Sva tri su različita: u glavnom gradu HGK tako namjerava graditi poslovno - konferencijski centar, odnosno uredsku zgradu s popratnim sadržajima s čak 25 tisuća četvornih metara poslovnog prostora. U Rijeci želi rekonstruirati hotel Panorama u budući 'turističko edukacijski centar'.

A u Splitu HGK traži partnera s kojim bi svoju raskošnu kamenu palaču u strogom centru grada pretvorila u - hotel.

Premda se radi o 'nultoj' fazi investicije - kroz objavljeni javni poziv HGK zapravo tek ispituje interes za ovaj pothvat - po postavljenim uvjetima čini se da je plan itekako razrađen: traži se tvrtka koja je u protekle tri godine upravljala s najmanje tisuću turističkih ležaja, odnosno imovinom vrijednom najmanje 150 milijuna kuna, te s pet hotela.

No i sama najava prenamjene zgrade izazvala je podozrenje, pa i razočaranje u lokalnoj javnosti jer se od Hrvatske gospodarske komore kao institucije koja bi trebala voditi računa o diversifikaciji hrvatskog gospodarstva očekivalo nešto ambicioznije od pristajanja na monokulturu turizma, koja je upravo u Splitu debelo uzela maha. Ne bi se ovdje nitko bunio protiv kakvog 'turističko-edukacijskog centra' kao u Rijeci, a svakako ni protiv novog velikog kongresnog centra kao u Zagrebu.

Ako se Split već gura potpuno prema turizmu, da barem on bude cjelogodišnji i nešto predvidljiviji…

Tportal je na ovu temu postavio nekoliko konkretnih pitanja HGK-u, a odgovore iz komore donosimo u nastavku.

- Iz kojeg razloga je odlučeno zgradu HGK u Splitu prenamijeniti u hotel, te jesu li se razmatrale i neke druge opcije - 'turističko-edukacijski centar' kao u Rijeci, ili nešto slično?.

Namjera rekonstrukcije motela Panorama u turističko-edukacijski centar vezana je uz tradiciju postojećeg objekta koji je u kojem je djelovao Centar za unaprjeđenje kadrova u turizmu kao edukacijski centar. S tim u svezi u odnosu na prijašnju namjenu objekta i djelatnost koja se obavljala u njemu, revitalizacija samog objekta je usmjerena na uspostavu turističko-edukacijskog centra. U odnosu na poslovnu zgradu u Splitu, procijenjeno je kako je ovu imovinu najefikasnije i ekonomski najopravdanije aktivirati u turističke svrhe s obzirom na smještajne potrebe i potencijale Splita kao turističke destinacije.

- Postoji li plan preseljenja HGK u Splitu na drugu lokaciju, u slučaju da se prenamjena zgrade realizira? O kojoj lokaciji se radi?

U slučaju realizacije projekta u Splitu, županijska komora Split će nastaviti s radom u drugom poslovnom prostoru koji će biti funkcionalniji i prilagođeniji aktivnostima koje provodi HGK. To uz uredske prostore podrazumijeva i prostore za održavanje edukacija, radionica i konferencija. S obzirom da se nalazimo na početku procesa prenamjene, u narednih godinu do dvije, pronaći će se upravo takav prostor koji zadovoljava tražene uvjete.

- Je li razmatrana gradnja kongresnog centra u Splitu, kao gradu sa značajnim potencijalom za ovakve sadržaje, ili će se HGK u ovome ograničiti isključivo na Zagreb?

Lokacija u Zagrebu je razmatrana i odabrana kao lokacija prvog ovakvog projekta HGK. Grad Zagreb je odabran procjenom samog tržišta konferencijskog poslovanja, a drugi razlog je već spomenuti know-how u segmentu organizacije konferencija, koji je trenutno vezan za središnjicu HGK odnosno grad Zagreb. Zagreb je također gotovo cjelogodišnja kongresna destinacija i uz tom smislu bitno manje osjetljiv na sezonalnost poslovanja koja je prisutna u većini jadranskih destinacija pa tako i Splitu. Ipak, HGK se u budućnosti neće ograničiti samo na realizaciju kongresne djelatnosti isključivo u Zagrebu, već će se u obzir uzimati i druge lokacije. Split kao drugi najveći hrvatski grad i destinacija koja ima potencijal razvoja kongresnog i drugih oblika poticajnog turizma svakako je moguća lokacija za razvoj idućeg HGK kongresnog centra. HGK će postupno razvijati navedenu djelatnost, vodeći se prije svega tržišnim uvjetima, u skladu s financijskim mogućnostima i očekivanim stopama povrata investicija.

Međuratna kamena palača smještena na Trumbićevoj obali, na nekoliko koraka od Rive i Zapadne obale, u kolektivnoj svijesti Splićana kroz različite periode imala je različitu ulogu. Koncem dvadesetih godina prošlog stoljeća - kao Dom Trgovačke i obrtničke komore - bila je jedan od simbola modernizacije grada.

