'Žao mi je što nakon dva više nego uspješna i najgledanija serijala HRT nije imao razumijevanja za nastavak suradnje na seriji o partizanima', kazao je tportalu Hrvoje Klasić koji je slao signale HRT-u da bi volio da sjednu i porazgovaraju o novom projektu, ali nije bilo interesa. Mišljenja je da se radi o šteti za HRT i hrvatsko društvo. U međuvremenu su mu se javili s Al Jazeere Balkans iz Sarajeva, s kojima je ušao u taj projekt i na njemu intenzivno radi.

Tema antifašističke partizanske borbe prilično je kontroverzna u Hrvatskoj. Antifašizam u Hrvatskoj egzistira, može se reći, na simboličnoj razini obilježavanjem obljetnica, ali kada se treba malo dublje ući u tematiku, postaje tabu. Klasić kaže da 30 godina živimo povijesni revizionizam, antiantifašizam.

'Ne želim reći da živimo fašizam, ali pokušavamo na svaki način ignorirati, minorizirati i negirati ulogu partizanskog pokreta u našoj povijesti, a bilo je trenutaka devedesetih godina kada smo, maltene, ustaše proglasili onima kojima se trebamo ponositi', mišljenja je povjesničar.

Naveo je primjer da smo s jedne strane imali predsjednika i osnivače Hrvatske i HDZ-a - Franju Tuđmana, Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Janka Bobetka – osobe koje su bile partizani i komunisti i zahvaljujući kojima su uvedeni antifašizam u Ustav i Dan antifašističke borbe kao državni praznik. Ali to je teorija, međutim u praksi su ustaše dobili penzije, koje dobivaju i danas, porušeno je preko 3000 spomenika posvećenih borbi protiv fašizma, imena ulica izgubili su partizanski heroji, a dobili su ih ustaški dužnosnici.

Dodaje da, nažalost, taj trend još uvijek traje, ali je preokrenut i mora priznati da je pritisak takav da se uklanjaju imena ulica koje su nazvane po Mili Budaku i drugim ustaškim dužnosnicima, no još uvijek imamo nedoumica treba li zabraniti ustaški pozdrav 'za dom spremni'.

Pristup seriji o partizanima

'Postoji nekoliko razina mogućih pristupa. S jedne strane je činjenica da generacije ljudi koji su mlađi od 40 godina ništa ne znaju o razdoblju borbe partizanskog pokreta ili su ono što znaju stavovi formirani u javnosti, a koji su u najmanju ruku problematični. Pristup partizanskom pokretu do devedesete godine doista je bio tendenciozan i ideologiziran i nije mi padalo na pamet prići na taj način. Pokušao sam kontekstualizirati u vremenu i prostoru njegovu ulogu i što je partizanski pokret značio - kao apsolutno najjači pokret otpora u Europi u Drugom svjetskom ratu - za narode koji su živjeli na području Jugoslavije', pojasnio nam je autor način na koji će obraditi temu.

Ne želi joj pristupiti tako da se, kao prije, nabrajaju silne jedinice i bitke jer se time izgubi ljudskost. U seriji će jedna epizoda govoriti o tome zašto su Hrvati, Slovenci, žene, djeca, seljaci, radnici i intelektualci uopće odlazili u partizane. 'Smisao je dati pokretu sadržaj, a ne samo formu', ističe.

30 godina nema doktorata o partizanima

Problem s koji se Klasić susreo prilikom snimanja serije taj je da u posljednjih 30 godina nemamo nijedan doktorat iz povijesti koji se bavi partizanskom borbom. S druge strane postoje deseci radova o ustašama i Neovisnoj Državi Hrvatskoj. Problem je riješio tako što je snimao povjesničare iz Pariza, Londona, Berlina, Beča, Italije, Rusije… Također nam je otkrio da će u seriji biti nekih novih podataka, za koje vjeruje da ih ni stariji, oni koji su prošli u svom obrazovnom sustavu i životu teme vezane uz partizanski pokret, nisu znali.

