulogu optuženog. Sami civili su svjedočili da su bježali zbog protupravnog granatiranja. Što je natjeralo same civile na bijeg? Svjedoci civili izričito su izjavili da su bježali zbog granatiranja.

Svjedok Jovan Dopuđ vido je da ljudi bježe iz Obrovca čim je počelo granatiranje. Zastrašujuće iskustvo da vaš dom napada topništvo ne može se preuveličati. Svjedok je govorio da je vidio granatiranje domova i radnih mjesta svojih susjeda, o satima panike i nesigurnosti u podrumima i prilikom bijega. Časnik UN-a je našao civile u stanju ekstremnog šoka i panike. Civili su se pitali što će biti kada hrvatski vojnici stignu s puškama u rukama. Vida Gaćeša rekla je: 'Činjenica je da su nas granatirali cijeli dan i bojali smo se da ćemo noću biti sami u selu pa smo odlučili ići za drugima.'

Ova svjedočanstva samih žrtava daju jedan zaključak: bježali su da bi pobjegli od protupravnog granatiranja. Tuđman je iznio plan na sastanku na Brijunima, generali su sudjelovali na sastanku i izvršili naređeno, da se psihološkim pritiscima i granatiranjem protjera Srbe', rekao je tužitelj prije stanke.

'Franjo Tuđman kaže: Bilo je važno da ti civili krenu.' Tuđmanovo objašnjenje pokazuje da je protjerivanje civila bilo cilj, ne posljedica. Zašto bi se inače planiralo bacanje letaka namijenjenih Srbima?', pita se tužitelj Russo.

'Gojko Šušak kaže da će raspačavanje letaka izazvati nešto. Ako je bijeg civila bio samo posljedica, zašto se planira smjer bijega preko radija? Miroslav Tuđman je rekao da su to emitirali da imaju što manje toga za obaviti. U svojoj knjizi Gotovina priznaje da je koristio letke. Rekao je da bi Srbi sigurno ostali da nije bilo letaka.

Gotovinina obrana tvrdi da je on u tome u krivu, da su se leci koristili samo u Bosni i da nije bilo svjedoka da su se raspačavali. No svjedokinja je rekla da je letak našla na Velebitu.

Jasno je da se na Brijunima planiralo istjerati civile i da je to uspješno provedeno. Tuđman je sve prisutne na Brijunima podsjetio koliko je hrvatskih gradova i sela uništeno. Tuđman je pazio na političke posljedice potpunog uništenja Knina topništvom, stoga to nije htio izvesti. Umjesto toga je predložio da se koristi manja količina oružja da bi se izbjegla međunarodna osuda, ali i da se civilni objekti sačuvaju za Hrvate koji će se naseliti.

26. lipnja 1995, mjesec dana prije Brijuna, glavni stožer HV-a dao je direktivu u kojoj se spominje korištenje topništva. Obrana kaže da je Gotovinino planiranje bilo u skladu s direktivom, no Gotovina se udaljio od nje, i to odmah nakon sastanka na Brijunima.

Direktiva kaže da se topništvo svodi na neutraliziranje dviju meta u Kninu: Glavnog stožera RSK i zapovjedništva Sedmog korpusa. Direktiva ništa ne govori o upotrebi topništva za napad na Gračac, Benkovac, Obrovac i Drvar. Gotovina je nakon Brijuna rekao zapovjedniku svog topništva da počne birati mete za Oluju.

Bez uvjerljivog dokaza Gotovinina obrana kaže da su svi znali da treba pucati samo na vojne objekte u tim gradovima. Precizni detalji kojima je obrazložio sve ostale zadatke ne ostavljaju Vijeću nikakve sumnje. Obrana Gotovine tvrdi da je uključivanje Drvara nekonzistentno s brijunskim planom. Gotovina je rekao da je Drvar područje gdje će se doseliti Hrvati.

Zapovjednik topništva kaže: 'Stavite sve ove gradove pod topničku vatru', kaže tužitelj. Sedma gardijska briga u izvješćima spominje napad VBR-ovima na civilno područje. Osim izravnog gađanja stambenog područja, dokazi pokazuju da se Knin gađao bez izbora meta. U izvješću Sedme gardijske brigade piše da su četiri granate u noći između 4. i 5. kolovoza ispaljene na Knin.

U Benkovcu 4. kolovoza nije bilo vojnih ciljeva, a policijska postaja nije bila legitimni cilj napada. Pitanje je jesu li te mete legitimne ili ne suvišno je kada vidimo gdje su projektili pali. To nije bio precizan napad na vojne ciljeve.

Gračac je bio u zoni zapovijedanja Mladena Markača. I on je bio na sastanku na Brijunima. Markač je koordinirao akcije s Gotovinom. Iako u gradu nije bilo vojnih ciljeva, grad je granatiran po zapovijedi Gotovine i Markača. Rajčić je rekao da su topovi, u čijem je dometu bio Gračac, bili pod Markačem.

No dokazi pokazuju da su 130-mm topovi iz kojih je pucano po Gračacu bili pod Gotovinom. Razmjeri granatiranja Knina su veći nego kod drugih gradova. Tužiteljstvo je prikazalo karte sa zaokruženim planiranim ciljevima koje je iznijela Gotovinina obrana, a nakon toga i kartu gdje su projektili doista pali i koja se ne podudara s prvom kartom.

