U očajničkom nastojanju da smislimo neki način na koji bismo mogli prodati balkansku, hm, kulturu u nekom drugom obliku nego kao motivaciju za glavnog lika u Grand Theft Autu, uredništvo Gamereporta odlučilo je povući radikalni potez. Pozabavili smo se idejom prezentiranja lokalne glazbene baštine zapadnjačkim gamerima. Cajki, specifično.

Kako bismo ostali dosljedni svojim namjerama zasnovanima na uzdizanju gamerske svijesti, ponovno smo sjeli za stol i duboko promislili koje su najbolje pjesme koje bi trebale biti iskorištene kao inspiracije za nove bestseler naslove.

Iznenadili biste se, naime, koliko bisera mudrosti možemo pronaći u cajkama. Od načina kako tretirati članice nježnijeg spola, preko odnosa s užom rodbinom i imovinskih razmirica do izražavanja ljubavi i nošenja s gubitkom dugogodišnje ljubavi – narodnjaci imaju odgovor na sve. Štoviše, nakon što poslušate pjesmu osjećate se mudrijima jer, realno gledano, upravo ste upili još jedan balkanski biser mudrosti.

Nadahnuti dugogodišnjom tradicijom alkoholiziranja i gomilom savjeta sa strane stručnjaka u polju, konačno smo sročili nekolicinu jako dobrih prijedloga kako ubaciti narodnjake u igre – i to ne samo kao glazbenu pozadinu. To je već napravljeno u Patchwork Heroesima (koje igrate uglavnom zbog glazbe 'mission complete' – priznajte). Uostalom, svaka šuša može ubaciti heavy metal pozadinu u borilačku igru ili začiniti avanturu diskretnom klasičnom skladbom. Mi idemo korak naprijed i stvaramo gaming revoluciju. Mi smišljamo igre temeljene na stihovima majstora poput Baje, Braće bez gaća i Bracinih bećara.

Tradicija pucanja iz poluautomatskog naoružanja (većinom u zrak) na svadbama dosta je poznat običaj u istočnim krajevima. Kako iskoristiti nevjerojatan potencijal čitavog niza svadbenih pjesmuljaka? Pa, napraviti FPS u kojem iz šarene lepeze vatrenog naoružanja pucate u zrak za vrijeme svadbene proslave. Osim nasumično propucane ptice i poljoprivrednog aviona, morat ćete cijelo vrijeme paziti da vam nišan ne ode prenisko.

Naime, progresivno s levelima, glavni lik je sve pijaniji, sve mu je teže razaznati što je gore, a što dolje, a redukcija broja ljudskih žrtava postaje sve veći izazov. Glavni lik u 'Ne gledaj dole, budalo' bio bi Fazlija ili, kako ga mi volimo zvati, balkanski John Romero.

Prodavanost ovog naslova bila bi dosta visoka i kod 'casual gaming' i 'family gaming' publike s obzirom na to da igra podučava igrače da pražnjenje tetejca i kalaša u ljudske ciljeve u načelu nije baš najbolja ideja.

Ipak, ono što želimo jest napraviti i pokoju hardcore igru. U krajnjoj liniji, nije nam cilj zadovoljiti samo jedan dio tržišta, nego oplemeniti čitav gamerski svijet. Naš hardcore akcijski naslov inspiriran je megahitom Nedeljka Bajića Baje 'Ginem, ginem'. Kao što se iz naslova da naslutiti, radi se o relativno teškoj igri u kojoj je glavni lik zaljubljivi mladić s težim oštećenjem mozga. On, naime, tijekom igre pokušava skinuti haljinu svemu i svačemu, a glavni negativac to iskorištava na najbrutalniji mogući način. Tako ćete, primjerice, skidati haljinu izgladnjelom krokodilu ili s cijevi haubice na vojnom poligonu. Naravno, sve će biti dizajnirano na taj način da do samog kraja nećete znati komu ili čemu skidate haljinu dok ne bude prekasno. Podizanje suknje bilo bi izvedeno preko niza quicktime eventova u kojima biste napredovali ako uspijete shvatiti da objekt vaše čežnje nije žensko. Kad biste promašili, aktivirali biste jednu od igrinih sekvenci smrti (koje, igrom slučaja, zbog brojnosti zauzimaju 90 posto DVD-a na kojima 'Ginem, ginem i jope Ginem' dolazi).

