Velik broj igrača tijekom posljednjih par godina, barem ako gledamo presjek PC gamerske populacije – čezne za besplatnim igrama. Sve je slađe ako ne plaćate, pogotovo u ovim predjelima koji su, što zbog učestalog piratstva i mentaliteta „jel moš to na cede snimit“ ili „imaš li torrent za to“. Dijelom zbog toga ili zbog činjenice da „nemaju novaca“, pojam PC igranja gdje igrač ne mora ništa plaćati postao je svojevrsni sveti gral.

Prije nekoliko godina, visokobudžetni naslovi koji ne koštaju niti centa počeli su postajati predominantni model izdavaštva na PC tržištu. Mnogi old school izdavači i dalje prodaju svoje naslove u kutiji ili preko digitalnog downloada, što je u potpunosti u redu. Međutim, kako stvari idu, freemium naslovi pokazali su izuzetan potencijal, te dokazali se konkurentnima na tržištu. Međutim, keč kod ovakvog prodajnog modela je da on mora na neki način generirati zaradu. Shodno tome, 90% freemium naslova spada u online kategoriju. Razlog ovome su čuvene mikro transakcije. Ako želite određeni bonus ili dodatni sadržaj, potrebno je platiti – a to je zapravo dio gdje developer zarađuje novac.

Loš dio ove priče je da ovakav prodajni model zna loše utjecati na sam sadržaj igre, dajući igračima sa plaćeni sadržajem prednost nad onima koji ne ulažu novac u igru. Ovo zna dovesti do nebalansa među igraćom populacijom, no u konačnici ne umanjuje kvalitetu same igre do te granice da je neigriva. Također, moramo voditi računa o tome da velik broj igara temeljen na takvom sustavu mikro-transakcija koje inzistiraju da igrači ulažu novac kako bi uživali u punom proizvodu. Sukladno tomu, konačni zaključak pri freemium igrama je da one u konačnici koštaju. Sad, koštaju li manje, isto ili dvaput više od igara koje kupujete u kutiji zavisi isključivo o vama i vašoj namjeri da kupujete dodatni sadržaj, specijalne predmete, boostove i slično. Samo jedna igra do sada uspjela je u potpunosti postići fenomenalan uspjeh, plasirati se na World Cyber Games i usput ostvariti profit na način koji nimalo ne uječe na ishod igre – a to je Riot Gamesov League of Legends.

Nakon službenog izlaska iz bete prije otprilike godinu i pol, ovaj multiplayer naslov plijeni pažnju strahovitim intenzitetom. Napravljen sa strane autora DoTA Allstarsa, League of Legends ili LoL igra je koja se svodi na četrdesetominutne (cirka) multiplayer pvp mečeve gdje u maniri Diabla ili Warcrafta zajendo sa četiri partnera (ili dva ako igrate 3v3 mapu, naravno) pokušavate pobijediti protivnički tim, te uništiti njihov sustav obrane sastavljen od tri serije od po tri obrambena tornja, tri inhibitora i unutarnja dva tornja. Igra zahtjeva strateško razmišljanje, solidne reflekse i nenormalnu količinu timskog rada. Kako biste pobijedili, potrebno je surađivati, a ako to ne radite, skoro je sigurno da ćete partiju izgubiti. Što se likova tiče, igra ih ima preko šezdeset, sa jednim novakom svaka dva tjedna. Svaki lik ima posebne moći i specijalnost, tako da ćete, ukoliko ćete igrati, vjerojatno u nekom trenu izabrati svog favorita i igrati ga cijelo vrijeme.

Sjajna stvar oko League of Legendsa je činjenica da koliko god vi investirali u njega – i dalje ne mijenja činjenicu da znate/ne znate igrati. Jedina stvar koju zaista ne možete kupiti osim pomoću „plaćene“ game valute su skinovi, koji pak na niti jedan način ne utječu na samu partiju (osim što izgledate kul, naravno). Sve ostalo, poput otključanih likova, runa (koje vam daju sićušnu statističku prednost u vidu povećane regeneracije, bržeg udaranja, kretanja i slično) i sličnim đinđi možete raditi da ne uplatite niti lipu. E pa onda kako je igra uspjela, pitate se? Zato jer svatko ponekad kupi pojačanje XP-a (koji ne utječe na samu igru, već na vaš profil), ubode neki skin dok je na popustu i slično. Sve u svemu, činjenica je da LoL trenutno žari i pali multiplayer scenom, te da je bez presedana najuspješniji „besplatni“ multiplayer naslov trenutno dostupan na tržištu.

Sličan model kao League of Legends koristi Švedski Bloodline Champions – brza, dinamična i strahovito teška multiplayer deathmatch igra koja, za razliku od LoL-a dinamiku usmjerava prema takozvanim skillshotovima (projektilima koje usmjerava sam igrač, umjesto da targetira svoj cilj i automatski pogađa), borbi na smrt i timskoj eliminaciji. Strahovito agresivni gameplay, velika ovisnost o timskoj svijesti i suradnji, te činjenica da ako ne znate što točno vaš lik radi vrlo brzo dovodi do preuranjene smrti čine ovu igru hardcoreom među hardcore naslovima. Grafički igra je strašno slična naslovu kojeg smo malo prije opisali, s time da više dizajnerski seže prema nekim tribal motivima, dajući čitavoj stvari snažan „folklorni“ i plemenski štih. Nekima se ovo možda neće svidjeti, no činjenica je da joj to daje jedinstvenost i strahovito dobar konačni „look“.

