'Politička suština militarizma i fašizma', u teoriji i praksi. S dvadeset i pet upisao se u 'registar' kao najmlađi doktor znanosti u tadašnjoj Jugoslaviji, a s prevaljenih šezdeset kao najobrazovaniji debil na Balkanu. Možda i šire.

Čovjek koji je po svaku cijenu htio ući u povijest, ako ne djelima, onda nedjelima. Ako ne kao srpska verzija Voltairea, što je mogao postati i uz IQ znatno manji od 240, kojim se nedokazano hvalisa, onda se u povijest krenuo upisati barem kao notorni ubojica poput Vlada Tepeša ili Jacka Trbosjeka. S razlikom da su za njega žrtve klali i masakrirali drugi.

Bitno je samo postati vječan, a u međuvremenu prvi i naj. Malo je reći da su takvi svi narcisi. Šešelj je i tu naj.

Zločinac koji želi ostati u centru pažnje

On se ne zadovoljava prepariranim polarnim medvjedom u podrumu ili zbirkom umjetnina samo za vlastite oči. Suptilnost prezire. Ako se treba fotografirati za fejs, neće to učiniti škiljeći podmuklo iza boce vina na kojoj je glavom i nešto više bradom Pop Đujić. Ne. On će to učiniti sa satarom u ruci, krvave pregače, okružen komadinama sirovog mesa, uz komentar 'U klanju nema boljeg od mene'.

Dok su se drugi razbojnici s doktorskim titulama ili bez njih, skrivali od Haaškog suda, iako ni u tom skrivanju ne uspijevajući pobjeći od patološke potrebe za eksponiranjem i slatkim osjećajem moći, barem kao bizarni dr. Dabić, Voja je napravio sve da ostane u centru centra pažnje.

Taj skriboman koji ima više knjiga nego čitatelja, ne smije stati. Kad bi se zaustavio, u sebi ne bi pronašao ništa. Prazninu umjesto slike koju tako uporno gradi. I zato nema predaje. Što dalje, potreba za kompulzivnim pisanjem, urlanjem i egzibicionizmom postaje sve veća. I naslovi knjiga sve više s očajničkim i subliminalnim porukama: 'Preklinjem vas, zapazite me.' Nećete me pamtiti po knjigama, ali po naslovima hoćete. 'Politički ortakluk kurve del Ponte i kurve del Koštunice' i 'Krvave ručerde Madlen Olbrajt' samo još danas, u vašem gradu.

Ukratko, kad je Vojin narcizam u pitanju, sve što je mogao, on je pobrao: osjećaj grandioznosti u kojem mu nitko, pa kako on misli, ni vascela vaseljena nije ni do koljena, apsolutni nedostatak empatije i samokritike, sklonost kršenju svih pravila, verbalnom i fizičkom nasilju, ponižavanju ljudi, manipulaciji i laganju. Ni jedan dokaz njegovoj pogrešci ili krivnji (formalnoj, jer kapaciteta za drugu nema), za njega to nije, a ako bi kojim slučajem mogao biti, potrudit će se da isti nestane.

Kako se Šešelj ulizivao Titu, pa se postidio

Kao što je, naprimjer, iz svih beogradskih knjižnica 2007. godine nestalo jedanaest stranica iz gore spomenute disertacije, a koje su bestidno svjedočile o njegovU mladenačkom ušupkavanju Josipu Brozu Titu. Dok je Vojo ordinirao po Haagu, njegovi ađutanti su trgali listove i žvakali kompromitirajući sadržaj, smješten između broja 52 i 63.

Ili, kao što je lakonski 'riješio' slučaj 'Repić', izjavivši da su optuženi za zločine u Domu kulture Čelopeki (BiH), iz srpnja 1992., baš par mjeseci prije toga izbačeni iz Srpske radikalne stranke. Navodno, zbog krađa u Istočnoj Slavoniji (da nije bilo krađe, bili bi izbačeni zbog neplaćanJa članarine).

Istoj onoj Slavoniji po kojoj se Vojislav smucao od 1990. i u kojoj su 'Žute ose' i u narodu zvani 'šešeljevci' počinili brojne zločine. Ali ne i Vojo. On s tim nema veze.

A kako se u Čelopekima 'proslavio' Petrovdan?

