Unatoč gospodarskoj krizi i porastu nezaposlenosti, Pula kao najveći istarski grad još uvijek nema pučku kuhinju. Razmišljanja u tom smjeru je bilo, no kako veli ravnatelj istarskog Caritasa Željko Zec, u okviru crkvenih prostora nema odgovarajuće zgrade koja bi se namijenila za tu svrhu, no ipak beskućnike i ljude koji se uslijed raznih okolnosti nađu u potrebi primaju u Župi Sv. Antuna kod Arene, gdje dobivaju i ručak
U Porečko–pulskoj biskupiji djeluju 84 župna Caritasa koji su zaduženi paziti što se zbiva i pomagati potrebitima, no iako se kriza osjeća, uvidjelo se da za sada manji istarski gradovi još nemaju potrebe za nekim oblikom javne kuhinje, veli ravnatelj Caritasa porečko-pulske biskupije Zec.
Statistika pulskog Centra za socijalnu skrb ukazuje da je stalnu pomoć, što u novcu što u naravi, u 2009. primalo 357 korisnika, a u 2010. godini 627. Također, jednokratnu novčanu pomoć u 2009. primile su 1 263 osobe, dok se lani broj korisnika te vrste pomoći povećao na dvije tisuće osoba.
Riječ je o naknadama koje se kreću u rasponu od minimalnih 500 kuna, koliko iznosi osnovica, do 750 kuna, odnosno 150 posto od osnovice, što može zatražiti radno nesposobna odrasla osoba ako živi sama. U izuzetnim slučajevima jednokratna novčana pomoć može biti odobrena i u nešto većem iznosu, na primjer ako je riječ o kupovini neophodnog lijeka, za što je potrebna i suglasnost resornog Ministarstva.
U većini slučajeva riječ je o jednokratnim pomoćima socijalno ugroženim obiteljima u podmirenju nekih osnovnih potreba, a to su najčešće prehrambeni artikli, školske knjige, ogrjev. No iako je poznato da umirovljenici uglavnom imaju niska primanja, ako ipak prelaze osnovicu koja je iznosila 500 kn (po novom 700 kn), već ne mogu biti korisnici ovog oblika pomoći. Grad Pula je stoga kroz program socijalne skrbi u 2009. izdvojio iz proračuna 1,3 milijuna kn za pomoć socijalno ugroženoj kategoriji umirovljenika.
Gradsku pomoć koristilo je 1 005 umirovljenika, dok je lani broj korisnika porastao na 1 115. Također, u 2010. bilo je i stotinjak korisnika više, kojima se putem gradskog socijalnog programa pomoglo s jednokratnim novčanim pomoćima u podmirenju troškova stanovanja. Da je u 2010. Puljanima bilo teže, govori i podatak da je dodatnu novčanu pomoć iz gradskog socijalnog programa u 2009. primilo 480, a lani 574 korisnika.
Da bi se u ova gospodarski teška vremena obiteljima olakšalo školovanje djece, Grad Pula je u 2009. i 2010. temeljem Odluke gradonačelnika uveo pravo na pomoć za kupovinu školskih udžbenika za socijalno ugrožene obitelji koje to pravo ne mogu ostvariti putem Centra za socijalnu skrb, a kako veli pročelnik Erik Lukšić, ukupno se za program socijalne skrbi u protekloj godini iz gradskog proračuna izdvojilo 14 milijuna kuna.
Naime, istarski gradovi, već prema mogućnostima, imaju razne oblike socijalnih davanja, bilo da se radi o stipendijama, subvencioniranju školskog prijevoza, novčanoj pomoći rodiljama i slično, koje nisu direktno vezane za gospodarsku krizu, no danas 'kad svaka kuna dobro dođe' ipak obiteljima olakšava život. Izuzetak je Grad Poreč, koji je osobama koje su izgubile posao zbog gospodarske krize omogućio jednokratnu novčanu pomoć, no prvotni je iznos od pet tisuća kuna u 2009. u prošloj godini prepolovljen, jer je i Grad morao 'kresat' proračun.
2008. Grad Pula izradio je socijalnu sliku grada, no iako se s puno entuzijazma krenulo, zbog smanjenog broja djelatnika od ovog opsežnog posla se do daljnjeg odustalo pa je, bez svih parametara, teško reći ima li najveći istarski grad svojih 'siromaha' kojima bi sklonište i pučka kuhinja dobro došli ili se pak kod pojedinačnih slučajeva uspijeva naći neko rješenje kroz druge institucije i zahvaljujući senzibilitetu dobrih ljudi koji su u mogućnosti i voljni pomoći.
Tako je pulska udruga Naš san,njihov osmijeh volonterskom akcijom na štandu i u suradnji sa školama u prosincu skupila tonu i 200 kilograma prehrambenih artikala, a trenutno pomažu 14 pulskih obitelji koje su u teškoj materijalnoj situaciji, među kojima ima, veli predsjednik ove udruge Igor Loparić, umirovljenika, kao i invalida te nezaposlenih.
S obzirom na, nažalost, ostvarene crne prognoze prema kojima se broj nezaposlenih Istrana s prosinačkih 9. 270 evidentiranih, u siječnju popeo na 10. 456 nezaposlenih, možda bi i u Istri trebalo ozbiljnije razmišljati o organiziranoj pučkoj kuhinji i skloništu za ljude koji se nađu i u takvoj potrebi. Naime, da siromaha koji nemaju nigdje ništa i nikog bližnjeg ipak ima, ukazuje podatak da je Grad Pula u protekle dvije godine platio troškove ukopa za 27 nezbrinutih osoba.
