Taj običaj datira iz davnih vremena i riječ je o tipičnoj pučkoj svetkovini, a splitska tradicija je da se za Sudamju kupuju drvene potrepštine za kuću, od drvenih žlica, daske za pravljenje tijesta, 'lazanjula' (valjka za tijesto) pa do drvenih igračaka za djecu i alata za vrt i polje. Jedna takva tradicija koja je već iščezla u današnjim vremenima 'Fejsa' i SMS komunikacije su, primjerice, 'baloncini', šarene vunene loptice na 'laštiku' kojom su momci gađali djevojke koje su im se sviđale.

U novijim vremenima, prošlih godina primjerice 'hit' u novoj ponudi su bile bejzbol palice, ležaljke za plažu, drveni mačevi, puške i pištolji od drveta i lukovi za strijele. Ovogodišnji hit su pak razne praćke, možda za neke buduće nerede i prosvjede, a posebno izdvajamo ponudu drvenih otvarača za pivo falusoidnog oblika. Falusoidni otvarač za pivo je naravno izazvao pažnju, ali i prigušeni hihot i smijeh brojnih građana, no nitko se zapravo nije posebno ljutio.

Otvarači za pivo su se prodavali uz ostalu ponudu praćki, drvenih pištolja i mačeva. Cijena 'otvarača' naravno varira, ovisno o veličini, u rasponu od 50 do 70 kuna. Prodavači su se smijali i dobro zabavljali, ali nismo doznali koliko je komercijalno uspješan bio novi proizvod. Činjenica da subverzivni proizvod na prvi pogled odudara od svetkovine dana sv. Dujma zapravo i nije sama po sebi posebno kontroverzna.

Pučki sajmovi i veselice u Dalmaciji i u zaleđu su uvijek imali karakter otvorenog odnosa prema seksualnosti, radosti života. Uvijek se na feštama peklo pečenje, jelo se i pilo i radi se o posebnom obliku društveno prihvaćenog hedonizma. Uostalom, u Dalmatinskoj zagori u manjim mjestima nikada nije bio ni strašno veliki problem kad su lokalni fratri ili župnici ponekad imali afere koje nisu sasvim u duhu celibata. Štoviše, to ih je često činilo životnijima i bližima narodu.

S druge strane, ako manifestaciju koja ima stoljetnu tradiciju sam nadbiskup salonitansko-splitske crkve Marin Barišić, direktan Dujmov nasljednik, već cijelo desetljeće ne poštuje i otvoreno je falsificira, nije onda čudno da ni puk nije do kraja bogobojazan i ne libi se ovakvih subverzivnih komercijalnih pothvata. Podsjetimo da se od 2004. godine glavna misa za blagdan nebeskog zaštitnika grada ne održava tradicionalno na Peristilu, već na mega-bini na Rivi.

Te godine se slavilo 1700 godina od smrti salonitanskog mučenika, pa je misa bila za tu priliku premještena na Rivu. To se nadbiskupu očito svidjelo, pa je unatoč prosvjedu brojnih pripadnika lokalne vjerske zajednice, nastavljeno s falsificiranjem procesije i mise i to traje do danas. Sada misa na Rivi protječe uz molitvu štovatelja Dujma, a koja je popraćena zveketom šalica za kavu za goste na štekatima. Osobito je dramatično vraćanje moći sv. Dujma nakon mise kroz štekate do katedrale. U takvom ugođaju ni drveni falusoidni otvarač za pivo nije incident.