Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić boravila je u Egiptu gdje se susrela s visokim dužnosnicima sjevernoafričkih zemalja, a potpredsjednik Vlade Neven Mimica je prije desetak dana sudjelovao na Gospodarsko-financijskom forumu (GFF) za Mediteran u Milanu. Sama ministrica je od preuzimanja dužnosti naglasila kako će više pažnje posvetiti odnosima sa zemljama južnog Sredozemlja?

Bilo je već i vrijeme! EMEF pozdravlja te poteze članova hrvatske Vlade jer se za to zalažemo već godinama i to iz dva razloga. U prvom redu zato jer je očito da predstoji jače gospodarsko povezivanje EU-a s Mediteranom, tj. arapskim zemljama, Turskom i Izraelom. Već sada se oko 75 posto međunarodne robne razmjene EU-a odvija sa zemljama Mediterana i obratno. Sve spomenute mediteranske zemlje imaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini s EU-om, a u pripremi je Euro-mediteranska zona slobodne trgovine (EMFTA). Zemlje istoka i juga Mediterana, od Turske do Mauritanije, imaju 280 milijuna stanovnika, rastući srednji sloj i prosječni gospodarski rast tri do četiri puta veći od prosjeka EU-a.

Očito je do ovakve diplomatsko-gospodarske inicijative članova hrvatske Vlade i došlo na poticaj EU-a, a nikako ne radi njihovog osjećaja za zbivanja i trendove na Mediteranu. To je dobro, ali ujedno i žalosno jer je Hrvatska trebala sama uočiti da na Mediteranu ima svoje gospodarske interese i da se treba baviti tim prostorom.

Unatoč našim višegodišnjim prijedlozima, do sada nije bilo sluha za takve inicijative. Ovo je prvi put da se na GFF-u u Milanu pojavljuje potpredsjednik hrvatske Vlade – a taj forum se održava svake godine, uz nazočnost više od tisuću sudionika! Osim toga, svake godine u listopadu ili prosincu se u Marseillesu održava Rendesvouz de la Mediterranee, skup vodećih gospodarstvenika Mediterana i ekonomskih analitičara, koji organizira FEMISE – Federacije euro-mediteranskih ekonomskih instituta. Iz Hrvatske se na ovom skupu FEMISE, osim članova EMEF-a, nikada ne pojavljuje nitko drugi! Da zaključim: ova vlada, kao ni prethodna, nema svoju vanjskopolitičku strategiju za Mediteran.

Zapostavlja li Hrvatska svoju mediteransku komponentu?

Sasvim sigurno da! Postoji dio izvoznika koji izvoze na Mediteran, bilo proizvode, bilo usluge (mahom u građevinarstvu), ali sve njihove poslovne inicijative, ponavljam, nisu dio sustavne državne politike, nego osobnog angažmana menadžera, uz ignoriranje nadležnih u Hrvatskoj.

Što je nama zapravo Mediteran, jer posljednjih 20 godina državna politika je bila pozicioniranje zemlje kao srednjoeuropske?

Hrvatska si ne smije priuštiti biti nezainteresirana i izolirana od ovih euro-mediteranskih procesa jer to znači biti gubitnik u globaliziranom svijetu. S druge strane, jasno je da gospodarski oporavak Hrvatske ovisi o izvozu, a unatoč tome, Hrvatska plasira svega 2,6 posto svog izvoza na tržišta istoka i juga Mediterana. Zašto je tako, nemoguće je dobiti odgovor od ljudi zaduženih za brigu o gospodarstvu – od HGK, HUP-a pa do izvoznika. Položaj Hrvatske je takav da u EK-u očekuju da bude dvostruki 'interface' – s jedne strane izlaz na Mediteran za zemlje srednje Europe i Baltika, a s druge strane ulaz u EU za arapske zemlje i Tursku. To opet znači promjenu odnosa prema našim lukama, brodarima, prugama i prometnim koridorima, kao i bolju zaštitu Jadrana u kojem se očekuje trostruko povećanje brodskog prometa do 2030.

