Hrvatska će u novi kvalifikacijski ciklus krenuti s novim izbornikom, ali starom momčadi – za očekivati je da će gotovo svi igrači koji su trenutno u kadru biti tu i za dvije godine, ali to ne znači da reprezentaciji ne treba osvježenja. Izbor igrača na nekim pozicijama je izuzetno tanak, na drugima bi nam dobro došlo više raznovrsnosti – no koliko od 'baze', odnosno nacionalne lige, možemo očekivati da popuni rupe?

U prošlosti nam se često događalo da igrači dobiju priliku u reprezentaciji tek kad odu u neki ozbiljniji inozemni klub. No Slaven Bilić je na početku svog mandata ipak uveo nekoliko igrača koji su tada igrali u HNL-u i uspješno proveo smjenu generacija. Danas u ligi možda nemamo takvu koncentraciju kvalitete kao prije šest godina da bismo od 'domaćih' igrača očekivali da zauzmu ključne uloge u momčadi. Srećom, to nam trenutno niti nije nužno. Ali jako je važno što ranije prepoznati nogometaše s potencijalom da u bliskoj budućnosti preuzmu bitne uloge u nacionalnoj momčadi i pružiti im priliku, jer tako se može presudno utjecati na njihov razvoj.

Evo četvorice takvih.

Mateo Pavlović

Obrana je najkritičniji dio hrvatske momčadi. Teško je vjerovati da će Joe Šimunić još moći igrati za reprezentaciju, što znači da na stoperskim pozicijama ostajemo samo na Ćorluki, Schildenfeldu i Lovrenu; može tu uskočiti i Vida, dok Buljat nikad nije ni bio pretjerano ozbiljna alternativa. I dok bi Štimac svakako trebao pratiti napredak drugih mladih igrača koji igraju vani – Renata Kelića (Slovan Liberec), Roberta Punčeca (Maccabi Tel Aviv, na posudbi u berlinskom Unionu) i Dina Škvorca (KV Mechelen), Zagrebov stoper ostavlja dojam igrača koji je trenutno možda najspremniji za kvalitativni iskorak.

22-godišnji Pavlović je visok 196 centimetara, igrao je za mlade hrvatske selekcije, a na terenu djeluje vrlo ozbiljno, odgovorno i suvereno. To što igra u Zagrebu realni je nedostatak, jer uvijek postoji pitanje kako bi se snašao na višoj razini, s boljim igračima, ali njegov potencijal je zaista velik – uostalom, prepoznali su ga i mnogi strani klubovi čiji su ga skauti u puno navrata gledali.

Damir Kreilach

Dok većina drugih reprezentacija (pa čak i Španjolska) igra s dva 'prirodna' defenzivna vezna, Hrvatska se dosad krpala kombiniranjem Modrića ili Rakitića s Vukojevićem. Obzirom na to da će Ognjenova alternativa ovu sezonu provesti u novom ruskom premijerligašu Mordoviji iz Saranska, te da se nije posebno iskazao u svojim recentnim igrama za reprezentaciju, njegova je budućnost prilično neizvjesna. Štimac bi mogao pokušati i s Ivicom Vrdoljakom, koji ne igra loše u varšavskoj Legiji, ali 23-godišnji Riječanin rođen u Vukovaru čini se
logičnijim izborom.

Njegov problem je također to što igra 'samo' za Rijeku, ali Kreilach je točno tip igrača kakav nam treba – podjednako jak u defenzivi i kreaciji (a u prošloj sezoni zabio je čak devet golova s pozicije defenzivnog veznog), već dugo pokazuje ne samo konstantnost, nego i napredak u formi. U okruženju kvalitetnijih suigrača mogao bi procvjetati...

Mateo Kovačić

U ofenzivnom dijelu veznog reda Hrvatska ima prilično dobar izbor igrača, ali o uključivanju mladog Matea doista ne bi trebalo previše razmišljati. Iako je tek navršio 18, ima već puno iskustva u seniorskoj konkurenciji i trenutno je najbolji Dinamov igrač – čak i kada ga trener postavi na neprirodno povučenu poziciju.

Zbog ogromnog i više nego očitog talenta bilo bi ga dobro što prije testirati među Vatrenima – postoji velika šansa da donio novu vrijednost. Moguće je da još nije posve spreman za najveću scenu, ali to nećemo znati dok ga ne isprobamo...

Ante Vukušić

OK, u napadu doista imamo više kvalitetnih opcija nego što ih možemo strpati u sastav, ali to ne znači nužno da nema mjesta i za Antu. Doista je već postalo nevjerojatno da igrač takvih karakteristika i potencijala još uvijek čami u Hajduku koji puca po šavovima i očajnički ga želi prodati, pa čak i ispod cijene.

Vukušić je pokazao izuzetnu snagu karaktera što je i u takvim okolnostima ostao hladne glave, za primjer mnogim drugim, starijim suigračima. To je svakako osobina koja daje za naslutiti da bi se uskoro mogao razviti u velikog igrača – a sigurno je da bi u boljoj momčadi i on bio nemjerljivo bolji. Izuzetno borben, sposoban s loptom i s odličnim osjećajem za prostor, Vukušić je igrač iskoristiv u nekoliko napadačkih uloga. Osim toga, nikako ne treba
zanemariti ni to da je njegova glad za igrom i dokazivanjem na visokoj razini veća od bilo kojeg drugog napadača kojeg u reprezentaciji imamo...