U ovom slučaju i rezultat svojevrsnog obračuna pristaša tradicionalizma i moderne, gdje su ovi potonji prevladali. Povjesničar Stanko Piplović o njoj je napisao cijeli jedan znanstveni rad u kojemu između ostalog opisuje kako Komora, osnovana još 1840. godine, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća traži svoje nove prostore, kako su prikupljane ponude za zemljište i zgrade i kako je gradsko povjerenstvo na koncu odlučilo otkupiti dvije kuće na Trumbićevoj obali u vlasništvu Ivana Majstrovića i manje nekretnine iza njih.

'Nakon sređivanja imovinskopravnih odnosa sačinjen je 1928. godine program. U njemu je navedeno kako se u granicama slobodnim za gradnju ima izvršiti pregradnja postojeće zgrade s njezinom dogradnjom i nadogradnjom tako da se dobiju uredske prostorije Komore i stanovi. Stražnje dvorište trebalo je također izgraditi. Pročelje zgrade trebalo je u cjelini preraditi u monumentalnom obliku, ali pri tome koristiti postojeće zidove zgrade. U cijeloj zgradi bilo je predviđeno centralno grijanje vodom, a i dizalo za osoblje. U pogledu sadržaja u prizemlju prema ulici je predviđena dvorana s izložbom predmeta trgovačkog muzeja. To je bio prvi slučaj u cijeloj državi da su se u okviru neke komore planirali izložiti uzorci svih domaćih proizvoda koji su se nalazili u trgovinama. Na prvom katu smješteni su uredi Predsjedništva i velika dvorana za vijećnicu, na drugom katu uredi, na trećem i četvrtom po jedan stan, a u potkrovlju stan čuvara', piše tako Piplović.

Potom u siječnju 1929. godine biva raspisan 'opći jugoslavenski natječaj za idejno rješenje', a na njemu pobjedu odnosi čuveni splitski arhitekt Fabjan Kaliterna - inače i suosnivač splitskog Hajduka i osnivač brojnih sportskih klubova iz tog doba. Kaliterna je projektirao stotinjak objekata koji su preobrazili lice Splita u ovom periodu, a upravo ovo bio mu je prvi natječaj na kojemu je sudjelovao.

'Radovi na zgradi Doma Obrtničke i trgovačke komore počeli su 1. travnja 1930. rušenjem postojeće zgrade i nastavljeni iskopima temelja u tvrdom marjanskom kamenom masivu. Radovima je upravljao Kaliterna, koji je ovjeravao i uredno vođeni građevni dnevnik. Na dan 25. studenog 1930. po starom običaju na Domu je izvješena zastava nakon završenog pokrova.Tako su već početkom prosinca osnovni građevinski poslovi zgotovljeni. Zaglavno pročelje upotrijebljen je bijeli kamen iz Selaca na otoku Braču, i to izkamenoloma Sv. Nikola, čiji je vlasnik bila Zadruga Tomšić i drug. Zatim se nastavilo s unutrašnjim uređenjem. U zgradu je uvedeno centralno grijanje toplom vodom, za što je nacrt 1929. godine izradila tvrtka Bačić d. d. za centralno grijanje i zdravstvene uređaje iz Zagreba. Očekivalo se da će radovi biti završeni do proljeća. Sve je bilo gotovo 1. lipnja 1931. godine', piše povjesničar Piplović.

Prema konačnom obračunu, dodaje, ukupna vrijednost radova iznosila je točno 2,628.791 dinar.

U doba socijalizma zgrada na Trumbićevoj obali živjela je socijalistički, malo-pomalo je i oronula, sve dok se u mladoj hrvatskoj demokraciji na sceni nije pojavio veliki splitski sin Nadan Vidošević, koji je u svojoj blještavoj biografiji sredinom devedesetih preuzeo žezlo Hrvatske gospodarske komore. Za jedan od svojih prvih koraka odabrao je obnovu splitskog sjedišta, na što je po pisanju medija bilo potrošeno više milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

U stanju opisanom kao 'omnipotentni delirij' Vidoševiću sasvim sigurno nije smetala kamena ploča, zapravo neka vrsta spomenika postavljena u predvorju, na kojoj je stajalo:

'Ova zgrada podignuta je 1930. godine po projektu Fabijana Kaliterne, a za vrijeme predsjednika Trgovačko-obrtničke komore Jurja Dubokovića. Obnovljena je 1997. godine za vrijeme predsjednika Hrvatske gospodarske komore Nadana Vidoševića.'

Još tada, sredinom devedesetih, slobodni mediji sprdali su se s HDZ-ovim velikanom koji je na ovaj način naumio ostati zapisan u povijesti, no sudbina mu je namijenila puno značajniju ulogu jer će po svemu sudeći ipak ostati zapamćen kao akter nekih od najvećih korupcijskih afera. Kojih nije nedostajalo.

I tako je negdje prije pet godina čak i HGK odlučila da je previše, pa su bez velike pompe uklonili spomenutu ploču iz svog splitskog predvorja. Kako je tada zabilježio tportal, od uspomene na Nadana Vidoševića ostale su tek četiri nemarno zakrpane rupice na kamenom zidu.

Kao što po svemu sudeći i od gotovo stoljeća stare zgrade, sjedišta i sjecišta splitskog obrtništva i trgovine, vrlo brzo neće ostati ništa više nego još jedan blještavi i skupi hotel.