Hrvatsko gospodarstvo u ponoru je već pet godina, a zasad je neizvjesno hoće li u šestoj stati na čvrsto tlo. Ekonomisti se razilaze u procjenama trenutka izlaska iz recesije. Dok bankarski analitičari, uključujući one iz MMF-a, smatraju da nas čeka barem još jedna recesijska godina, institucije poput Europske komisije i Ekonomskog instituta naziru dno recesije u ovoj godini.

Najveću pljusku hrvatskoj ekonomiji dao je The Economist koji ju je svrstao među 10 najgorih u 2014. godini. Većinom makroekonomskih pokazatelja, od kretanja BDP-a, industrijske proizvodnje i izvoza, preko nezaposlenosti do percepcije kreditnog rizika, Hrvatska potvrđuje da je 'europski bolesnik'.

                                                     PROCJENE KRETANJA BDP-a U 2014. I 2015.

Ima li nade da se ostvari Milanovićevo predviđanje kako su se njihovi analitičari ovaj puta prevarili kao svojedobno s Njemačkom?

Trenutačno je malo argumenata za optimizam. Čak je i Vlada smanjila svoje prognoze rasta pa potpredsjednik Grčić MMF-ovu procjenu o padu BDP-a od 0,6 posto smatra realnom iako i dalje pokušava širiti optimizam prizivajući 'barem nultu stopu rasta', koju predviđa Ekonomski institut.

U prilog mu ide nekoliko makroekonomskih pokazatelja s početka godine. Prije svega riječ je o solidnom oporavku izvoza, koji je u prva dva mjeseca narastao za 12,1 posto. U istom razdoblju blago je porasla industrijska proizvodnja, a zaustavljen je i dugoročni trend pada osobne potrošnje. Ohrabruje i istraživanje njemačkog instituta ZEW, čiji je indeks očekivanja za hrvatskog gospodarstvo osjetno porastao u ožujku i travnju.

Analitičari pak smatraju da su ti podaci nedovoljni za zaključak da je došlo do trajnije promjene trenda.

Ali čak i ako se BDP napokon popne iznad nule, očekivane niske stope rasta neće riještiti goruće hrvatske probleme – visoku nezaposlenost i rastući javni dug. Hrvatskoj je potreban rast od barem tri posto da bi mogla uredno podmirivati kamate na javni dug, a još i viši da se ozbiljnije počne smanjivati nezaposlenost.

Ono što najviše zabrinjava je to da su, zbog pogrešaka iz prošlosti i propuštenih prilika ove Vlade, perspektive ubrzavanja gospodarskog rasta vrlo slabe. Kada je bilo prostora za radikalnije poteze, Vlada je kalkulirala, a sada se nalazi pred nemogućom misijom: s jedne strane treba poticati rast, a s druge istovremeno obuzdavati proračunski deficit i provoditi bolne reforme s ciljem jeftinije i efikasnije države.

Zasad je jedino sigurno to da će veći porezni pritisak i smanjivanje javne potrošnje imati negativan utjecaj na potrošnju i domaće investicije. A hoće li privlačenje stranih ulagača, korištenje fondova Europske unije i jačanje izvoza prevagnuti na pozitivnu stranu, prilično je neizvjesno.

Uzimajući u obzir sve navedeno, srednjoročna ekonomska dijagnoza prilično je sumorna. Hrvatska će vjerojatno još godinama kaskati za konkurencijom, barem dok ne riješi probleme s proračunom i provede ključne reforme. Ili kako je to slikovito opisao ekonomist Željko Lovrinčević: 'Čeka nas dugogodišnje mrcvarenje bez rasta standarda.'