SVAKODNEVNI PLJAČKA I PALEŽ?

Tužitelj Saklaine Hederaly izvijestio je suca o paležu i pljački srpskih kuća. 'Međunarodni svjedoci su redovito izjavljivali da Krajina gori. Jedan je svjedočio o rasprostranjenom paležu. Rekao je da je s malog brežuljka između Gospića i Gračaca vidio da čitav kraj gori.

To je započelo čim su snage HV-a ušle na teritorij RSK. Izvješća HV-a su potvrdila da su razaranja počela kada su stigli, a 13. kolovoza pukovnik Zelić piše da je najveći broj požara izbio nakon ulaska HV-a u oslobođeno područje i da su palili uglavnom pripadnici Domobranske pukovnije.

Te su snage i pljačkale. Međunarodni svjedoci koji su mogli ući u Knin vidjeli su da je svaka kuća opljačkana. Hrvatske snage su nastavile pljačkati srpske kuće, prema riječima jednog međunarodnog svjedoka 'to je bio dnevni ritual'.

Operacijski dnevnik HV-a za splitsko područje 11. kolovoza kaže: 'Sve je opljačkano. Pljačka je problem.' 19. kolovoza piše: 'Spaljivanje je ogroman problem.'

14. kolovoza 1995. međunarodna misija EZ-a primijetila je da je sustavno pljačkanje nastavljeno, kao i palež. 20. kolovoza je UN-ova civilna policija izvijestila o groznom trendu pljačkanja. 23. kolovoza priopćeno je da se pljačka sustavno nastavlja i da je teško povjerovati da su te aktivnosti bez prešutnog pristanka vlasti.

Gotovo svaki srpski civil koji je ostao dao je dokaze da vojnici ulaze u selo, pale i pljačkaju. 22 svjedoka svjedočila su o incidentima između 5. i 12. kolovoza 1995. Hrvatski vojnici viđeni su uz kuće koje su gorjele. Jedan od nekoliko vojnika iz 113. pukovnije koji su osuđeni za te pljačke otkrio je stav koji je vladao među hrvatskim snagama. Njegova je obrana pred vojnim sudom rekla: 'Svi su drugi pljačkali, zašto ne bi i on?'

Neki vojnici su rekli da ih nije bilo briga zbog toga što ih međunarodni promatrači gledaju dok pljačkaju i pale. Hrvatski vojnici prijetili su promatračima. Uništenje je bilo namijenjeno protiv Srba. Donji Lapac, u kojem je bilo 99 posto Srba, potpuno je uništen, a pošteđeni su veći gradovi koji su se mogli naseliti hrvatskim prognanicima i kuće na kojima je bio natpis 'Ovdje su Hrvati'.

BROJKE DIGLE NA NOGE ODVJETNIKE GOTOVINE I MARKAČA

Tužitelj je iznio brojke o broju uništenih objekata. Od 22 tisuće zgrada, više od osam tisuća ih je potpuno uništeno. No ti su podaci na noge digli odvjetnika generala Gotovine Gregoryja Kehoea koji je rekao da te brojke nisu konačna i apsolutna istina. Pobunio se i Markačev odvjetnik Tomislav Kuzmanović tvrdeći da te brojke nisu točne.

Sudac je pustio da tužitelj nastavi s izlaganjem, no napomenuo da ne zna na čemu tužiteljstvo bazira tu novu procjenu štete.

'To što vidimo iz podataka o uništavanju potvrđuje da je u svakom selu gotovo 60 posto kuća bilo uništeno. Obrana generala Gotovine citira Flyna koji procjenjuje da je 500 kuća u tri tjedna nakon Oluje uništeno, no on je sam izjavio da je to umanjena procjena. Taj broj se ne slaže s ostalim dokazima', zaključio je tužitelj.

'NEKAŽNJAVANJE OHRABRIVALO NA DALJNJE ZLOČINE'

'Topnički napad bio je samo početak sudjelovanja generala Gotovine u udruženom zločinačkom pothvatu', kazala je tužiteljica Katrina Gustafson poručujući da je svojim ponašanjem Gotovina stvorio ozračje nekažnjavanja koje je ohrabrivalo na daljnje zločine i time je ostvario svoju stvarnu namjeru da se ti zločini dogode.

Njegove zapovijedi o sprječavanju zločina i kažnjavanju počinitelja moraju se sagledati u kontekstu ukupnih dokaza koji pokazuju da je njihov stvarni cilj bio prikrivanje njegova prihvaćanja tih zločina a ne njihovo sprječavanje, rekla je ona.

Gustafson je kazala kako su dokazi pokazali da je Gotovina očekivao da se njegove zapovijedi o sprječavanju zločina neće ispuniti te da nije poduzimao konkretne mjere koje bi zapovjednik u takvoj situaciji tražio. Također, dokazi pokazuju da je znao da se dio njegovih vojnika vodio u tome željom za osvetom i odmazdom.

Ona je kazala i kako smatra da su tužitelji dokazali da je Gotovina imao 'dovoljno uznemirujućih informacija' da su njegovi potčinjeni počinili zločine ili je postojala takva vjerojatnost, što je preduvjet dokazivanja krivnje, piše Hina.