Snimku predaje ruskog vojnika dronu objavio je The Wall Street Journal. Dramatičan događaj odvio se u rovu u istočnom gradu Bahmutu u svibnju ove godine. Kada je shvatio da će poginuti, bacio je oružje u stranu, podigao ruke i poručio da se više neće boriti.

WSJ je vojnika identificirao kao Ruslana Anitina, jednog od rijetkih koji je pokušao i uspio se predati dronu. Snimka je u cijelosti uhvatila bjesomučne napore čovjeka koji pokušava preživjeti bombardiranje rovova u kojima se nalazi.

Anitin, 30 godina, mršav čovjek s opadajućom linijom kose, studirao je za veterinara i nije očekivao da će završiti usred rata. Kada je Rusija napala Ukrajinu u veljači 24. prošle godine, radio je u zatvoru u blizini svog rodnog grada Idritse. Njegove objave na društvenim mrežama u to vrijeme, uključujući slike ruske zastave i komentare poput 'Kaznimo fašiste', sugeriraju da podržava rat.

Novinarima WSJ-a rekao je da je vjerovao kako će se samo profesionalna vojska boriti u Ukrajini. 'Činilo se kao da nas to uopće neće uključiti', rekao je.

To se promijenilo u rujnu, kada je Rusija počela mobilizirati civile u vojsku nakon niza gubitaka na bojnom polju. Do tada je Anitin vodio trgovinu alkoholnim pićima u Idritsi, gradu od 5000 stanovnika u blizini latvijske granice. Njegov i prihod njegove supruge omogućili su im udoban život srednje klase. Ubrzo je i Anitin mobiliziran.

Vrlo brzo završio je u Ukrajini. Njegova postrojba obavljala je stražarske dužnosti i gradila utvrđene položaje u Luhansku, istočnoj regiji Ukrajine koja je pod djelomičnom kontrolom proruskih snaga od 2014. godine. Mjesecima, rekao je, nisu vidjeli nikakve borbe.

To se promijenilo početkom svibnja. Zapovjednik njegovog voda rekao je da se sele u Bahmut kako bi zaštitili jurišne timove koji se povlače. Jevgenij Prigožin, osnivač Wagner grupe, tada je prijetio da će povući svoje ljude nakon što su pretrpjeli desetke tisuća žrtava u napadu na grad.

'Shvatili smo da nas žele baciti u taj stroj za mljevenje mesa', rekao je Anitin.

Sljedeće večeri odvezao se u vojnom kamionu do komadića šume nekoliko stotina metara od prve crte. Njegov zapovjednik ga je odabrao s još dvojicom novaka, uključujući Dmitrija Ivanova, 21-godišnjeg radnika u restoranu, s kojim se Anitin sprijateljio. Rečeno im je da im je zadatak napredovati kroz sustav rovova najbliži ukrajinskim linijama, da se zaklone i mirno sjede.

Muškarci su ponijeli ukupno četiri obroka i šest boca vode. Oko sat poslije ponoći Wagnerov borac ih je doveo do najbližeg rova te su se odmah našli pod minobacačkom vatrom koja je trajala oko 40 minuta, piše WSJ. Wagnerov borac ih je upozorio: 'Ako odbijete izvršiti misiju, bit ćete ubijeni. A ako se pokušate povući, također ćete dobiti metak.'

Bilo je teško pronaći zaklon od granatiranja samo 200 metara od ukrajinskih položaja. Muškarci su pipali u mraku, gazeći po odbačenim torbama, oružju i, kako su otkrili kad je svanulo, desecima mrtvih tijela.

'Nisu bili svježi. Sigurno su tamo bili tjedan ili dva', rekao je Anitin.

On i Ivanov na kraju su otkrili mjesta u zidovima rova u koja su se mogli skloniti. Popeli su se i sakrili unutra radi zaštite.

Male bespilotne letjelice kineske proizvodnje s četiri propelera, kakve se koriste za panoramske snimke vjenčanja, bile su stalna prijetnja. Ti dronovi šalju videosignal koji ispravlja ciljanje ukrajinskog topništva. Neki su bili modificirani te su imali pandže koje su ispuštale eksplozivne naprave, izvorno napravljene za bacač granata na raketni pogon, izravno u rov.

Oko 7 sati u eksploziji je ozlijeđen Ivanov, a Anitin u glavu, prsa i rame. Pronašao je walkie-talkie i radiovezom pozvao zapovjednike u pomoć, ali bez odgovora s druge strane, kaže Anitin.

Nekoliko sati kasnije čučao je u rupi kad je Ivanov protrčao pokraj njega. Eksplozija je poslala šrapnele u donji dio njegovih leđa. Vikao je Anitinu da ne osjeća noge. Nekoliko trenutaka kasnije pogodila ga je treća eksplozija.

'Nije mi dobro, brate', prisjetio se Anitin njegovih riječi. Ubrzo je preminuo, kao i treći čovjek iz njihove skupine.

Sve to vrijeme Ukrajinci, koji su upravljali dronovima, promatrali su sve što rade prestravljeni Rusi. Anitin je prešao na drugu poziciju.

Bio je sam. Napadi bespilotnim letjelicama i minobacačima nastavili su se cijelo poslijepodne. Oko 17 sati nije imao više energije. 'Mislio sam da ću zauvijek ostati u tom rovu', rekao je.

Tada mu je sinula ideja: prepustiti se dronu.

