Zlatko Korpar, predsjednik Uprave Autoceste Rijeka-Zagreb u razgovoru za naš Novi list naglašava kako nezakonitosti ili korupcije u ARZ-u nema, ali potvrđuje da je poziv Europskog antikorupcijskog ureda (OLAF) na istraživanje poslova u cestogradnji u Hrvatskoj izazvao reakciju vodećih europskih banaka, EiB-a i EBRD-a
'Kad je u pitanju ARZodgovorno tvrdim da je sva procedura napravljena po pravilniku EBRD-a, počev od izbora konzultanta na međunarodnom natječaju, koji mora pratiti investicije do kraja i kvartalno izvještavati o tome kako se troši novac. U cijelom nizu izvještaja konzultant nije našao nikakve nepravilnosti. Ljudi iz europskih banaka su neugodno iznenađeni napisima u hrvatskim medijima, jer s njima nitko nije ni kontaktirao. Ako je i zatražena istraga od OLAF-a, njima to nitko nije rekao. Ispada da su EiB i EBRD sudjelovali u nekakvim mutnim poslovima, jer su i oni dali sve suglasnosti na izbor izvođača, način gradnje, projektiranja, apsolutno svega što čini jedan tako veliki i apsolutno uspješan projekt. Stoga i zbog naših partnera naglašavam da sam spreman izaći pred bilo koju nadležnu instituciju, otvoriti arhivu ARZ-a, neka se sve pregleda i istraži. Nemamo što skrivati', kaže Korpar.
Što se tiče rasta cijene projekta autoceste Zagreb-Rijeka s projektantskih 210 milijuna eura na više od 300 milijuna eura, Korpar kaže da je planirana vrijednost iznosila je oko 260 milijuna eura, a ugovor o gradnji je koštao i manje, oko 251 milijun eura. 'Istina, završna svota bit će nešto veća. Oko 287 milijuna eura ili za 12 posto više od planiranog jer je Uprava Autoceste Rijeka Zagreb naručila projekte burobrana za svih sedam većih objekata dionice Kikovice-Oštrovica. Tu je i kaverna u tunelu Vrata. U tome je 30 do 40 posto povećanja cijene punog profila. Treći razlog jest da smo za sve usjeke povećali udaljenost od kolnika s metar i pol na pet metara zbog sigurnosti prometa, čišćenja snijega i drugih razloga', objašnjava Korpar.
Za njega nema nikakvih nepravilnosti što se tiče izbora izvođača radova pojedinih dionica, smatra da nitko nije bio privilegiran prilikom podjele poslova pa tako ni Skladgradnja braće Žužul. 'Točno je da je Skladgradnja radila na svih pet dionica. Primjerice i Ceste Varaždin su puno radile, a nisu bili na natječaju', objašnjava šef Autoceste Rijeka - Zagreb. Što se tiče nedavno otkriveno priče da su građevinske tvrtke kupile automobile za Upravu HAC-a, Korpar je otkrio što voze direktori iz uprave njegove tvrtke kao i njegovo mišljenje o cijelom slučaju u HAC-u.
'Vozim Hondu, nova je vrijedna oko 400.000 kuna, ali auto ima oko 50.000 kilometara, pa je vrijednost manja. Član Uprave za tehničke poslove, Miro Škrgatić vozi Toyotu Land Cruiser i oba ta automobila glase na Hidroelektru Niskogradnju i kupljeni su preko ugovora o izgradnji riječke zaobilaznice. Član Uprave za financijske poslove Dunko Bujas vozi Passat od Rent-a-cara. U ARZ-u postoji još osam do deset automobila nabavljenih za izgradnju punog profila obilaznice. Tu želim naglasiti kako ti auti nisu kupljeni, pa darovani Upravi, ophodarima, inžinjerima, itd. Kupljeni su preko ugovora o gradnji i na kraju naplaćeni od ARZ-a. Mi smo to i platili. To je vrlo česta praksa. Utvrđuju se razne obveze od uređenja gradilišnog naselja, fotografiranja, obilaska i sve to ulazi u vrijednost ugovora', objašnjava Korpar.
Kaže da su taj auto kupili za potrebe projekta. Ne samo Uprava, već i ostali, voditelji gradilišta, prometaši, ophodari. 'Znači li to da Uprava ne smije imati pravo na službeno vozilo, kao da ne sudjeluje u realizaciji projekta, rekao bih i daleko odgovornije od ostalih. Pa nije to kupio izvođač radova, faktura postoji za svaki auto, ARZ je te fakture platio', priča on. Kaže da će ti auti na kraju pripasti ARZ-u, jer su u cijelosti plaćeni. Na taj način se radi i u inozemstvu, to nije nikakva novost.
