Dragi moji FB prijatelji, followeri i Pahulje, (VAŽNO, PROČITATI DO KRAJA)

Znate da sve radim onako spontano iz duše i srca. Kako ja obično volim reći: "Hebeš život bez emocija". I ovo što ću vam sada napisati je iz srca i plod je jedne velike emocije prema svima vama.

Već dva dana, vidim kako se svi trudite iz petnih žila ne bi li angažirali sve koje poznajete da se pokrenu i daju podršku, jednoj hvale vrijednoj akciji. Nažalost, ne ide. Ne ide, jer nam je narod i država duboko podijeljena.Sve što je hvale vrijedno u ovoj zemlji treba satrati i treba učiniti sve da se zataška i nestane.

Nazalost kažem, jer mi nikako nije jasno da se niti jedna udruga, niti jedan sindikat, niti jedan jedini političar (baš zato što je prozvan), niti jedna javna osoba (oprostite ako sam nekog previdio) nije javno izjasnila i stala u obranu jedne plemenite ideje kao što su Pahulje. Tek sad shvaćam da je sloboda medija i slobodan pristup medijima u ovoj zemlji jedan potpuno stran pojam. (ponovno,čast iznimkama, ponekim portalima i jednoj maloj tv kući što su prenjeli krik svog naroda)

Ne želim da se više prepucavate i svađate, ne želim da moj zid bude mjesto podjela i da se dalje zavaravamo da se ovo može riješiti bez aktivnog sudjelovanja u politici. Teška srca, ali moram priznati da ne može, da narod ne želi svoje pravo i da jednostavno za ovu situaciju nisu krivi ni HDZ ni SDP,ni jedna stranka već smo krivi mi sami.

Očito da u Hrvatskoj nema milijun elektornicki pismenih ljudi, koji bi bili dovoljno hrabri podržati akciju, jer jednostavno, velika većina njih je "do grla" u toj pljački o kojoj sam probao progovoriti. Govorio sam o sušenju te močvare, a kako nisam uspio i kako vidim da je samo 90.000 osoba, ako računamo i lajkove, koje se očito nisu okoristile pljačkom svoje domovine, za razliku od nekih ministara, ja dajem jednu vrstu ostavke.

Shvatio sam, da se neki hrvatski državljani ne žele othrvati svojim stoljetnim svađama, jalu, predrasudama i da će pronaći tisuću i jedan razlog da ne promijene ništa onog trenutka kad su mnogi počeli pitati za plan i program Pahulja. Ne govorim o obićnim građanima, već o “intelektualcima”, koji su na svojim “intelektualnim” druženjima, sjedeći uz cigare i vino kao i uvijek pametovali o tome kako treba mijenjati Hrvatsku.

Seronje jedne, plan i program je bio samo jedan. Trebali ste se priključiti kao neka "intelktualna" elita i javne osobe i naivno i čisto kao Pahulje, skupiti se i pokrenuti procese za koje znate kao i ja da su potrebni vasem narodu i da su mogući kad ih narod želi.
Narod vas je trebao, ne ja.

Ni jedna Pahulja nije željela zlo nikome. Željeli su da se skupitite oko njih, vi koje svakoga dana gledaju na televiziji i u javnim nastupima i da pokažete narodu zajedništvo, ali boli vas za narod. Vama je važno da imate pristup medijima i da i nadalje možete trkeljati i lamentirati u nedogled, uključujući se u akcije tek kad vidite koja strana pobjeđuje ili kad je vaša guzica direktno ugrožena.

Zapravo čestitam gđi. Markić. Ta će vam se gospođa svima još napiti krvi i neka. Tako vam i treba. Jednu vas samo stvar ljubazno molim, ako ikada krenu na mene ko na manjinu, nemojte me vi “poznate” face molim vas braniti. Hvala vam unaprijed.

Javne osobe i moji "prijatelji" iz javnog života su ostali po strani (cast iznimkama). Iskreno sam vjerovao da će možda slijediti moj put. No, prevario sam se. Njima nije stalo do nikoga do samih sebe. Poštujem to njihovo pravo, ali ga ne razumijem niti ga u svom životu odobravam.
Da dodam, humanitarni koncerti su hvale vrijedni, ali ovo je trebao biti jedan malo drugačiji.

I jebe mi se što ćete me prozvati patetičarem, što ćete misliti o meni, ja sam za razliku od vas ustao imenom i prezimenom, a vi ste sve rekli što ste imali za reć, prije svega svojom šutnjom. Dva puta sam viknuo, a dva puta ste vi šutili. Znate na koga mislim, sramote Hrvatske.

