Koalicijski sporazum dviju stranaka potpisan je u tajnosti, mimo javnosti i kamera, a Penava i Radić neće se naći ni na tradicionalnoj fotografiji nove vlade na saborskim stubama. Dakle, njihove zajedničke slike s Plenkovićem gotovo da ne postoje.

Trojica ministara iz kvote Domovinskog pokreta dobila su više-manje očekivane resore gospodarstva, poljoprivrede i demografije, no hoće li to spriječiti moguće ideološke trzavice unutar vlasti? Ima li ova Plenkovićeva vlada potencijal odraditi mandat do kraja?

Žurno u koaliciju

'Ona će potrajati neko vrijeme, ali tek treba vidjeti je li realno očekivati da će trajati četiri godine. Samom Plenkoviću očito se jako žurilo sastaviti većinu pa je pristao na bilo kakvog koalicijskog partnera', smatra politički analitičar i profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivan Rimac. Na pitanje o motivima žurbe, on odgovara:

'Želio je što prije formirati vladu kako bi stekao imidž uspješnog političara, ne bi li se ipak 'prodao' na neku europsku funkciju. A vidjet ćemo i zašto je toliko inzistirao na Ivanu Turudiću kao glavnom državnom odvjetniku', kaže Rimac za tportal.

On smatra da su HDZ i DP načelno suglasni oko gospodarskog programa buduće vlade, pa i općenito ekonomskog smjera Hrvatske, te da na tom polju ne treba očekivati razmirice - ali do trvenja bi svakako moglo doći na ideološkom polju, i to vrlo brzo.

'HDZ se dosad nije pretjerano trudio oko demografskih tema i nije uspio smisliti ništa pametno, kao uostalom ni bilo tko drugi u Europi. U dogledno vrijeme doći će do razmimoilaženja, ne zato što HDZ ima neki alternativni program - nego zato što 'desno-liberalna' opcija u toj stranci, koju Plenković brani, neće dopustiti neke od agresivnih modela koje na stol stavlja Domovinski pokret. Da, najveći problemi vjerojatno bi se mogli dogoditi oko novog ministra demografije Ivana Šipića', kaže ovaj sugovornik tportala.

Po Rimcu, doista je neobično da je frontmen DP-a Mario Radić aktivno sudjelovao u koalicijskim pregovorima i potom odlučio da ne želi biti dijelom vlade.

'Situacija oko Ivana Penave donekle je jasna jer je našao dobru izliku: on će odraditi do kraja svoj mandat u Vukovaru i u tom vremenu procijeniti može li se vladajuća koalicija održati. Nema što izgubiti. Ako se ne raspadnu, prijeći će na funkciju na nacionalnom nivou', kaže Rimac.

S Radićem je, s druge strane, situacija nešto složenija, no ovaj analitičar vjeruje da je odustao od funkcije u Banskim dvorima iz čisto poslovnih, a ne političkih motiva.

'Pristankom na ministarsku poziciju Radić bi se morao distancirati od poslovnih aktivnosti vezanih uz PPD, Pevex i druge kompanije i prenijeti vlasničke udjele na odvjetnika, a tu se pojavljuju brojni rizici. Odvjetnici, primjerice, ne prihvaćaju rizike u poslovanju na kakve su spremni vlasnici tvrtki, pa bi u tom slučaju možda došlo do umanjenja Radićeve zarade, pa čak i gubitka pozicije u odlučivanju u odnosu na druge suvlasnike. I drugo, izbijanje bilo kakve afere vezane uz Radića kao ministra ne samo da bi zahvatilo njega kao ministra, nego bi predstavljalo i ozbiljan udarac poduzećima kojima je on suvlasnik. Oštetio bi ne samo sebe, nego i svoje partnere', objašnjava Rimac.

'Dakle, ovom slučaju radi se prije svega o ekonomskim motivima. Ne treba zaboraviti da je PPD neka vrsta 'ministarske šume' u kojoj se ukrštavaju interesi obiju stranaka, i HDZ-a i DP-a', zaključuje Rimac.

Bitka za prepoznatljivost

Komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić primjećuje da kod sastavljanja nove vlade Plenković zapravo nije želio ništa mijenjati, čemu je i inače sklon ukoliko baš nije prisiljen. Upravo zato je ostavio Gordana Grlića Radmana čiju su ministarsku karijeru mnogi smatrali zaključenom.

'S druge strane Domovinski pokret pojavljuje se u vladi u neočekivanom sastavu je ne vjerujem da su tako planirali uoči izbora, pa čak i na početku pregovora. Očito su u hodu postali svjesni opasnosti da će ih HDZ i Plenković politički prožvakati, pa sada stvaraju distancu tako da svoje najprepoznatljivije članove - Penavu, Radića, pa i Bartulicu - ne dovode u poziciju da budu Plenkovićevi zaposlenici. Već na prvi pogled vidljivo je da se po razini povjerenja i načinu funkcioniranja ova koalicija ne može usporediti s dvije prethodne - pa čak ni onoj s Mostom, jer je u toj stranci bilo daleko manje interesa za ostanak na vlasti nego danas u DP-u', kaže Trogrlić za tportal.

Samom Domovinskom pokretu, kaže, slijedi bitka za prepoznatljivost pa će u idućem razdoblju biti prisiljen inzistirati na razlikama u odnosu na HDZ, ili barem stvarati privid da one postoje.

'Oni su dakako svjesni da većina njihovih zahtjeva zapravo neće biti usvojena, a pitanje je hoće li na ijednom od njih DP tako tvrdo inzistirati kao na zahtjevu da SDSS ne bude dio vladajuće većine. Dakle, u idućem razdoblju bit će najzanimljivije koliko će DP uspjeti držati nategnut odnos s HDZ-om, a da istovremeno ne pretjera s ekstremizmom', objašnjava ovaj sugovornik tportala.

'Mario Radić je svega toga itekako svjestan, on je politički pragmatik koji želi doći na vlast i svjestan je da od HDZ-a nikada neće imati ideološki bližeg partnera. U Radićevoj stranci mahom se nalaze bivši članovi HDZ-a, koji svjetonazorski nisu previše udaljeni, ali morat će stvarati razliku jer u suprotnom njihova stranka gubi smisao postojanja', dodaje Trogrlić.

On primjećuje da je veliki pritisak oporbe danas usmjeren na DP, dok HDZ istovremeno prolazi relativno neokrznut, jer je Penavina stranka postala meta na koju su svi usmjereni.

'Treba vidjeti kako će se oni s time nositi. Nije to jednostavno ni za veterane, a kamoli za nove stranke poput DP-a', zaključuje on.