Prema riječima zamjenice ministra obrane Višnje Tafre

'Tijekom mjeseca veljače dogodilo se devet ozbiljnih incidenata u području odgovornosti austrijske bojne, dogodila su se dva ozbiljna incidenta u području odgovornosti filipinske bojne, a jednako tako su se tijekom veljače dogodila tri incidenta u području odgovornosti satnije Hrvatske vojske. Naši su vojnici u tom trenutku bili izloženi oduzimanju oružja i nakon toga se dogodilo da je donesena odluka o povlačenju', piše portal Obris.org

To je izrijekom pisalo u izvješću o stanju misije koje je došlo predsjedniku RH na stol prije negoli je donio odluku o povlačenju pripadnika OSRH iz mirovne misije UNDOF. Također, to znači da je premijer Zoran Milanović lagao cjelokupnoj hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti, tvrdeći da su napisi u medijima pogoršali stanje sigurnosti za hrvatske vojnike na Golanu.

U trenutku kada je to izjavio tri slučaja razoružavanja hrvatskih vojnika na Golanu već su se dogodila. Okrivljujući NYT i članke u najuglednijim svjetskim novinama, premijer je svjesno doveo u zabludu hrvatsku, ali i svjetsku javnost (čiji su mediji također prenijeli premijerove izjave o povlačenju s Golana), kao i saborske zastupnike koji su jutros raspravljali o odluci o povlačenju. Jer iako su bili sumnjičavi prema razlozima navedenim u Josipovićevoj odluci o povlačenju, ugrožavanje sigurnosti hrvatskih vojnika zvučalo im je kao razumno i dovoljno za takvu drastičnu odluku. Zanimljivo je da ni predstavnica predlagatelja, zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, u svom prvom izlaganju i obrazlaganju odluke predsjednika Republike nije spomenula tri incidenta razoružavanja pripadnika hrvatskog kontingenta. Tafra je u uvodnom izlaganju, među ostalim, spomenula tek ovo:

'Stalnim praćenjem sigurnosne situacije došlo se do operativnih saznanja da su pripadnici OS-a, nakon događaja na Golanskoj visoravni, izloženi znatno većim rizicima i stoga je, s ciljem sprečavanja izloženosti mogućoj pogibelji, ocijenjeno da je potrebno povući našu mirovnu misiju s Golanske visoravni prije završetka mandata. (...) Ono što želim naglasiti je da je u trenutku kada je predsjednik Republike donio odluku o povlačenju naših pripadnika bila napravljena sigurnosna procjena u kojoj je bio izložen i plan povlačenja naših pripadnika s mogućim vremenskim trajanjem. Također želim naglasiti da u tom vremenskom trajanju ono nije ovisilo samo o mogućnosti i sposobnosti HV-a, nego i o protokolima koje smo bili dužni poštovati prema našim saveznicima s kojima smo se nalazili u mirovnoj operaciji, a isto tako poštovati i protokole UN-a u okviru kojih se cijela misija odvijala.'

Spominjanje incidenata – kojih je u veljači, dakle, bilo ukupno 14 (devet na području odgovornosti austrijske bojne, dva na području odgovornosti filipinske bojne i tri na području odgovornosti hrvatske satnije) – dogodilo se tek pri kraju polusatne saborske rasprave, kada je zastupnik HDZ-a Zvonko Milas od zamjenice Tafre dobio odgovor na pitanje:

'Koji su razlozi povlačenja naših snaga?' Milasa je, kao i kolegu mu iz Hrvatskih laburista Mladena Novaka, zanimalo jesu li razlozi povlačenja i proračunski deficiti, što bi, po njima, bili bitniji razlozi od napisa u medijima o hrvatskoj prodaji oružja sirijskim pobunjenicima.

Osvrnuo se Novak i na mogućnost prodaje hrvatskog oružja sirijskim pobunjenicima, pokazujući pritom osnovno nerazumijevanje značenja termina 'civilni nadzor OS-a' i 'kontrola naoružanja'. Naime, Novak (opravdano) smatra da i druge zemlje prodaju oružje i krše embargo, ali se nada da Hrvatska ipak to nije činila direktno i da 'naši znaju što rade i s kim rade'. Osim toga, laburistički stručnjak za ONO i DSZ pita Vladu:

'Je li eventualno bila u pitanju naša neka trgovina, koju rade i sve ostale države u svijetu, pa prema tome od toga ne treba bježati; koju su eventualno pronjušili, nanjušili neki naši konkurenti pa su zbog sprečavanja nas, odnosno da bi ostvarili svoju trgovinu, neke svoje interese, pokrenuli kampanju putem medija. Ako je to tako – onda se trebamo zapitati kako rade naše službe, koje to ipak trebaju raditi na malo suptilniji način. Takve stvari ipak nisu nešto za što bi se smjelo dozvoliti da se pojavljuje u medijima.'

Na ovo potonje Tafra se nije osvrtala, a što se novca tiče, odgovorila je:

'Što se mirovnih misija tiče, novac nije razlog. U proračunu RH osigurano je za ovu godinu 266 milijuna za aktivnosti sudjelovanja po odluci o sudjelovanjima koju je donio ovaj visoki dom, i trenutno RH u mirovnim operacijama UN-a ima 20 pripadnika: u Indiji i Pakistanu devet, na Cipru dva, u Zapadnoj Sahari šest, u Liberiji dva i u Libanonu jednog. Postavlja li se pitanje je li za Hrvatsku zanimljivo sudjelovanje u misijama UN-a, mislim da odgovor treba poći od činjenice da takvo razmišljanje prvenstveno ne bi bilo primjereno, jer time ćemo zaboraviti sve ono što je UN, a to ne želimo, učinio za RH, šaljući mirovnjake na ovo područje kada je Hrvatska bila izložena agresiji.'

Osim toga, spomenula je još jednu zanimljivost: Hrvatska će od 1. srpnja, dakle nakon ulaska u Europsku uniju, 'imati priliku i aktivno sudjelovati, ako se takva odluka donese, i u mirovnim operacijama pod vodstvom EU-a'. No Hrvatska već sudjeluje u operaciji EU NAVFOR Somalia – ATALANTA, štoviše Hrvatski sabor je krajem godine izglasao povećanje broja hrvatskih vojnika u toj operaciji s pet na najviše 20. Ovo 'aktivno sudjelovanje' nakon 1. srpnja moglo bi značiti i potvrdu onoga što se šuška već nekoliko mjeseci – da je EU pozvao Hrvatsku na sudjelovanje u misiji EUTM Mali, i to kroz jedan od tri moguća oblika: (1) sudjelovanjem hrvatskih vojnika u osiguranju Zapovjedništva misije u Bamaku, (2) doprinosom ljudi i opreme nalik onom u KFOR-u na Kosovu (helikopteri + letačko osoblje) ili pak (3) putem doprinosa u nekom specifičnoj specijalnosti, primjerice obuci malijske vojske. Hrvatska tom pozivu, navodno, još uvijek nije odgovorila, što je u Bruxellesu izazvalo određenu nervozu i nezadovoljstvo.

No dok će se o misijama EU-a i hrvatskom sudjelovanju u njima očito još raspravljati, recimo da je odluka o povlačenju hrvatskih snaga iz UN-ove mirovne misije naišla na opće odobravanje i kod pozicije i kod opozicije, pa će prilikom današnjeg glasanja biti ogromno iznenađenje bude li se našao ijedan zastupnik s glasom 'protiv'.

Više o ovoj temi možete pročitati ovdje