Peklo se prase i rezale se 'muslimanske' uši. Neki su ih morali i jesti. Zatočenici, naravno. Prase su požderali sada već bivši članovi SRS-a. Sve odreda časni i pitomi ljudi.

Kada pomislite kako je Šešelj zabavan, sjetite se zločina

Prije i poslije Petrovdana, radile su se uobičajene stvari: '... od zatočenih osoba oduzimao novac i zlatne predmete i nad njima vršio fizička mučenja, tjelesna povređivanja, sakaćenja i ubojstva s nanošenjem velikih patnji.'

Prisiljavalo se očeve i sinove da međusobno seksualno opće.

'Neutvrđenog dana okrivljeni Duško Vučković zvani Repić naredio je da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks među sobom, ustima i u anus, s promjenama uloga što su ovi morali i činiti...'

Kad nema priliku huškati i regrutirati šljam u rat, vitlati pištoljem, mlatiti i izbacivati ljude iz svojih stanova, gradova i država, čupati mikrofone u parlamentu, nastavit će ludovati i zatvoren u kazamatu. Na suđenjima će biti prizemno vulgaran, ponižavati suce i ranjivije žrtve vlastitog djelovanja. Objavljivati popise zaštićenih haških svjedoka. Izazivati duševljenje brojnih budala.

Dvanaest godina pritvora i tisuće klipova na YouTubeu, koje su fanatični obožavatelji naslovili sa: 'Šešelj rasturio svjedoka', 'Najsmješnije Šešeljeve izjave', 'Šešelj car izludio suca'.

Moguće da na nekim budućim izborima ne bi dobio 1.126.940 glasova, kao 1997., ali eto, još uvijek ima onih koji ga u Srbiji i Republici Srpskoj obožavaju i slijede, ili barem misle da je zabavan, pametan, luckast i benigan. Zabavan klaun. Da je njegovo čitanje popisa s imenima Hrvata u Hrtkovcima, zazivanje granica Virovitica-Karlovac-Karlobag, Bosni kao srpskoj zemlji, televizijsko lamentiranje o klanju Hrvata zahrđalom žlicom za cipele, nazivanje muslimana genetskim otpadom srpskog naroda, samo verbalni delikt, a nikako ne i zločin zbog kojeg su toliki ljudi s lakoćom ubijali i u mukama ubijeni. I da se stoga nema za što osuditi.

Vojo je pobijedio zdravi razum i žalim što mu haški sudac na traženje usluge oralnog seksa nije odgovorio njegovim načinom. Haaški sud, svjedoke, gledatelje i preživjele žrtve godinama je maltretirao svojim vulgarnostima i budalaštinama. Na koncu mi se ponekad učini da je izmaltretirao i bolest zbog koje je pušten. Rak kao da se preračunao. Naletio je na nešto malignije od sebe.

Ili je možda liječnicima Haaškog suda trebalo oduzeti licencu?

Na koncu, evo, dočekali smo. Izriče se presuda Miloševićevom najkrvoločnijem psu rata. Onom bez kojeg bi Milošević teže obavio prljave poslove. Onom koji bez Miloševića ne bi imao uvjeta organizirati svoju bagru.

Nema pravde, bez obzira na kaznu

Bio oslobođen, izrekli mu točno toliko koliko je proveo u pritvoru ili dodali godinu-dvije, ne mijenja se ništa. Smisao suđenja je izgubljen. Budalu se tako ne može kazniti. Ona priznaje samo vlastita pravila.

I dok mu pridajemo pažnju, Vojislav Šešelj će ostati uvjeren da se imao zašto roditi. 'Bez medija i medijske podrške nalik velikom balonu koji samo ispušta nepristojne zvuke u sobi u kojoj vam ispadne iz ruku i izmakne kontroli. A to kratko traje', napisao je Velimir Ilić.

No dokle god je 'Bujica', Happy televizija i reality splačina poput 'Parova' i 'Farme', na koje ga u Srbiji vodaju kao mečku po vašarima, Šešelj će se praviti da je živ.

Kad se svjetla pogase, treba ostati sam sa sobom. Puniti prazninu pišući kako 'Vlada pada kao klada' ili 'Jedna banana za Kofi Anana'.

Žalosno za nekoga s IQ-om preko 90.

Još žalosnije za one na čije je živote utjecao.