O sporu zbog planova Hrvatske da nuklearni otpad odlaže na granici s Bosnom i Hercegovinom piše i današnji Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Autor Michael Martens (dopisnik FAZ-a iz Beča) na početku teksta podsjeća na „neobičnu vlasničku strukturu“ još iz vremena bivše Jugoslavije, kada su dvije socijalističke republike financirale nuklearnu elektranu kao zajedničko poduzeće, prenosi Deutsche Welle.

Također napominje da je početkom 1990-ih postojala bojazan da bi srpska strana mogla raketirati nuklearnu elektranu Krško, ali „do toga, srećom, nikada nije došlo".

"Ne ovdje!"

S obzirom da ističe prijelazna uredba po kojoj se udio hrvatskog otpada privremeno čuva u Sloveniji, tražilo se mjesto u Hrvatskoj za odlaganje nuklearnog otpada iz Krškog. Izabrana su četiri mjesta, ali je svuda došlo do očekivanog prosvjeda: „Ne ovdje!" „Na kraju je izbor pao na skladište bivše jugoslavenske vojske u planinskom vijencu Trgovska gora, nedaleko od Dvora“, podsjeća FAZ.

U tekstu se ističe da je prije Drugog svjetskog rata u Dvoru živjelo oko 27.000, a danas jedva 6.500 ljudi; te da „ogromna većina stanovništva pripada srpskoj manjini". Autor ukazuje da je „to mjesto gospodarski nevažno i u Zagrebu nema lobi“. „Tako da ne čudi što se upravo tamo treba odlagati nuklearni otpad. (...) A ljudi u Dvoru su se upravo ponadali da bi zapušteni kraj mogli oživjeti ekoturizmom."

Ogorčenje i na drugoj obali

FAZ piše da ogorčenja ima i na drugoj obali, u BiH, u Novom Gradu koji pripada Republici Srpskoj. Dodaje se kako je hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno na zajedničkoj sjednici dviju vlada (BiH i Hrvatske) u Zagrebu uvjeravao ljude da „ne postoji nikakav rizik“. „Jer tu se neće skladištiti visoko radioaktivni otpad, kao što su ostaci nuklearnog goriva, već korištena zaštitna odjeća, oprema i sličan materijal."

Na pitanje jednog novinara „zašto odlagalište nuklearnog otpada treba graditi na samom rubu Hrvatske, na granici s Bosnom i Hercegovinom, ako je već tako sigurno", Plenković je odgovorio da je to „suverena odluka hrvatske vlade" i dodao kako Hrvatska ne želi ugroziti ni sebe niti „prijateljsku Bosnu i Hercegovinu" – stoji dalje u tekstu.

Skepsa u BiH

„No u prijateljskoj BiH se to sve čulo, ali skepsa ostaje", piše Martens. I ističe kako je premijerka BiH Bojana Krišto najpomirljivija te da je činjenica da je „Krišto bosanska Hrvatica i da pripada HDZ-u Bosne i Hercegovine, sestrinskoj stranci Plenkovićevog hrvatskog HDZ-a, možda doprinijela ovoj popustljivosti."

„U svakom slučaju, većina drugih bosanskohercegovačkih političara ima manje razumijevanja“, primjećuje FAZ.  „Ministar gospodarstva Staša Košarac, Srbin iz stranke Milorada Dodika, želi uključiti EU i njenog Visokog predstavnika za vanjsku politiku Josepa Borrella kao posrednike kako bi spriječili izgradnju. (...) Čak i Dodik u ovom slučaju ima isti stav kao i većina u Sarajevu."

Projekt želi spriječiti i bosanskohercegovački parlamentarac Jasmin Emrić, piše FAZ i prenosi izjavu tog političara: "Probudimo se, jer još nije kasno. Dugujemo to budućim generacijama."

Autor zaključuje da je „barem otpor hrvatskom deponiju nuklearnog otpada ujedinio (skoro) sve političke snage u Bosni – što je prava rijetkost“.