Što možemo dobiti pojačanom suradnjom sa zemljama Mediterana, ne samo južnog Sredozemlja, nego i s, recimo, Grčkom, Španjolskom, ili Libanonom? Jesmo li zakasnili?

Zakasnili nismo! Našu mediteransku suradnju vidim u prvom redu sa zemljama istočne obale Jadrana – od Slovenije do Albanije jer one čine pročelje za izlaz srednje Europe i Baltika na Mediteran. Hrvatska treba biti koordinator njihovog pristupa Mediteranu. Unatoč tome što će na Mediteranu pomorski promet porasti za tri puta do 2030, sve luke istočnog Mediterana, pa tako i jadranske luke i dalje će privlačiti svega 20 posto tog povećanog prometa, i to zato što ne postoji klasterizacija njihove ponude.

Nemamo vremena čekati potpuno smirivanje stanja u svim zemljama Mediterana, već treba djelovati sada. Hrvatska treba iskoristiti razvojne mogućnosti na Mediteranu kao članica EU-a i NATO-a. Ulazimo u EU kao prva zemlja – bivša članica Nesvrstanih, zemlja s postkonfliktnim iskustvom te prva članica EU-a s autohtonom islamskom manjinom (koja nije uvezena iz Sjeverne Afrike ili Bliskog istoka).

Znači, i Vi smatrate da možemo iskoristiti stabilne odnose s islamskom manjinom?

Islamska manjina u Hrvatskoj je posve integrirana u društvo još od 1916, kada su odlukom Sabora izjednačeni po pravima kršćani i muslimani u Hrvatskoj. Svim zemljama na Mediteranu Hrvatska pristupa kao članica EU-a, neopterećena kolonijalnim naslijeđem. Odnosno kao članica NATO-a, koja nije agresivna vojna sila, koja pozdravlja demokratske procese i jača veze s novim vlastima.

Gdje vi vidite mogućnosti boljeg djelovanja Hrvatske na Mediteranu?

Na Mediteranu Hrvatska treba prvenstveno ojačati veze s Turskom, Egiptom i Alžirom, s kojima može i zajednički nastupati u međunarodnim odnosima, po načelu 'trojke', od slučaja do slučaja!

Turska, koja zajedno s Hrvatskom tvori južno krilo NATO-a, kandidat je za članstvo u EU-u, ima najveći rast na Mediteranu, a do 2020. želi biti unutar 10 gospodarstava Europe. Njen politički model uzor je za arapski dio Mediterana, na kojem želi postati nezaobilazan faktor. Nezamjenjiva je uloga Turske u stabilizaciji Libije i Sirije. Hrvatska predstavlja Turskoj partnera u stabilizaciji Balkana (Hrvatska i Turska, kao članice NATO-a, uokviruju Balkan i trebaju biti zainteresirane za njegovu političku i gospodarsku stabilnost). Turska je ujedno naš ulaz u turkofonsku Srednju Aziju. Egipat je, unatoč dugoj stabilizaciji nakon prevrata, zadržao politički, gospodarski i prometni značaj na Mediteranu, posebno na Bliskom istoku te Libiji i Sudanu.

U prometnom smislu za Hrvatsku je važna veza Suez – istočni Jadran te suradnja među lukama, uz sudjelovanje u razvoju prometnih (i energetskih) koridora i lučke infrastrukture. Alžir je pak ključan za stabilnost Magreba. Uz energetsku važnost (plin), značaj Alžira raste radi rasta njegovog gospodarstva i političke stabilnosti. Alžir investira 230 milijardi eura idućih pet godina u modernizaciju infrastrukture (luke, ceste, 1.200 kilometara svojih pruga, koridor Trans-Magreb) i za to bi netko u ovoj zemlji mora biti zainteresiran!