Kad smo pokrili akcijske igre, razmišljali smo kako bismo cajkuše mogli ubaciti i u avanturistički žanr, pa smo se dotakli autorskog djela stanovitog gospodina Ere Ojdanića – vrhunskog glazbenika s upitnim repertoarom. Pronašavši onu jednu pjesmu u kojoj, eto, pjevuši o romansi i vulkanizerima te osvajanju djevojke hvalisanjem. Pala nam je na pamet ideja za digitalni naslov koji će slomiti Monkey Island. Kao što pjesma nalaže, vaš je zadatak u 'Autom vozim, a benzina nemam' skupiti za auto na gastarbajterskoj baušteli, doći u rodni kraj, provozati taj isti auto i konačno, kroz dugi i poprilično iscrpljujući intervju, osvojiti djevojku. Međutim, stvari nisu nikad toliko jednostavne koliko se čine. Naš protagonist je, naime, pomalo sramežljiv, pa djevojkama ne želi pokazivati svoj prednji red zuba koje je, eto, izgubio tijekom rada na kamenolomu. Zbog ovoga igra koristi poseban stealth mode u kojem se skrivate po sjenama i namjerno se ne smijete kako žene, nedajbože, ne bi ugledale vaš zarazan osmijeh.

Nakon zadovoljavanja zagriženih igrača avantura, na red su došli MMO narkomani. Jedna od najvećih zabluda koje je gaming industrija uvalila igračima u glave je da masivni multiplayer naslovi nisu zarazni, već samo jako zabavni. Mi mislimo da je 'drito u glavu' ili, kako kaže ovaj naslov, 'Drito ćaletu iz novčarke', ništa drugo doli izljev iskrenosti. Naime, kako bi Delije u jednoj drugoj pjesmi rekle, 'dok moj Branko po Nemačkoj ore, ja se ovđe nalijevam do zore'. U igri ćete, kao što i Šaban navodi, na samom startu dobiti nogu od neke žene te se sustavno početi nalijevati i tugovati zajedno sa stotinama tisuća drugih igrača. Igra bi imala takozvani autopilot koji bi, kad bi senzor pokraj monitora prepoznao rizičnu količinu alkoholnih para u zraku, automatski stišavao zvučnike i odstranio sve nagle trzaje iz igre. Također ne trebamo ni spominjati da mjesečnu naknadu nije moguće plaćati svojom, već karticom svojih roditelja.

Kad smo već kod novca, mogli bismo iskušati i igre na sreću. Naša jedinstvena kombinacija pornografije i online pokera mogla bi zadovoljiti velik broj igrača (na više načina, ne samo na jedan). Konkretno, umjesto chipova u pokeru, glavna transakcijska jedinica je porno klip ili slika. Tako bi se, na jedan vrlo društveno prihvatljiv način, Karleušom inspiriran online porno poker 'Kartaj & karaj' pretvorio paravan za razmjenu eksplicitnog sadržaja. Na sveopću sreću, iskreno sumnjamo da bi ijedan igrač na ovo prigovorio. Uostalom, nikad nije bilo lakše roditeljima u drugoj sobi reći: 'Zakasnit ću na doručak, mama. Sad bih trebao dobiti u pokeru!'

