Ovih dana iz dviju mirogojskih grobnica, carski monumentalne Tuđmanove i proleterski skromne Račanove, dopiru čudni zvukovi. Nešto kao šum ventilatora, ili tako nekako, ali mrtvi su dovoljno hladni da bi ih trebalo dodatno hladiti, ventilator svakako nije. Malo sam se raspitao kod nadležnih, a i sam ponešto o tome znam, i evo rezultata kratke, ali, držim, uspješne istrage. To se njih dvojica okreću u grobu.

Tuđman se okreće, jer ne može shvatiti da njegovi HDZ-ovci poput liberalnih baba gledaju kako bi Hrvatska arbitražom sa Slovenijom mogla ostati bez 'zadnje stope zemlje', protiv čega je on toliko puta grmio. A Račan se prevrće, jer mu ne ide u glavu da njegovi SDP-ovci, koje je učio da ne treba robovati granicama, nego kvaliteti života unutar njih, odjednom preokreću kaput. Sada oni vrište oko te mitske 'zadnje stope' i nedaobog da su mu takvi sudili kada je uglavljivao s Drnovšekom prvi ozbiljan hrvatsko-slovenski sporazum. Jedva je izvukao glavu i od Sanaderovih i Budišinih jurišnih četa koje su ga malone dovukle u Sabor da objasni tu strašnu izdaju.

POSLUŠNA VOJSKA I 'ODLUČNO MOŽDA'

Čast dvojici istaknutih stanovnika Mirogoja, ali njihovu iščuđavanju i zgražanju nema mjesta. Sam Tuđman ustrojio je HDZ kao bezuvjetno poslušnu armiju stranačkih vojnika, toliko poslušnu da je Andrija Hebrang prije nekoliko godina u jednom intervjuu priznao da bi ona slijedila vodstvo i ako bi ovome palo na pamet vratiti Hrvatsku možda ne baš u Jugoslaviju. Ali u socijalizam, to svakako. I evo, sada ta superdisciplinirana armija samo ispunjava ono što se od nje traži, a sreća je za ovu zemlju da je to razuman kompromis koji sa Slovenijom dogovara jedna razumna premijerka.

Što se tiče SDP-a, i njegov pokojni osnivač i prvi predsjednik morao bi znati da su sadašnji događaji također dio scenarija kojeg je on pisao. Ne računajući iznimke kao spomenuti sporazum Drnovšek-Račan, baš je on profilirao SDP kao drugi ešalon obrane svetih nacionalnih interesa, odmah iza HDZ-a. I, naravno, kada je potonji malo uzmaknuo, socijaldemokrati su takoreći refleksno uskočili na branik domovine, uvjereni u to da ga je Kosor napustila. Srećom, Račanovo 'odlučno možda' bilo je univerzalno načelo njegove politike, pa Milanovićeva stranka na ovotjednom glasanju u Saboru ipak nije otišla dalje od suzdržanosti.

UDARAC S KAPTOLA

Bog zna je li svjesna toga koliko bi bilo loše da je učinila korak dalje i glasala protiv. Već se, naime, nazirala ozbiljna opasnost da SDP posluži kao korisna budala koruptivnom jezgru u HDZ-u, kojem bi novi verbalni nuklearni rat sa Slovencima došao kao naručen. Bolji paravan za njih i bolji način da se zaustavi Kosoričina antikoruptivna kampanja, oni jednostavno nisu mogli poželjeti. No ako je Milanović imao dovoljno političkog njuha da se zaustavi, ima tko nije. S Kaptola je Komisija Iustitia et pax ošinula po sporazumu Kosor-Pahor kako se nije dogodilo još od ranih devedesetih, kada je kardinal Kuharić oštro napao Tuđmanovu politiku u BiH.

