Od 9. prosinca istočnim Slavoncima od javnog jutarnjeg prijevoza za Zagreb preostat će još jedino sat vremena duže putovanje Podravkom, preko Koprivnice, malobrojne i skuplje autobusne linije ili uskoro avionski prijevoz, naravno za sugrađane najdubljeg džepa.

U Sindikatu hrvatskih željezničara kažu da nakon obustave dnevne međunarodne linije Sarajevo - Budimpešta, koja je Osijek željeznički povezivala s inozemstvom, nemaju dovoljno riječi kritike na račun uprave HŽ-a. Osobito zato što je u boljim početnim danima nagibni vlak u Zagreb stizao za manje od tri sata, što je značajna ušteda u odnosu na Podravkinih 4,5 sata.

'Taj vlak uvijek je bio rasprodan, ali čak i da nije o željeznici ne smijemo razmišljati samo komercijalnom ekonomskom logikom. Željeznica i željezničke linije javno su dobro o kojem ovisi prometna povezanost jednog kraja što višestruko utječe na njegov razvoj', objašnjava Marko Brekalo, regionalni koordinator Sindikata hrvatskih željezničara za Osijek.

Brekalo postavlja pitanje zašto je HŽ uopće 2003. godine od njemačkog proizvođača Bombardier Transportation kupovao nagibne vlakove Regio Swinger za 34 milijuna eura, ako ih sada izbacuje iz upotrebe. Od osam tada nabavljenih vlakova danas vozi samo jedan, na relaciji Zagreb - Split. A i taj vlak rješenjem inspekcije za sigurnost željezničkog prometa više ne smije koristiti nagibnu tehniku pa vozi sporije, šest umjesto četiri sata.

Uprava Hrvatskih željeznica na najnoviji potez odlučila se nakon izračuna prema kojem linija s godišnjim prometom od 63.321 putnika, devedeset dnevno, više nije rentabilna. Odluci su prethodila mijenjanja voznih redova na toj liniji, prema potrebi kako se nagibno vozilo postupno kvarilo. S početnih nešto više od 2,5 sata spali smo na puna četiri sata putovanja od Osijeka do Zagreba, uz pogled na nepregledna polja kukuruza, u daljini obrisa bosanskih planina, a s druge strane na nizove slavonskog gorja, od Dilja do Psunja.

HŽ uvijek iznenadi Slavonce. U početku prometovanja nagibnim kondukter bi vam za deset kuna dao plastične slušalice s kojima ste slušali željeznički radio, a svakome besplatno i šalicu vruće vode u kojem bi razmutili jutarnji instant espresso. U pušačkom kupeu sa 18 sjedećih mjesta do Nove Gradiške nakrcalo bi se još pet-šest stajača, solidarno u otrovnom dimu na začelju brze kompozicije od dva vagona. Postupno su nestale slušalice, pa se put činio dužim, još više kad su obustavljene kave, da bi nakon osam godina HŽ dokrajčio tu priču pozivom putnicima u Podravku, na sat vremena više strpljenja.