Prof. Grbeša još uvijek je pod dojmom društvene atmosfere za vrijeme njezina posljednjeg akademskog posjeta SAD-u.

'Amerika je uvijek inspirativna i sjajna, ali to nije Amerika kakva je nekad bila, do prije nekih 10 ili čak pet godina. Sada je prevladavajući osjećaj carstva koje je u velikoj društvenoj i vrijednosnoj krizi, a mnogim tamošnjim građanima nije jasno koliko je ta kriza duboka i dalekosežna. Ne razumiju u kojem su stanju', ističe prof. Grbeša za tportal.

Podsjeća da je američko društvo tradicionalno uvijek bilo podijeljeno na tradicionalno i liberalno, a glasači na republikance i demokrate - s tim da se, ovisno o povijesnom razdoblju, mijenjao ideološki predznak dviju dominantnih stranaka.

'Oduvijek su postojale 'dvije Amerike', ali sada je ta podjela potpuno došla do izražaja. Toliko da je i sama polarizacija postala toksična tema jer se dvije strane sada već gledaju preko nišana. Teško je i u obrazovnim institucijama; s jedne strane na djelu je cancel culture, koja ide do takvih apsurda da kači ljude u akademiji zbog gluposti, a s druge strane konzervativci idu u drugi ekstrem, izrazito neugodan i agresivan. Neke stvari su za nas u Europi nepojmljive, primjerice zakoni koje donose neke američke države da bi indirektno onemogućile glasanje određenim skupinama birača. Takav oblik šovinizma i diskriminacije nezamisliv je za neku razvijenu europsku demokraciju. Stajališta su toliko radikalizirana da je teško i razgovarati o tome, pokušati naći nekakvu sredinu. Osim toga, nemojmo zaboraviti da su Amerikanci naoružani do zuba i da je to zemlja u kojoj djeca u najvećoj mjeri umiru ne od bolesti, nego od oružja', otkriva prof. Grbeša.

U to koliko je situacija složena uvjerila se i na vlastitom primjeru jer su joj nakon jednog predavanja na Penn Stateu kolege došli reći da su ugodno iznenađeni time kako se može obraditi tema o polarizaciji i dezinformacijama bez izazivanja defanzivnog stava slušatelja.

'Napetost je na svakom koraku i sada jasno dolazi do izražaja da netko tko dolazi iz Europe, poput nas, može puno lakše komunicirati, primjerice, s nekim iz ruralne Pennsylvanije i s nekim iz New Yorka nego što to oni mogu međusobno, s obzirom na to da su razlike postale prevelike.'

Sloboda govora - najveća žrtva taborizacije

Najveća je žrtva te taborizacije, upozorava, sloboda govora, pa tako Amerikanci sada itekako paze što će reći, gdje će nešto reći, ne samo hoće li se netko uvrijediti, nego i hoće li ih netko prijaviti, recimo, poslodavcu. Ljude se širom SAD-a, naime, suspendira s posla zbog prijavljene ‘netolerancije’, s tim da tu ima i potpuno apsurdnih situacija, pogrešno interpretiranih izjava. S druge strane, ima i stvarnih incidentnih situacija, rasističke ikonografije koja prolazi nekažnjeno.

'Prvi put sam doživjela da u restoranu netko šapće i pazi što će reći, ogleda se tko sjedi oko njega, da ga ne čuju. Neprirodan i neugodan osjećaj, nikad nisam pomislila da ću to doživjeti u Americi', kaže prof. Grbeša.

Nakon što je nacrt odluke Vrhovnog suda procurio u javnost, što je samo po sebi presedan, spekulira se o mogućim scenarijima. Ukine li se u lipnju presuda Roe vs. Wade iz 1973., to znači da će se odlučivanje o pobačaju prebaciti na razinu saveznih država. Liberalne države zadržat će postojeće zakone sa zaštitom prava na pobačaj, a konzervativne će bez zadrške slijediti restriktivno zakonodavstvo Teksasa. Dugoročno, i republikanci i demokrati nastojat će progurati vlastiti zakon na nacionalnoj razini.

'Ovo je pripremanje terena, odnosno senzibiliziranje američke javnosti za nešto što vodi prema radikalizaciji i nametanju konzervativnih politika. Nije to sad slučajno iscurilo u javnost. I sam Donald Trump dio je jednog procesa, nije on šibica koja je zapalila sve, on je kotačić u procesu radikalizacije i dominacije konzervativnog diskursa u Americi. U prilog tome ide i ova podjela na dva tabora, a tu je i odgovarajući tajming: nažalost, pokazuje se da bi više od 20 država moglo, u nekoj hipotetskoj situaciji, uvesti neku vrstu zabrane abortusa', ističe prof. Grbeša.

