'Dana 22. lipnja 2014. godine, dakle, na dan kada se obilježava Dan antifašističke borbe, predsjednik Republike Hrvatske je javno, bez ikakve zadrške i gotovo ponosno izjavio da u svom uredu drži bistu predsjednika Josipa Broza Tita. Mislim da je davanjem takve izjave u javnosti nastala obveza za Ustavni sud da postupi u skladu s Ustavom i iskoristi ovlasti koje su mu dane u odnosu na Predsjednika, a u svjetlu deklariranja Republike Hrvatske kao demokratske, suverene i višestranačke države koja je raskinula sve spone s komunističkim režimom i njegovim idejama', navodi Gredelj u pismu.

On smatra da držanje biste Josipa Broza Tita u Uredu predsjednika Republike Hrvatske nikako ne osnažuje niti podupire proces raščišćavanja s prošlošću kontaminiranom totalitarnom paradigmom jugokomunističkog modela, jer da bi došlo do raskidanja veza s takvim režimom, nužno je da se s tim režimom 'obračuna' počevši od vrha piramide – od vlastodršca.

'Ne ulazeći u vrijednosne ocjene ličnosti Josipa Broza Tita i pitanje kvantitete i karaktera zlodjela, što uvijek izaziva daljnje podjele i sukobe u društvu, potrebno je ponašanje Predsjednika objektivizirati, utemeljiti na ustavnim i pravnim vrijednostima i razinama te podvesti pod normativni okvir kako bi se moglo utvrditi dovodi li Predsjednik zaista u pitanje ustavni poredak Republike Hrvatske, a samim time i temeljna načela Europske unije', smatra Gredelj te dodaje kako je bjelodano da ustavnopravni problem postoji, da ga je izazvao predsjednik Republike Hrvatske te da je time nastala dužnost Ustavnog suda da taj problem hitno, bez oklijevanja i djelotvorno, riješi i na taj način pošalje jasnu poruku da veličanje totalitarnih režima nije dozvoljeno ni u jednom obliku, ni na jednom mjestu, ni u jednom vremenu.

Gredelj smatra da je krajnje neprihvatljivo da se bista 'druga' Tita nalazi u službenim prostorima hrvatske nacionalne vlasti – Uredu Predsjednika čije osnivanje je predviđeno samim Ustavom Republike Hrvatske i u kojem se bez iznimke moraju poštovati sva ustavna i međunarodnopravno priznata načela.

Upravo držanje biste 'druga' Tita u takvoj prostoriji, navodi, u takvoj instituciji, toj bisti daje značenje simbola koje je neprihvatljivo i za svaku osudu. Jedini zaključak koji se iz držanja biste može izvući, misli Gredelj, jest da Predsjednik tako iskazuje svoje (neprihvatljivo) ideološko opredjeljenje usmjereno na rehabilitaciju režima koji drug Tito predstavlja, a koji je odgovoran za brojna zlodjela zbog kojih su i doneseni ranije navedeni domaći i međunarodni dokumenti kojima se taj režim osuđuje.

'Budući da se radi o simbolu koji se nalazi u službenim prostorijama hrvatske vlasti, jedini zaključak koji pojedinac može izvući jest da je ovdje riječ o službenom simbolu kojim hrvatska vlast iskazuje svoju privrženost režimu koji taj simbol predstavlja', napominje.

Njegov je stav da sva ta simbolika, koja u političkom društvu ima veliko značenje, služi rehabilitaciji zločinačkog totalitarnog režima i očuvanju i opravdanju totalitarne prošlosti s namjerom da se takva prošlost pretvori u sastavnicu sadašnjosti tako što se 'prikriveno' zagovara ideja jugoslavenskog zajedništva, sa svim posljedicama koje su iz takvog zajedništva proizašle.

'U prvom redu želim skrenuti pozornost na članak 3. Ustava Republike Hrvatske kojim su vladavina prava (koja uključuje i obvezu poštivanja međunarodnih akata koje je Republika Hrvatska prihvatila i na nju se odnose) i višestranački demokratski sustav (kao negacija jednostranačkog partijskog sustava) utvrđeni kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, pri čemu je Predsjednik, kao reprezent države i nacionalnog interesa, dužan svakim svojim činom poštivati navedene vrednote', poručuje Gredelj. Potom se nadugo i naširoko poziva na rezolucije koje predsjednik, prema njegovom mišljenju, krši držeći bistu u Uredu predsjednika Republike Hrvatske.