Neki kažu kako prosječan birač pamti i u svoju odluku uračunava greške i malverzacije političara do tri mjeseca unatrag, što je vjerojatno posve točna dijagnoza, pa Milan Bandić mirno izlazi na izbore s računicom kako njegovo ne tako davno gostovanje u Remetincu neće jako utjecati na potencijalne birače. Već mnogo puta je baš on dokazao kako više vrijedi novi asfalt na pločniku nego stare afere u USKOK-u.

Svima onima koji misle da Bandiću štete sve afere u kojima se spominjalo njegovo ime odavna je dokazano da su u krivu jer je on pobjednik svih zagrebačkih izbora posljednjih petnaestak godina, a stvarno je malo falilo i da onomad pobijedi Ivu Josipovića i postane hrvatski predsjednik. S takvom političkom baštinom i punom blagajnom ide na predstojeće parlamentarne izbore sa svojom Bandić Milan 365 – Strankom rada i solidarnosti.

I nema Bandić samo svoju zagrebačku bazu i glasače u Hercegovini, jer pipke po Hrvatskoj davno je počeo puštati i ti su se pipci do danas duboko primili. Populističko dijeljenje darova u vidu kontejnera za smeće, štandova, pauk-vozila, rabljenih autobusa, uređenja dječjih igrališta ili manjih iznosa keša po zakutcima hrvatske sirotinje ukorijenilo je u narodu pozitivan stav o zagrebačkom gradonačelniku.

Darovani ne razmišljaju, naravno, o tome da Bandić ne dijeli svoj novac i imovinu, nego novac i imovinu građana Zagreba. Oni su uvjereni da su to darovi druga, 'čovjekoljuba, bogoljuba, domoljuba i zagreboljuba' Bandića. On je za mnoge bolji od većine političara jer većina puno uzima, a ne daje uglavnom ništa. Djed Božićnjak Bandić uzima puno, ali nešto i daje. Čije je to što daje? Ako je svačije, onda je ničije, a kad je ničije, onda može biti i naše.

Nitko mu ništa ne može

I dok Zoran Milanović i Tomislav Karamarko preferiraju dominaciju u minutaži pred kamerom i tek će se razmiljeti Hrvatskom, Bandić ruje po terenu već mjesecima. Prije pet dana bio je u Vukovaru i s aktivistima svoje stranke BM 365 SRS uručio donaciju Grada Zagreba socijalnoj samoposluzi vukovarske Humanitarne udruge Duga u potrepštinama za najpotrebitije. Odlazak u Vukovar bio je stranački, s ciljem promocije ekipe s kojom će na izbore, ali darove koje je dijelio platili su svi građani Zagreba. Naravno da Zagreb treba pomagati Vukovaru, ali onda se to ne smije prikazivati kao pomaganje samo jedne uske interesno-političke skupine. Ako su odrađivali pretkampanju u Vukovaru, a jesu, i to znamo jer nas sami o tome obavještavaju na svojoj internetskoj stranici, onda su to trebali platiti sa stranačkog računa, a ne iz blagajne Grada Zagreba.

Bandić, doduše, ne radi ništa što već nismo vidjeli u ovih 25 godina nerazvijene demokracije; svim političkim strankama koje su vladale ili vladaju na lokalnoj, regionalnoj ili državnoj razini budžeti države, gradova i općina te županija služili su i služe kao privatne stranačke blagajne. Razlika je samo u tome što većina to odavna pokušava sakriti ili barem prikriti jer je i zakonom kažnjivo, ali ne i Bandić - on je u tom pogledu transparentan i igra otvorenih karata. I nitko mu ništa ne može.

Milan Bandić, prvi populist Hrvatske, Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku spočitava ovih dana da su populisti i to samo zato što su oni, u međuvremenu, uspješno usvojili i primjenjuju mnoge elemente Bandićevog populizma. Poručio im je i da rade račun bez krčmara te da će on, Milan Bandić, biti budući hrvatski premijer ili, kako on to voli zvati, gradonačelnik Hrvatske. Nije posve nemoguće, ali teško da će u tome ovoga puta i uspjeti, no da bi mogao odlučivati o tome tko će od ove dvojice nakon izbora uživati u premijerskom stolcu u Banskim dvorima, mogao bi. Jeste li primijetili kako nijedan od dvojice pretendenata na dužnost predsjednika Vlade RH niti spominje niti napada Bandića, a i USKOK-u se pridrijemalo?

Tko će biti gradonačelnik Hrvatske?

Bandić otima birače i HDZ-u i SDP-u, na raspolaganju mu je blagajna Grada Zagreba, ima podršku klera i jedini je igrač s ozbiljnijom glasačkom bazom, ne samo u birački golemom Zagrebu, nego i na nacionalnoj razini, koji može bez problema koalirati i s jednima i s drugima. Taj bivši član SDP-a socijalno je osjetljiviji od SDP-a i veći je, kako je to lijepo primijetio Miroslav Ćiro Blažević, HDZ-ovac od većine HDZ-ovaca. Tijekom svoje duge gradonačelničke karijere, a i prije nje, zadužio je obje vladajuće stranke i njihove vodeće i istaknute ljude. Bandić zna i mnoge njihove (i ne samo njihove) financijske tajne, a to je svakako dobra podloga za plodno političko trgovanje.

Premda HDZ na terenu ovih dana uporno uvjerava birače u svoju sigurnu pobjedu i pokušava u javnosti ostaviti dojam da su izbori zbog toga skoro pa nepotrebni, situacija nakon zatvaranja birališta neće biti tako lagodna kako bi oni to željeli. Tko će na kraju imati parlamentarnu većinu, nezahvalno je prognozirati, ali izvjesno je da će formiranje te većine biti teško izvedivo bez Bandića Milana i vjerojatno je kako će baš on biti taj koji će na kraju priče presuditi tome tko će biti budući gradonačelnik Hrvatske.