Nakon što smo završili s razradom ideje o društvenim igrama i online gamingu (čitaj: otvorili još jednu rakiju), odlučili smo pažljivo razraditi ideju izrade Simcityja Istočni balkan. S obzirom na to da mnogi narodnjački hitmejkeri dolaze iz spomenutog kraja, odlučili smo njima posvetiti našu verziju SimCityja – onu u kojoj gradite megalopolis u nekoj zabiti te mu sustavno podižete BDP kako biste, ako stegnete remen, nakon pet godina mogli skupiti novac za avionsku kartu gospodinu Nesi koji, eto, mora otići u Ameriku kako bi Rickyju Martinu na fini način objasnio da 'nema šta da mu očijuka sa ženu'. Nakon ovog dijela igra bi se trebala prebaciti na nešto slično Tekkenu, s time da bi ishod uvijek bio prilično očit – e, Rikimartine, dobi' ćeš batineeeeee!

Nakon puta u Ameriku, svadbi, varljivih žena i kockanja sa samim životom, jedino čega se nismo dotakli je svemir. Inspiracija za konačni naslov u našoj kolekciji cajkaških gaming koncepcija pronašla se u razigranoj pjesmi Brace i njegovi bećara. U njoj se opisuje nešto što bismo mogli nazvati balkanskim svemirskim programom. Zbog ovoga smo odlučili ne ostaviti ništa slučaju i napraviti koncept prve porno svemirske opere pod imenom '****š vakuum'. U njoj, naime, letite okolo, osvajate svaki naseljeni planet, bijete vanzemaljce te (naravno) zadovoljavate vanzemaljke uz nezaboravne stihove Brace i drugara.

Kakav je to balkanski gaming proboj bez žanra utrka ili kako se to ovdje kaže 'Teram Stojadina, kola su mi to jedina'. Srećom, nježni melos ovih krajeva iznjedrio je i jednog vrhunskog profesionalca i umjetnika čiji su promućurni stihovi savršeni za stvaranje odlične utrke. Umjetnik je dakako Ekrem Jevrić, a hit 'Poso kuća'. I sve je jasno, igrač bi preuzeo ulogu taksiste koji bi non-stop vozio rutu pos'o-kuća, pa malo do Brčko-Banovića, pa opet kući. Štoviše, u ovoj vožnji bio bi i jedinstveni lingvistički game element. Naš (njujorški) taksist bi se, je li, sa svojim putnicima morao i sporazumijevati. Što će biti malo teže s obzirom na činjenicu da gosin Ekrem ne govori ni riječi engleskog jezika. To pak zorno pokazuje i ovdje priloženi videoklip.

Sad ćemo biti posve banalni. Narodnjaci su prirodno vrelo za izradu igara Rock Band tematike. Znate ono - stojite ispred televizora i k'o kreteni nabijate po plastičnoj gitari ili, još bolje, pjevate karaoke od kojih susjedinoj maci otpada dlaka. Pritom mislimo na onaj tip mace koji jede sirova jetrica i prede pored peći. Uglavnom, naša igra bi se zvala 'Slušaj, majko, kako p(j)evam', a uključivala bi 3D digitalne replike brojnih (boy) bendova u usponu. Poput odličnog System of a Downa prema kojemu gajimo veliki respekt (ovo je jedina rečenica u cijelom tekstu za koju možemo reći da je iskrena i ozbiljna). A upravo nas stoga boli što smo sigurni da bi većina karaoka naše igre zvučala kao ovdje priloženi video. Ali, brate, koga briga za riječi i arlaukanje, glavno je da me majka sluša kako p(j)evam!

Kao što vidite, kreativnost koju kod čovjeka može potaknuti poznavanje opskurne glazbe i ljubav prema alkoholu je beskonačna. Samo je pitanje, naime, kada će netko uzeti konce i primiti se razvoja ovih igara! Ako se to ikad dogodi (u što iskreno sumnjamo, s obzirom da se na to još držimo za glavu nakon drugog čitanja užasa koje smo ovdje nadrljali), pošaljite nam bombonijeru (ili rakiju) jer - na koncu - mi samo želimo znati  jesmo li ovim vrhunskim idejama pomogli u stvaranju balkanskog konkurenta svim zapadnjačkim gigantima gaming developmenta