Američki predsjednik Joe Biden poručio je da je njegova administracija, kada se objavi odluka suda, spremna zaštititi pravo na abortus, uz napomenu da birači na izborima za Kongres u studenome trebaju izabrati kandidate koji se zalažu za to pravo. Što Biden uopće može učiniti?

'Demokrati bi pravo na abortus mogli zaštititi zakonom, a da bi došli do tog zakona, prvo moraju ukinuti pravilo filibustera. To znači da je za prekid rasprave u nekoj temi i upućivanje nekog prijedloga na glasanje potrebna zajednička odluka 60 senatora. Amerikanci zbog tog pravila znaju reći da ti za svaku odluku u američkoj politici treba 60 senatora. Toliko senatora demokrati trenutno nemaju; dakle trebali bi ukinuti filibuster da bi se natpolovičnom većinom moglo odlučivati o tom zakonu kojim bi se zaštitilo pravo na abortus. Naravno, to je na jako dugom štapu', objašnjava prof. Grbeša.

Pitanje pobačaja dominirat će tako unutarnjom politikom sve do izbora za Kongres, a vjerojatno i nakon toga, pa pojedini strani analitičari smatraju da bi takav razvoj događaja u Americi mogao dodatno potaknuti Europu na osamostaljivanje od Washingtona i osnaživanje zajedničke politike država članica - osobito u svjetlu ruske invazije na Ukrajinu.

'Osim Poljske i nekoliko zemalja u Latinskoj Americi, niti jedna zemlja nije išla u pooštrenje zakona o abortusu, niti je to predlagala na ovaj način. Tako da je Amerika tu ekstrem. Naravno da to može potaknuti takav razvoj događaja i u Europi, iako se u razvijenim europskim zemljama, s progresivnim politikama, ne osjeća taj tip polarizacije i autocenzure kakav je sad na djelu u Americi. Jedna od rijetkih tema oko koje su Amerikanci, rekla bih, prilično ujedinjeni je Ukrajina', ističe prof. Grbeša u prilog navedenoj tezi.

Refleksija na Hrvatsku

Mogu li se aktualna previranja u Americi reflektirati i na Hrvatsku? Vlada premijera Andreja Plenkovića već debelo kasni s donošenjem novog zakona o pobačaju, kršeći pritom rok Ustavnog suda.

'Sigurno je da će to, ako ništa drugo, inspirirati konzervativne igrače i u Hrvatskoj, kao što će osnažiti konzervativne tendencije diljem Europe, ali mi imamo centrističku vladu i vjerujem da to nije opcija u Hrvatskoj. Izbori u Francuskoj i Sloveniji pokazali su da ovih dana nisu nužno radikalne politike na cijeni', upućuje prof. Grbeša.

Ipak, prijeti li Europi polarizacija poput one u Americi, s obzirom na jačanje radikalne desnice, primjerice na činjenicu da je Marine Le Pen dobila čak 40 posto glasova birača?

'Velik problem je medijska prezentacija populista. Senzacionalistički diskurs koji dominira u brojnim medijskim sustavima jako favorizira populiste i njihov performerski diskurs, čak i kad ih kritiziraju. Nekoliko je znanstvenih istraživanja pokazalo da mediji, čak i kad populisti izgube na izborima, vole to prezentirati kao dobar rezultat populista. Jer je to senzacija, dobro medijsko ‘meso’, koliko god to bilo tendenciozno. Po svim istraživanjima, oko 70 posto Amerikanaca ne želi da se sruši presuda Roe vs. Wade, dakle žele da pravo na abortus ostane univerzalno pravo u cijeloj zemlji. Nije većinsko raspoloženje javnosti to da se pravo na pobačaj ukine i pogrešno je to tako prikazivati. U Americi je na djelu pokušaj konzervativnih elita da nametnu određene politike, pa dugoročno i dominaciju određenih vrijednosti. Ista je stvar s Le Pen: ona je izgubila izbore, Francuska nije odabrala put radikalizacije, to je vijest, to je važno i na tome se za sada treba zadržati', zaključuje prof. Grbeša, dodajući da je medijski senzacionalizam velik suradnik radikalizma i populizma te da prezentaciji medijskog sadržaja treba pristupati s osobitim oprezom.