EdiCitNet (Edible Cities Network, hrv. Mreža jestivih gradova) projekt je koji financira Europska komisija od rujna 2018. do kolovoza 2023. godine. EdiCitNet održivim urbanim planiranjem i prehrambenim inovacijama želi stvoriti zelenije i 'jestivije' gradove, ugodnije za život. Mreža je to urbanih zajednica u Europi, Africi, Latinskoj Americi i Istočnoj Aziji, a čini je 150 gradova u kojima besplatno možete ubrati voće i povrće na javnim mjestima.

U to spadaju različiti oblici održive proizvodnje, distribucije i upotrebe hrane – od urbanih vrtova, urbanog pčelarstva i uzgoja ovaca, preko zelenih fasada (zgrade i kuće 'obrasle' biljem), do uzgoja lokalne hrane u gradovima te organizacije događaja na kojima se kuha i kuša ta hrana. Na taj način potiče se lokalni gospodarski rast, stvaraju se nova radna mjesta, uključuje se zajednica te nastaje zelenije i zdravije okruženje, ugodnije za život.

Glavni grad Njemačke, Berlin, koji ima više od 3,5 milijuna stanovnika, sudjeluje u projektu od samog početka 2018. godine. Kako kažu iz EdiCitNeta za tportal, 'krađe nema (toliko)'. Obično plodove beru ljudi koji na ovaj ili onaj način sudjeluju u projektu, ali i ljudi sa strane znaju doći i ubrati voća i povrća.

'Uzgoj lokalne hrane u javnim vrtovima jako je popularan, a o tome svjedoči činjenica da se u gradu nalazi čak sto javnih vrtova', kažu nam iz Mreže.

'Naravno, ima i izazova. Ako rastete, morate se premjestiti, a nerijetko se dugo čeka na gradske parcele', dodaju. Iz EdiCitNeta objašnjavaju da učiniti grad 'jestivim' znači više od samog uzgoja hrane. U to spada edukacija ljudi o hrani, osiguravanje dostupnosti zdrave lokalne hrane što većem broju ljudi, podržavanje održive trgovine hranom i rješavanje problema njezina prekomjernog bacanja. U Berlinu je trenutačno na snazi više inicijativa koje rade na tome da prehrambeni sustav grada postane održiv.

Kako piše Washington Post, njemački grad Andernach s 30 tisuća stanovnika prije nekoliko godina odlučio je u središtu zasaditi 101 sortu rajčice te je svima poručio da mogu brati što žele i koliko žele. Iduće godine isto su napravili s grahom, pa onda s lukom. S vremenom su zasađene voćke, salate, tikvice, bobičasto voće i začinsko bilje. Pritom svatko slobodno može sve brati.

Sad vjerojatno već zamišljate scenarij u kojem se ljudi čupaju, galame i svađaju zbog toga tko je koliko uzeo, no kako ističu koordinatori ovog zelenog programa u Andernachu, nikad nije bilo takvih problema jer svake godine ima dovoljno proizvoda za sve. Od 2010. gradski vrtovi i voćnjaci krase njihove javne površine.

Mjesta koja su pretvorena u voćnjake i vrtove prethodno su bila zarasla i zapuštena, pa su ljudi odmah pozitivno reagirali na novu vizuru grada. Srednjovjekovna utvrda sada je okružena stablima bresaka, badema i krušaka, a u blizini škola nalaze se mali javni vrtovi s povrćem.

'Jestivim gradovima' pokušava se potaknuti ljude da se uključe u zajednicu, da budu uključeni u obradu javnih zelenih površina, a ne samo pasivni promatrači parkova', rekla je Ina Säumel, glavna istraživačica Mreže jestivih gradova, za Washington Post.

Trend je popularan i u SAD-u, a svi ti projekti ne bi bili mogući bez volontera za plijevljenje, sadnju i orezivanje. Neki gradovi, poput Philadelphije, imaju cijele šume s voćem i povrćem, a takvi projekti sada se planiraju i u Kini, Tunisu, Togu i Urugvaju. 'Jestivu šumu' od 2012. ima i Seattle, u kojem je na strmoj i praznoj padini niknuo živopisan 'jestivi' krajolik. Prostire se na sedam hektara i ima više od tisuću biljaka i stabala.

Urbanizacija svijeta posljednjih desetljeća pojela je i vrijeme i prostor za sadnju voćaka i povrća. Kako navodi BBC, samo u Engleskoj je u jednom stoljeću nestalo područje voćnjaka veličine najvećeg engleskog otoka Wighta od oko 380 kvadratnih metara. I tijekom pandemije covida došlo je do mnogih društvenih promjena, od kojih je većina nažalost s negativnim predznakom. Ipak, u kriznim vremenima rađaju se i neke nove spoznaje, pa se neke stare ideje revitaliziraju.

Tako se izgleda vratila i potreba ljudi za suživotom s prirodom. U Engleskoj je naime sve veći interes ljudi za javnim voćnjacima. Sve se više njih okuplja kako bi sadilo voćke na lokalnim zelenim površinama. Na pojedinim mjestima, na kojima je nekoć bilo samo nekoliko stabala jabuke, sad ih je više od stotinu.

'Što bolje učiniti kad je lijep dan nego doći ovamo i pomoći okolišu i zajednici', rekao je jedan volonter za BBC. U Hrvatskoj je pak prošle godine u Varaždinu posađen prvi javni voćnjak s ukupno 289 stabala jabuka i krušaka te 78 grmova bobičastog voća.