Shvatio sam da bi pomogao Hrvatskoj, trebam ući u politiku, a to sam čvrsto obećao svojoj obitelji da neću i to sam jasno komunicirao od prvog dana. Zato mogu čista srca i otići. Obitelj mi je po tom pitanju svetinja iako sam se strašno lomio sve dok nisam shvatio da neću jer bi se morao brutalno zaprljati, a ja nisam takav čovjek.

Gorka je istina da u Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj ljudi kojima je loše, da bi se dogodile značajne promjene. Postoji prevelik broj onih koje drže na kratkim uzicama, postoji strah i nesigurnost, koja god da opcija dođe na vlast, a oni obespravljeni koji bi i nešto rekli, ne znaju to artikulirati.

Shvatio sam da Hrvatsku ne mogu mijenjati na ovaj nacin. Iskreno sam istupio, otvorio sam svima srce i dušu, no ponekad to nije dovoljno. Znam da će mnogi od vas sada biti razocarani i da ćete ostati iznenađeni ovom mojom naglom reakcijom, no ja sam otvorio krikom Pahulje, ja ću ih krikom i zatvoriti.

Zatvorit ću i svoj FB profil i neću se nigdje javno oglašavati vezano za politiku ni stanje u zemlji, sve dok se neke stvari ne promijene. Možda to nikome neće značiti ništa, ali značit će meni.

Razlog nisu nikakve prijetnje, ucjene ili nesto takvo. Bilo je mnogo pritisaka, ali svi znaju da na mene pritisci ne mogu utjecati. Jednostavno, ne želim da netko misli da ja želim biti neki Che ili sutra premijer ili predsjednik Hrvatske, kako su zločesti jezici tvrdili I da to radim za neku svoju samopromociju. Ne mogu vjerovati da netko uopće može tako nešto pomisliti, kao da je to pokrenula osoba koja je nevidljiva u masi, a ne netko kao ja.

Miješaju mi se osjećaji i tužan sam kad vidim sve ovo oko sebe.
A oko mene je jad, čemer, tuga i licemjerje bez presedana i to najveće licemjerje onih s kojima sam godina hodao po javnim događanjima. Ponovit ću, nije vam Hrvatska, Cvjetni, Splitska riva i Hvar u sred ljeta, ali to ćete morati objasniti sami sebi kad se pogledate u ogledalo.

Odlučio sam mijenjati Hrvatsku na konkretnim primjerima. Odlučio sam raditi i izgraditi bolji sustav oko sebe, pa u koncentriranim krugovima širiti pozitivnu misao i djelo. Tu prije svega mislim na poslove kojim se trenutno bavim, u kojem upoznajem mnoge mlade, pametne i kreativne državljane ove zemlje, koji kao i ja vole svoju domovinu, rade i ne potkradaju je.
Idem učiniti sve da što više ljudi dobije posao i da mogu prehraniti svoje obitelji, te da ne moraju otići odavde, jer snove se može i ovdje dosanjati, bez obzira na sve aždaje ove zemlje.

Pokušao sam napraviti evoluciju, nisam uspio. Čitao sam mnoge vaše komentare i vidio sam da se ljudi prepucavaju zbog mene i jedne plemenite ideje. Jesam li bio u pravu ili ne pokazat će vrijeme. Nažalost, nisam uspio u svom naumu i priznajem to kao poraz. Ono što me veseli, je da je ipak jedna lijepa i plemenita priča privukla ljude dobra srca na jedno mjesto bar na neko vrijeme i možda spojila neke ljude koji isto misle. Možda će se ljudi koji su se prepoznali u Pahuljama, prepoznati u nekoj drugoj priči. Pozitivna energija uvijek privuče pozitivne ljude.

Ponosan sam na svaku od 46.945 osobe koje su kreirale svoje pahulje i stavile svoje ime i prezime i svoje podatke bez razmišljanja meni na povjerenje. Hvala svima koji ste mi bili FB prijatelji, a neki će mi sada sigurno biti i novi poznanici u realnom životu. Sutra, točno u 12 sati ugasit ću svoj FB profil, stranicu pahulja.com i uništit ću sve podatke koje smo prikupili u ovoj akciji. Imenom i prezimenom garantiram za to. Molim da me nitko ne zove, jer moja je odluka definitivna. Hvala svima od srca i oprostite ako sam vas iznevjerio, ali ne mogu dalje kad vidim kako su neki iznevjerili sve nas. Mojim stvarnim i virtualnim neprijateljima, čestitam na "pobjedi", a svima vama koji na televiziji guslate o tome kako vam je stalo do naroda poručujem, ujedinite se i počnite konačno raditi za dobrobit svog naroda, jer se bojim da vam u protivnom narod to neće oprostiti.