'Snimali smo na vrlo zanimljivoj lokaciji, u onom trenutku najtajnovitijoj lokaciji na svijetu, u Bletchley Parku u Londonu, gdje su Alan Turing i njegova ekipa dešifrirali, pomoću uređaja Enigma, njemačke poruke. Razgovarao sam s povjesničarom s Cambridgea koji je objašnjavao kako su upravo poruke koje su tamo dešifrirane utjecale na Churchillov stav da se od četnika prebaci na pomoć partizanima', otkrio nam je detalj iz nove serije.

Partizani su jugoslavenski pokret

Klasić objašnjava hoće li obuhvatiti cjelokupnu borbu od Vardara pa do Triglava, npr. i Užičku republiku, ili će se više koncentrirati na hrvatsku komponentu unutar toga pokreta. 'Apsolutno je pogrešno, povijesno revizionistički, u principu i nacionalistički - a bojim se da je dobar dio hrvatskog društva nasjeo na tu priču iz devedesetih godina - spominjati bilo kakav hrvatski partizanski pokret ili hrvatski antifašistički pokret. Partizanski pokret bio je jugoslavenski pokret, a vodio ga je glavni štab na čelu s Titom i rukovodio partizanskim operacijama i borbom. Dakle nije postojao hrvatski partizanski pokret, a ni slovenski ni srpski', u dahu nam je poručio Klasić, dodavši da to ne znači da u njemu nije bilo mnogo Hrvata, Srba, Slovenaca i drugih koji su sudjelovali u borbi, naprotiv.

Smeta mu to što se pokušava nacionalizirati internacionalni pokret jer tim ljudima tada nije bilo bitno jesu li Hrvati ili Srbi, bilo im je bitno da se bore protiv okupatora i njihovih domaćih saveznika u vidu ustaša i četnika.

'Naravno da je jedan od ključnih momenata Užička republika, idemo snimati u Skopje o problemima makedonskog pokreta otpora, a snimat ću i u Trstu o slovenskom pokretu otpora', kaže i naglašava još jednu stvar koja mu smeta, a to je što se svake godine spominje Sutjeska zato što su ondje poginuli Dalmatinci. Uvažava maksimalno enormnu žrtvu koju su dalmatinski Hrvati i generalno Dalmatinci podnijeli na Sutjesci, ali pita što je s ostalima.

'Dakle ako se misli slaviti Sutjeska samo zato što su ondje ginuli Hrvati, onda je to potpuno pogrešno, jer što je sa Srbima iz Banije, Slavonije, Like koji su ginuli u borbi protiv Nijemaca, ustaša i četnika? Ako ćemo slaviti samo bitke u kojima su ginuli Hrvati kao partizani, to je za mene apsolutno povijesni revizionizam i, ako hoćete, nacionalizam. Radije bih da netko ne šalje nikakve vijence na Sutjesku ako nije spreman poslati vijence i na Kozaru i na Igman i druge lokacije na kojima su ginuli pripadnici istog tog partizanskog pokreta koji je djelovao na području cijele Jugoslavije', izričit je Klasić.

U seriji se progovara i o partizanskim zločinima

Tema partizanskih zločina je, napominje, bila prešućivana do devedesete godine, a otad pa nadalje postala je, nažalost, dominantna. 'Sve što se događalo u Drugom svjetskom ratu svedeno je na partizanske zločine', upozorio je. Ne bježi od te teme i kaže da su partizani tokom rata primjenjivali represiju prema neistomišljenicima, kao i prema onima koji su surađivali s nacistima, fašistima, ustašama i četnicima.

'Zašto to rade? Između ostaloga, jedna od teorija o građanskom ratu kaže da u takvom ratu nema neutralnih - to je razlika između građanskog rata i neke međunarodne agresije. Građanski rat se vodi do istrebljenja – ako nisi s nama, protiv nas si', govori nam autor novog dokumentarca o partizanima. Pred kraj rata, nakon oslobođenja određenih dijelova teritorija, partizani, objašnjava, ponovno posežu za represijom.

Bleiburg najtamnija mrlja, ali...