Ustao je bez puške i pokazao mu rukama da prestane s napadom. Na snimci koju su zabilježili dronovi vidi se kako prstom povlači po vratu i odmahuje glavom - njegova molba Ukrajincima da ga ne ubiju ako se preda.

Rekao je da nije imao jasan plan, ali mislio je da vrijedi pokušati.

U drugom nizu rovova nekoliko stotina metara dalje ukrajinski piloti dronova bili su sumnjičavi, kasnije su se prisjetili, strahujući od zamke.

Piloti su promatrali Anitinov govor tijela i koristili dronove da odgovore - gore i dolje za da, lijevo i desno za ne. Upalili bi letjelice - jednom za da i dvaput za ne - sustav koji im je predložio nizom gestikulacija rukama.

Anitin nije znao hoće li biti shvaćen. Kada se dron počeo udaljavati, rekao je, osjetio je olakšanje i odlučio ga je slijediti.

Ukrajinski piloti dronova djelovali su u tom području od ožujka. Wagnerove trupe koje su vodile borbu, primijetili su, kretale su se brzo i dobro su se skrivale. Regruti regularne ruske vojske bili su sporiji i kretali su se u skupinama, što ih je činilo lakšima za otkrivanje, rekli su ukrajinski piloti bespilotnih letjelica za WSJ.

Cijeli dan piloti su koristili bespilotne letjelice da bi ubijali Ruse malim granatama.

Jurišna bespilotna letjelica već je krenula ubiti Anitina, prema riječima njenog pilota, 26-godišnjeg Ukrajinca koji koristi kodno ime Boxer. Nakon što je vidio slike visoke rezolucije na kojima Anitin moli za svoj život, Boxer je prekinuo misiju i ispustio granatu ispod svog položaja.

'Unatoč tome što je on neprijatelj, iako je ubijao naše dečke, ipak mi ga je bilo žao', rekao je.

Ukrajinski časnici na zapovjednom mjestu rekli su Boxeru da uspostavi kontakt. Uzeo je marker Sharpie iz svog medicinskog pribora i napisao na ruskom na pakiranju svojih obroka hrane: 'Predaj se i pođi za dronom.' Napunio je ambalažu zemljom za težinu.

Dron je preletio rutu dugu četiri minute i ispustio poruku Anitinu, a on se popeo preko zida rova da bi je uzeo. Tada je znao da je to stvarno. 'Iznijeli su svoju volju, a ja sam im pokazao da pristajem', rekao je.

Dronovi su gledali kako Anitin odlazi na ničiju zemlju. Koračao je preko odbačenih pušaka, granata i kaciga i kretao se oko odsječenih udova i raspadajućih tijela. 'Hodao je kao zombi. Hodao je po svojim mrtvim suborcima koji su ležali oko njega', rekao je natporučnik u ukrajinskoj brigadi koja upravlja bespilotnim letjelicama, a koji koristi kodno ime Touareg.

Vodili su Anitina vijugavom rutom kroz više rovova da bi smanjili opasnost, leteći 30 minuta u komadu i zatim mijenjajući baterije. Ruski vojnik je povremeno pogledavao prema njima, tražeći potvrdu da neće biti ozlijeđen. Često se zaustavljao kako bi pijuckao vodu iz boce koja je ležala na zemlji, popušio cigaretu ili se samo odmorio.

Kad je stigao do kraja jednog rova, hodao je glavnom cestom, a zatim zastao pokraj onesposobljenog oklopnog transportera. Nekoliko sekundi kasnije eksplozija je odjeknula s druge strane vozila. Činilo se da ga rusko topništvo gađa.

Dronovi su ga gledali kako nastavlja niz cestu, podižući ruke u zrak kad su se ukrajinski rovovi pojavili u vidokrugu. Uhvaćen između dvije sukobljene vojske, sklonio se u topničke kratere. Minobacači su tresli tlo, a meci fijukali iznad glava. Krhotine od eksplozije oborile su jednu od letjelica.

Anitin je bio u vidokrugu ukrajinskog položaja okruženog bodljikavom žicom. Potrčao je, izbjegavajući ruski minobacač. Pazeći da ne prestraši Ukrajince, pao je na koljena te skinuo kacigu i pancirni prsluk. Ustao je i požurio prema rovu, a dva vojnika uperila su svoje puške u njega. Prikliještili su ga na tlo, vezali mu ruke i ukrcali u kamion Humvee.

Manje od tjedan kasnije, ukrajinske snage koje su napredovale zauzele su rov u kojem su započele Anitinove muke. Do tada je dijelio ćeliju u pritvorskom objektu u regiji Harkiv s još trojicom zarobljenih novaka.

Tamo je 19. svibnja u nazočnosti stražara govorio za Wall Street Journal.

Voditelj ustanove rekao je da ratni zarobljenici mogu kontaktirati sa svojom rodbinom pismom koje prenosi Crveni križ. Anitin je rekao da nije pokušao stupiti u kontakt s obitelji. Njegova kći napunila je četiri godine dan prije nego što je zarobljen.

Iako bi se mogao suočiti sa zatvorom ako se vrati u Rusiju u razmjeni zatvorenika, Anitin je rekao da je to sve što sada želi.

'Neka me zatvore. Želio bih se vratiti kući svojoj obitelji i nikada više ne doživjeti stvari koje sam ovdje vidio', rekao je Anitin.