'Ovo nije prvi sličan slučaj u Njemačkoj: prije nekoliko godina također su se dogodila masovna hapšenja u redovima aktivne vojske i policije, uglavnom osoba bliskih ekstremno desnom svjetonazoru koje su svoja uvjerenja temeljile na kritici te negiranju demokracije i pravne države, odnosno čije su ideje po svemu bile bliske nacističkim. Sve ovo pokazuje da neonacističke ideje u Njemačkoj nisu nestale Nirnberškim procesom i davnim izopćenjem iz javnog života pripadnika nacističke stranke', kaže Klasić za tportal.

Porast desnog ekstremizma u posljednjih nekoliko godina on povezuje s porastom broja migranata, ali i usponom AfD-a, političke stranke za koju je - premda se javno ne izjašnjava o nacistima u pozitivnim tonovima - zapravo jasno da ima ekstremno desna stajališta. Bivša zastupnica ove stranke također je uhićena u ovotjednim masovnim racijama.

Uz nju, slobode su lišeni deseci bivših, ali i neki današnji pripadnici vojnih i specijalnih snaga, ruska državljanka te 71-godišnji vođa skupine, poduzetnik i pripadnik stare plemićke obitelji Heinrich XIII. On je navodno trebao nakon dolaska na vlast u svojstvu regenta preuzeti vodstvo nad 'novim Reichom'.

Po izvještajima njemačkih medija, planirali su oružani napad na Reichstag, brojne likvidacije na nižim razinama i uspostavljanje države po uzoru na Njemačku iz 1871. godine, odnosno carstvo poznatije kao Drugi Reich. Većina uhićenih navodno pripada labavoj organizaciji nazvanoj Građani Reicha, čija se brojka procjenjuje na oko 20 tisuća. Dio njih naoružan je, a u proteklim godinama sudjelovali su u nizu sukoba s državnim institucijama.

'Dobro je da su se dogodila ova uhićenja. Kao povjesničar često ističem da je pogrešno omalovažavati broj pripadnika ekstremnih organizacija i iz toga izvoditi zaključak da one ne predstavljaju prijetnju, jer povijest pokazuje da njihove brojke znaju varati. Na koncu, Hitlerova stranka je na izborima 1928. godine osvojila tek dva posto glasova i svi su ih već bili otpisali, a i Ante Pavelić je u Italiji jedva skupio nekoliko autobusa ustaša s kojima je došao u Zagreb preuzeti vlast. Ne treba zanemariti ni najmanju pojavu ekstremizma: velike revolucije nikada nije vodila masa, nego posvećene skupine entuzijasta kojima se masa naknadno priključivala. Najnoviji njemački slučaj pokazuje da su ekstremisti vrlo dobro infiltrirani u sve pore društva i države, pa i u politiku, policiju, pravosuđe i vojsku', kaže Klasić.

Drugi Reich kao zamjena za Treći

Pozivanje pučista na Drugi Reich, smatra, rezultat je i njihovog kukavičluka da se izravno referiraju na Adolfa Hitlera, no jasno je da im smetaju vrijednosti demokracije, građanske i liberalne države, tolerancije i ravnopravnosti te da Nijemce vide kao neku vrstu 'nadrase'.

'Carstvo na koje se referiraju nastalo je 1871. godine, nakon francusko-pruskih ratova, i trajalo je do konca Prvog svjetskog rata, kada nakon njegovog poraza nastaje republika. Brojni Nijemci nju i danas smatraju ključnim faktorom nestabilnosti jer su se vlade često izmjenjivale i bile su korumpirane pa su zazivali povratak na staro s carem kao jakom ličnošću - što je, uostalom, kroz centralnu moć i jaku figuru na čelu države ostvario Hitler u Trećem Reichu. Oni sami danas očito nemaju dovoljnu hrabrost biti eksplicitni do kraja, kao što ni hrvatski ekstremni desničari nemaju drskosti otvoreno se deklarirati, nego umjesto toga pribjegavaju folklornom 'mjerenju visine kukuruza' i sličnim manevrima', dodaje povjesničar.

