'Gradovi duguju još 11 milijuna kuna HRS-u!', 'Split i Varaždin nisu uplatili ni lipu za SP!', 'Ukupni prihod 80 milijuna kuna', 'Ipak ćemo zaraditi' - dio je to naslova koji su osvanuli u današnjim dnevnim novinama nakon jučerašnje konferencije za novinare Hrvatskog rukometnog saveza koju su upriličili, kako rekoše, 'jer ih mediji zasipaju pitanjima vezanima uz nedavno završen SP'.

Premda brojke nisu konačne, a stavka rashodi nigdje se ni približno ne spominje, rukometni šefovi znaju da će prihodi premašiti troškove organizacije SP-a. Uoči početka turnira, predsjednik HRS-a Sandi Šola izjavio je da će SP stajati oko devet milijuna eura ili 70-ak milijuna kuna. Bez izgradnje dvorana, naravno. Doduše, u siječnju 2008, njegov prethodnik, koji je naprasno smijenjen i kojeg se više nitko ne sjeća, Željko Kavran, tvrdio je da će organizacija stajati sedam milijuna eura. Kako to da je SP u manje od godinu dana poskupio dva milijuna eura, nikad nije razjašnjeno.

Prihodi od SP-a, vjeruju u HRS-u, bit će oko 80-ak milijuna kuna što bi u konačnici značilo da su završili u plusu desetak milijuna kuna. Zanemarimo li Kavrana, koji očito nije znao što priča, pa je zato netragom nestao, i dvorane od 1,7 milijarde kuna, čovjek bi mogao samo zapljeskati i reći bravo. U potrazi za zlatom, rukometaši su donijeli nešto manje vrijedno srebro, ali je zato HRS uprihodio vreću novca. I ništa tu ne bi bilo sporno da rukometni 'El Dorado' nije zapravo dobrim dijelom novac iz naših džepova.

Naime, u stavci prihodi, nakon ulaznica, od kojih će HRS zaraditi 30 milijuna kuna, najveći dio trebao bi stići od gradova domaćina ili preciznije poreznih obveznika - 19,5 milijuna kuna. Ne od suvenira, ne od reklama, već od gradova domaćina na ime sufinanciranja organizacije cijele manifestacije!?

'Do sada smo od gradova utržili samo 8,5 od predviđenih 19,5 milijuna kuna i priredba će biti u plusu samo ako oni izvrše svoje obveze', poručio je dopredsjednik HRS-a Zoran Gobac.

Ovdje treba dodati da je na ime organizacije i država isplatila 15 milijuna kuna. Do 80 milijuna dakle nedostaje još 15, a to su za pretpostaviti marketinški i ini prihodi. Drugim riječima, stvarna zarada HRS -a je oko 45 milijuna kuna, a ostalih 35 su dotacije koje su stigle iz naših džepova koje se najednom prikazuju kao prihodi.

Naravno, sve je stvar kuta iz kojega se gleda. I HRS-ova zarada nedvojbena je i bila bi zasigurno i veća da se gradovi nisu pobunili i odbili potpisati prije početka prvenstva ugovore na kojima je umjesto brojke stajala prazna crta. Iz perspektive vladajućih, 'zarada' je također zagarantirana. Naplatit će se PDV, velebnim dvoranama i javnim radovima kupljen je dio glasača uoči lokalnih izbora i zapravo najveći gubitnici su porezni obveznici kojima će sve doći na naplatu.

I kako to obično biva, dok jedni zbrajaju novce, drugi se ponašaju k'o ovce.