Iznenađenje? Možda, ali samo za one koji su odnose HDZ-a i Crkve navikli gledati samo u optici idilična međusobnog podupiranja i tetošenja, koje bi kulminiralo u vrijeme izbora i kada je u crkvena njedra trebalo iskrcati novi naramak novca. Ali, ima tu još nešto. Slično kao u SDP-ovu slučaju, ali na mnogo, mnogo višoj razini, i ovdje se radi o rivalitetu u tome tko je glavni tumač Hrvatskih Nacionalnih Interesa. I, jasno, kada je Kosor odlučila presjeći mučno i beskorisno hrvatsko-slovensko čerupanje, smatrajući to, kako ovih dana eksplicitno reče, lažnim domoljubljem, na ispražnjeno mjesto smjesta su se bacili kao kopci meštri s Kaptola.

Sastavili su ljutito pismeno, puno jedva pritajenih prijetnji i ucjena. Kosorovoj su implicitno poručili da će rušiti referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju ako se nastavi navodna sramotna politika hrvatskog popuštanja. Slovencima je priprijećeno da se ne 'igraju vatre' s teritorijima zbog čega se devedesetih lila krv, što je bogami zazvučalo, barem meni, kao ono znamenito da 'ni oružane bitke nisu isključene'. Ali, najintrigantniji je ipak onaj dio koji je prosiktan na adresu Bruxellesa, kojem je ljutito predbačeno to da se mimo svojih ovlasti 'miješa u bilateralne odnose dviju zemalja', što i po cijenu neulaska u EU Hrvatska mora odbaciti.

Tu ima jedan vrag. Budući da su zahladnjeli odnosi Kaptola i s Katoličkom crkvom u Sloveniji, logično je očekivati, ako stvar eskalira, da tu posreduje Sveta Stolica. A onda se postavlja pitanje kako to da ovdašnja Crkva spočitava državi 'miješanje' Bruxellesa, a sama će, valjda ne treba sumnjati, prihvatiti miješanje Vatikana. Drugim riječima, kako to da je Kaptolu normalno da ima internacionalne autoritete nad sobom, a Banski dvori ne mogu ih i ne smiju imati. Za Boga miloga, ako se Kosor optužuje za vazalsko puzanje pred međunarodnim centralama, onda to može biti uvjerljivo jedino ako se odnosi na sve. Uključujući ovdašnju uvaženu gospodu biskupe.

INTELEKTUALNO KRIVUDANJE

S peticijom 26 intelektualaca (inicijator Davorin Rudolf, skupljači potpisa Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak) postoji sličan problem. I među njima je dosta onih koji su članovi različitih međunarodnih organizacija (PEN, Helsinški odbor...). Pa neka nam onda dečki i cure objasne kako se može vjerovati u njihovo navodno biserno čisto domoljublje ako su lojalni svojim međunarodnim centralama isto kao i Kosor svojoj. I usto su ušuškani u financijske jasle tih centrala isto kao što će i Hrvatska primitkom u EU biti prikopčana na njezine fondove. Ajde, baš me zanima.

Osim toga, ne može da ti ne bode oči da su se tu prvi put uparili jedan Slobodan Šnajder i Ivan Aralica, Zvonko Maković i Milan Vuković, Mirjana Kasapović i Zdravko Tomac. Takvo postrojavanje hrvatske lijeve i desne inteligencije nije viđeno ni u ratnim devedesetim, ali jeste u Srbiji gdje je to bio dio režimsko-propagandne mašinerije koja je pokrenula ex-yu ratove. I što sada hoće ova naša 26-orka? Pa, gospodo i drugovi, Hrvatska je danas, da vas podsjetim, u miru, možda lošem, ali sigurno ne toliko lošem da bi ga stavljala na kocku samo zato što ste si vi krivo utuvili da će sporazum Kosor-Pahor završiti hrvatskim porazom i poniženjem.

A ako vam je do kockanja, ima, hvala bogu, koliko hoćeš kockarnica i samo naprijed, možda neku kintu i zaradite. A ako nešto i izgubite, recimo status samozvane intelektualne savjesti nacije, bez panike, tek to je, vjerujte mi na riječ – glavni dobitak.