Ovomjesečni HRejting donosi i istraživanje o tome što građani misle o nasilju među mladima. Anketa se provodila od 15. do 18. svibnja, dakle nakon strašnog pokolja u osnovnoj školi u Beogradu. Obuhvaćeno je 1100 ispitanika, a najveća moguća pogreška je +/- 3,54%.
Na pitanje kako ocjenjuju razinu sigurnosti mladih i djece u Hrvatskoj, građani su odgovorili ovako:
● 26,2% smatra da je njihova sigurnost na izrazito visokoj, odnosno visokoj razini,
● najviše, 43,7%, misli da je sigurnost osrednja,
● 28,6% ispitanika drži da je sigurnost naše djece i mladih na niskoj ili čak izrazito niskoj razini.
Evo i odgovora na pitanje: Je li i u Hrvatskoj moguć tragični scenarij kakav smo nedavno vidjeli u Srbiji?:
● da je takav scenarij sasvim moguć, smatra 35% anketiranih,
● takav je scenarij donekle moguć mišljenje je njih 39,6%,
● da takvo što u našoj zemlji uglavnom nije moguće drži njih 17,4%,
● 3,5% smatra da u Hrvatskoj uopće nije moguć takav scenarij. Treće pitanje je bilo:
Kakav je utjecaj društvenih mreža na mlade i djecu?:
● da društvene mreže izrazito negativno na njih djeluju misli 34,1% građana,
● da je taj utjecaj uglavnom negativan, smatra njih 40,8%,
● da on nije ni pozitivan ni negativan mišljenje je 19,9% anketiranih,
● samo 3,1% smatra da je utjecaj društvenih mreža na mlade uglavnom pozitivan,
● da je on potpuno pozitivan misli zanemarivih 0,5% ispitanika.
Kada je prije godinu dana Danijelina kći krenula u srednju školu, trebalo je to biti novo poglavlje u njezinu životu. No umjesto toga, postala je žrtva vršnjačkog nasilja - i virtualno i uživo.
- To je bilo prvenstveno poruke, bilo je verbalno vrijeđanje, bilo je oduzimanje njezinih stvari, bacanje po razredu kad ona nije bila tu, ispričala je Danijela Abramović, majka žrtve vršnjačkog nasilja.
O svemu tome njezina je kći u početku šutjela, baš kao i većina djece koja su žrtve vršnjačkog nasilja.
- Ono što su najčešći osjećaji u takvim situacijama su strah, sram, strah od stigmatizacije, ali i strah da ako nešto kažu da bi možda mogli i pogoršati situaciju, rekla je psihologinja Sandra Đurijanček.
- Stvoreni su stereotipi da je onaj koji prijavi neki događaj, da je cinkaroš i da je veći zapravo negativac od onog koji je loš postupak napravio, to jednostavno treba razbiti taj stereotip, rekao je Mario Keča, ravnatelj OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga, Zagreb.
A to je moguće, ističu u školama, jedino zajedničkom suradnjom s roditeljima.
- Dijete je pod pritiskom, iskazuje takve nekakve nepravilnosti i neprihvatljivosti u ponašanju, a mi ne znamo što se doma događa. Znači jako je bitno da svi skupa komuniciramo, ne možemo roditelje isključiti iz svega toga, istaknula je Kristina Grgin Bublić, prof. hrvatskog jezika, Druga ekonomska škola Zagreb.
- Ostvarivanje međusobnog povjerenja i poštovanja, roditelji i škola se moraju "čuti" , moraju se čuti i zajedno djelovati u odgoju, smatra Sanja Prelogović, ravnateljica OŠ "Đuro Ester" u Koprivnici.
I zajedno sudjelovati u prevenciji nasilja. No, ako nažalost do toga ipak dođe, škole su nedavno dobile detaljne smjernice kako postupati u takvim situacijama.
- Tada je jako važno znati čija je koja uloga u datom momentu, što tada treba učiniti predmetni učitelj ili što tada treba učiniti stručna služba ili ravnatelj, rekao je Mario Stančić, ravnatelj VI. osnovne škole Varaždin.
- I već vidimo neke načine na koje te smjernice pomažu, ali mislim da je bitno spomenti da će one pomagati samo uz konstantan kolektivni trud svih nas odraslih, naveo je Leon Aleksić, psiholog, VI. osnovna škola Varaždin.
Uz edukaciju i prevenciju - pravovremeno reagiranje na vršnjačko nasilje prvi je i najvažniji korak u njegovu zaustavljanju.
