Hrvatski građani sve manje mogu plaćati kredite, režije i osnovne troškove života. Sve ih je više u dugovima i na rubu egzistencije. Ministar pravosuđa najavio je donošenje Zakona o osobnom stečaju koji bi trebao pomoći građanima da se u nekoliko godina riješe dugova, no taj postupak neće biti nimalo lagan. U drugom dijelu velikog intervjua s Orsatom Miljenićem donosimo odgovore na neka od važnih pitanja koja muče hrvatske građane
Sve što ova Vlada čini opravdava frazom o 'uvođenju reda'. No mogi građani i dalje imaju dojam da se red uvodi na još uvijek nepravednim temeljima. Imamo primjer Tomislava Horvatinčića koji je osumnjičen za ubojstvo dviju osoba u pomorskoj prometnoj nesreći iz 2011. godine. Suđenje ni tri godine kasnije nije završeno. Više se o tome ne piše i lako se dođe do zaključka da ipak nismo svi isti, da postoje oni koji imaju dovoljno novca da si kupe neke privilegije, pa i u pravosuđu. Je li taj osjećaj kod građana opravdan?
Vlada konstantno radi na tome da se prema svim građanima postupa jednako. Uspijevamo li to realizirati do kraja? Možda ne uvijek, ali sigurno je da je situacija puno bolja nego prije i bit će još bolja.
Što se konkretnog predmeta iz Vašeg pitanja tiče, moram napomenuti da su sudovi nezavisna grana vlasti te da samostalno, najbolje što mogu, rješavaju predmete. U sklopu svojih ograničenih ovlasti, Ministarstvo pravosuđa provjerilo je o čemu se radi u konkretnom predmetu. Prema podacima koje smo dobili od suda proizlazi da zbilja nije bilo pogodovanja ni jednoj strani u postupku, već je do odgoda došlo zbog objektivnih okolnosti. To je predmet u kojemu svi moramo biti posebno osjetljivi, ne zato da bismo nekoga stavili u lošiju poziciju jer je javna osoba, ali moramo imati na pameti da javnost to prati, da očekuje da budemo transparentni.
Postupci predstečajnih nagodbi u sjeni su napisa o oprostu dugova velikima dok se malima šalju ovrhe i slično. Sada predstečajni postupci iz Ministarstva financija prelaze u pravosuđe. Kako mislite građane uvjeriti da će se donositi pravedne odluke i da se nikome neće popuštati?
Kolege u Ministarstvu financija prepoznali su taj model kao interventnu mjeru da se omogući disanje gospodarstvu koje je bilo na koljenima. Kroz klasični stečaj mnogi bi radnici završili na cesti. Sada prebacujemo predstečajne nagodbe na sud kroz novi Zakon o stečaju koji ćemo donijeti za nekoliko mjeseci. Nastojat ćemo napraviti balans i osigurati brzinu postupka. Način provedbe predstečajnih postupaka će se promijeniti, ali će ovaj model ostati. U zakonu ćemo predvidjeti i još jedan neformalni stadij prije predstečajne nagodbe, poput pokušaja mirenja, da okupimo ljude da se pokušaju i ranije dogovoriti.
Uskoro bismo trebali dobiti Zakon o osobnom stečaju. Neki su shvatili da bi se kroz proglašenje bankrota građanima mogli opraštati njihovi dugovi. Je li to točno?
Točno, dio će se dugova moći otpisati, ali znate kad? Kada je prodana sva imovina osim egzistencijalnog minimuma. Tek tada vam se otpisuje onaj dio duga koji preostane, a za koji se procijeni da ga stvarno ne možete platiti. Što ste time dobili? Dobili ste to da ćete znati da ste za pet godina na nuli, a ne kao danas da se otplaćuje prvo kamata, pa glavnica, a vi se nikada ne možete vratiti na nulu. Osobni stečaj nije socijalna mjera. To nije ugodna mjera; ljudi u većini europskih zemalja nisu sretni s njom jer ne dobiju ono što su očekivali, ali daje vam priliku da možete nakon tog procesa ići dalje.
Kako će to izgledati? Građanin će zaglibiti u dugovima koje ne može plaćati i dobit će svog stečajnog upravitelja?
Ne, prije toga će ići u financijska savjetovališta koja su nam najveći problem jer ih je teško financirati, a najvažnija su stvar. Tamo građanin dobiva obavijesti o tome što će mu se događati, što i kako dalje i kako se može izvan suda probati nagoditi s vjerovnicima. To je po meni najvažnija stvar. Nakon toga ide vrsta predstečajne nagodbe na sud gdje se formalno pokušava dogovoriti. Ako nema dogovora - onda ide stečaj.
Što poručujete građanima koji misle da zakoni štite poslodavce, bogate, utjecajne, a najmanje njih koji imaju najmanje?
Na vlasti je, izvršnoj, zakonodavnoj, a osobito sudskoj, učiniti da imovina ne bude faktor. Ne možete nekoga spriječiti da uzme četiri odvjetnika, ako ima novca za to, ali država će kroz besplatnu pravnu pomoć građanima omogućiti tog jednog odvjetnika i osigurati mu pravnu zaštitu. Od svakoga u sustavu inzistiramo da se građane ne gleda prema tome koliko ima ili nema. To mora biti moj i vaš zajednički napor, napor svih nas. Mi u Vladi smo najodgovorniji, ali i svaki građanin je odgovoran. Nemojmo gledati tko je u boljem ili lošijem odjelu i onda ga prema tome drukčije tretirati. Ovoj Vladi je izuzetno stalo da se poštuje načelo jednakosti pred zakonom. Nažalost, u prošlosti je Hrvatska bila obilježena brojnim primjerima kad su se ljudi različito tretirali i po osnovi imovine.