Nije zgorega spomenuti zašto je ideja Drugog Reicha opasna: ona podrazumijeva povratak Njemačke u njene 'prirodne granice' i na posjede na istoku i zapadu, odnosno vraćanje svih Nijemaca pod okrilje jedne države - a upravo takve imperijalne težnje povratku na staro dovele su do izbijanja Drugog svjetskog rata. No tu je i novi moment: u ideologiji ovog tjedna uhićenih pučista pojavile su se teze da Njemačku ne vode političari na vlasti, nego da umjesto toga postoji 'duboka država' koja iz sjene upravlja svim procesima.

'To je potpuno analogno onome što se događalo na Capitolu nakon što je Trump izgubio vlast', upozorava Klasić.

Pojavile su se informacije da su njemački pučisti stupili u kontakt s predstavnicima Rusije, s kojom su željeli pregovarati nakon preuzimanja vlasti, no i da su ruski predstavnici na to reagirali vrlo suzdržano. Sugovornik tportala skeptičan je prema tom podatku.

'Svatko tko želi naštetiti europskoj ideji demokracije i ljudskih prava vjerojatno automatski želi podršku najveće i najjače zemlje, svojevrsnog modela tog pristupa, dakle Rusije, a ne bi bilo prvi put da su se Rusi uključili u ovakve procese. No ne treba svaku optužbu automatski uzimati ozbiljno - na koncu, i sami zavjerenici izjasnili su se da su odbijeni. Rusi sasvim sigurno imaju dovoljno putra na glavi i evidentno su se diljem svijeta bavili aktivnostima koje nisu usmjerene promoviranju demokracije i ljudskih prava, ali nisam siguran da im je nešto poput ovog u Njemačkoj bilo potrebno. Osobno ne bih isključio mogućnost da su svoje prste u ovome imale neke američke neokonzervativne i radikalne religijske organizacije, one već godinama diljem svijeta daju velik novac u pokušaju da se uspostavi neka vrsta novog svjetskog poretka', kaže Klasić.

Centralna figura ovog tjedna razotkrivenog pokušaja puča u Njemačkoj jest Heinrich XIII, aristokrat kojeg su urotnici nazivali 'princem Heinrichom XIII', 71-godišnjak koji dolazi iz stare plemićke obitelji poznate kao Kuća Reuss, a koja je vladala dijelovima moderne istočne njemačke države Thuringije do 1918. godine. Svi muški članovi obitelji dobivali su ime Heinrich uz pripadajući broj nakon njega - kada dođu do stotog, brojač se samo zavrti ispočetka.

Njegov prapradjed Heinrich XXVII bio je prisiljen odreći se prijestolja 1918. godine, kada je umjesto carstva stvorena republika, no obitelj je zadržala brojne dvorce i palače.

Heinricha XIII članovi vlastite obitelji nedavno su opisali kao 'zbunjenog starca opsjednutog teorijama zavjere', no za same zavjerenike on je očito predstavljao novog vođu.

'Dio aristokracije nikada se nije pomirio s gubitkom moći, i političke i ekonomske, jasno da im to nije drago. No većina njih postali su demokratski građani i nastavili živjeti normalnim životom. Ovi drugi zarobljenici su vlastitih iluzija i Njemačka u tome nije jedinstven slučaj: postoji puno država s ovakvim zarobljenicima prošlosti, samozvanim kraljevima koji imaju ambiciju preuzeti davno izgubljeno prijestolje. Uglavnom su to opskurni likovi, 'oriđinali', no u ovom slučaju na djelu je ipak bila dobro osmišljena zavjera protiv države i sistema pa je dobro da je ovako jasno razotkrivena', zaključuje Klasić.