'I prije i ono što se događa nakon Bleiburga najtamnija je mrlja na antifašističkom pokretu. Međutim, s druge strane, ne treba to objašnjavati kao nekakav produkt ideološkog, u smislu da su komunisti samo išli ubijati ljude, dakle radilo se ipak, apsolutno najvećim dijelom, o pripadnicima kolaboracionističkih vojski i jako, jako malo civila koji nisu surađivali s Nijemcima i ustašama. Ta vojska bila je spremna nastaviti ratovanje protiv partizana. Danas znamo da je Ante Pavelić sklopio sporazum s Dražom Mihailovićem da piše britanskoj vojnoj komandi o tome da se stavljaju na raspolaganje za ratovanje protiv partizana u novom ratu protiv komunizma. Dakle, drugim riječima, imate situaciju, koju ne opravdavam, ali 1945. godine u svibnju rat je već gotov u cijeloj Europi, a vi još uvijek ginete i znate da se tih 100-150 tisuća vojnika kani predati Englezima kako bi s njima nastavili rat protiv vas', naveo je Klasić te dodao da se pred partizanima pojavila i dvojba što napraviti s uhićenima: 'Pustiti ih kućama da budu gerila?'

Istaknuo je da su se zločini dogodili, ali ne na način da ih sada prikazujemo kao nekakvu ideološki obojenu osvetu komunista kojima je urođeno da ubijaju druge. 'To je daleko, daleko od istine', kaže. Objasnit će na raznim primjerima partizansku i kasniju komunističku represiju, kaže.

Zločini nad Talijanima i Nijemcima

Snimat će i u Trstu, u koji odlazi za dva tjedna. 'Što se tiče Talijana, upravo sam snimio talijanskog povjesničara, a on je rekao da je talijanski fašizam trajao 20 ili više godina, a talijanski zločini svakako su uvjetovali odnos prema talijanskom stanovništvu', kazao nam je Klasić te smatra da je najgori odnos pobjednika bio prema Nijemcima, daleko najvećom manjinom u Jugoslaviji. Nijemci su, naglašava, proglašeni kolektivno krivima.

'Dio ih je ubijen, dio je zatvoren u sela koja su bila napravljena kao logori, a najveći dio protjeran je iz Jugoslavije. Tu nema spora, ta represija prema Talijanima i Nijemcima se događala i to ćemo također objasniti', rekao je Klasić.

Pitanje Trsta

Istaknuo je Klasić i pitanje Trsta: 'Pazite, Tito na Visu drži govor u kojem kaže da je došao čas da se oslobode naša braća Slovenci i Hrvati u onim krajevima koji su bili pripali Italiji – to su dijelovi Julijske krajine, Istra, pa čak i Štajerska… i tu je bilo nekih prijepora. Neki će reći da je to bilo osvajački, a drugi da je oslobodilački, ali u svakom slučaju to će se pokazati kao velik problem u odnosima dojučerašnjih saveznika, jugoslavenskih partizana i britanske vojske.'

Serija u eteru u jesen/zimu ove godine

Klasić kaže da će se serija sastojati od sedam epizoda i planira da bude završena ove jeseni ili zime. Jedna od razlika u odnosu na serijal o NDH-u je ta što nije imao mnogo filmskog materijala o partizanima.

'NDH je proizvodio dosta tzv. žurnala, slikopisa. Međutim partizani nisu imali ni vremena ni mogućnosti snimati se dok su ratovali po šumama, ali su ostali deseci tisuća fotografija i upravo u ovom trenutku spremamo se za Sarajevo, u tamošnji muzej koji ima 40-50 tisuća fotografija, i izabrat ćemo neke koje ćemo koristiti u seriji, ali ćemo i otkupiti nekoliko kraćih videopriloga iz vojnog muzeja u Londonu te arhiva u Washingtonu i Berlinu.

Jesu li te snimke neviđene ovdje? 'Netko je sigurno vidio, ali mislim da najveći dio javnosti nije ni čuo ono što će biti rečeno niti je vidio ono što će biti viđeno. Nisam htio raditi enciklopediju jugoslavenskog partizanskog pokreta u smislu da obradim svaki kraj i svako selo, svaku četu i svakog narodnog heroja, nego da vratimo stvari na nekakav pravi put, koji nije glorifikacija niti je demonizacija, nego da pristupimo jednom povijesnom događaju u kontekstu vremena i prostora u kojem se odigravao', zaključio je Klasić.