Što se tiče „plati-ne plati“ sustava, Bloodline Champions dosta agresivno poseže u vaš džep. U komparaciji sa LoL-om u kojemu nakon tjedan dana normalnog igranja (dvije do tri pobjede dnevno) možete između dva patcha kupiti nekoliko runa ili T4 (najskupljeg) championa, ovdje ćete se doslovce napišati krvi dok ne skupite dovoljno „in-game“ valute kako biste kupili išta. Svaki artikl košta jako puno, paketi „posebne valute“ kojom kupujete dodatne sadržaje nisu najjeftiniji na planeti, no u konačnici igra je i dalje sjajno složena. Niti jedan predmet koji kupite u butiku neće utjecati na vaš „performans“ u samoj igri, što je strahovito bitna stvar uzmemo li u obzir da neke igre doslovno nemaju metodu kako izvući novac od korisnika, a ne dati mu „nepoštenu“ prednost.

Još jedan jako dobar primjer kvalitetno složene besplatne igre definitivno je Ijjijeva AVA odnosno Alliance of Valiant Arms – MMO pucačina za koju, ako vam se zaista ne da, ne morate dati niti prebijene pare. Osnovni koncept ovog naslova je klasični FPS deathmatch na steroidima. Na izboru su vam tri klase koje sa iskustvom i in-game valutom (koju dobivate kada pobjeđujete) nadograđujete u smijeru koji vama odgovara. Naravno, sve se ne svodi samo na vašeg lika, već i na specijalnu opremu, bolji oklop, municiju, pucaljke i slično. Igra u sebi sadrži sjajno implementirani matchmaking sustav, solidnu zaštitu od hackera (iako ona, nažalost, do danas nije u potpunosti usavršena), te izvanredan pejsing mečeva. Naime, glavna stvar kojom se igrači AVA-e hvale je sama dinamika igre. Bez obzira koju misiju igrali, mečevi su brzi, dinamični i puni adrenalina. Kao i kod svakog kompetitivnog multiplayera, AVA inzistira na komunikaciji i dobrom timskom radu...jer u protivnom dobivate olovni ukras među obrvama.

Što se tiče metode zarade, Ijji ga upražnjava na klasičan način. Posebnom kupljenom valutom sakupljate posebne komade oružja koji izgledaju malo ljepše od ovih otključanih, poneki supertastičan kostim, te fensi opremu po kojoj će svatko znati da ovu igru uzimate jako, jako ozbiljno. Jedina stvar koju bismo nadodali je da su autori ponekad znali zeznuti stvar, nudeći predmete koji su malo prejaki u sklopu plaćene ponude. Tako je, primjerice, prošle godine za vrijeme Helloween eventa u prodaji bila posebna granata koja se aktivirala pri dodiru umjesto nakon određenog vremena. Bilo kako bilo, igra je sjajna, te ako ste dobar FPS igrač svakako bacite pogled na nju.

Sad, a što je sa masivnim multiplayerima po klasičnoj definiciji? Imaju li oni besplatne predstavnike? Pa, imaju...no kod njih nastaju malo drukčiji problemi od izbora koliko ćete novca dati za novi set hlača s uzorkom Protmana. Kao jako dobar primjer solidnog masivnog multiplayera za kojeg, u principu barem, nećete dati ni prebijene je od prije cirka godinu-dvije besplatni Lord of The Rings Online. Ovaj Turbineov masivni multiplayer prava je poslastica za ljubitelje fantasy MMO-ova. Za one zornijeg pogleda, te vještijeg uha ovaj naslov biti će poznat kao mjesečno plaćani, full priced MMO kojeg smo mogli kupiti u dućanima. E, pa dragi naši – nakon Turbineovog revampa, ovaj naslov stao je rame uz rame sa Dungeons and Dragons online, te postao potpuno besplatan. U teoriji, barem.

Naime, problemčić kod ovakvih naslova je što se naplaćeni sadržaj ne može prodavati samo u obliku „skinova“ ili „xp boostova“. Lord of The Rings igra je u kojoj se možete opremiti i otključati specijalne sadržaje za prave novce, te imati do neke mjere nepravednu prednost nad ekipom koja igru igra na suho. Bez obzira na to, LoTRO nikada ne tjera igrače da potroše niti jednu kunu na samu igru. Svi sadržaji i sve tamnice dostupne su gamerima plaćali li oni igru ili ne. Premijski bonusi poput „posebnog“ novca, opreme i „posebnih“ recepata mogu se baš doslovno kupiti, no niti u kojem smislu ne utječu na dostupnost tamnica, PvE sadržaja ili nečeg sličnog. Na posljetku treba samo napomenuti kako pored ove igre postoje mnogi naslovi koji također prolaze pod pojam besplatnog, a zapravo na fini način forsiraju igrače da kupuju posebni sadržaj.

Najbolji primjer ovome je Allods Online, Ruski WoW klon koji odiše nevjerojatnom osobnošću i stilom, te koji uspješno povezuje koncepciju fantasya i svemirske opere. Ovaj naslov, naime, namjerno grinding razvlači do krajnjih granica, tjerajući gamere da kupuju xp boostove kako bi igrali normalno. Također, ako želite imati mount, morate ga recimo hraniti hranom koju kupujete za prave novce, inače će vam uginuti. Sve u svemu, činjenica jest da postoji zaista strahovito puno MMO-ova koji su u startu besplatni, a kasnije doslovno sami od sebe izvlače novac iz korisnikovog džepa.

Ipak, bilo kako bilo, uvjereni smo da je freemium model model gaming developmenta budućnosti. Naslovi poput League of Legendsa i AVA-e primjeri su kako se na igri koja u suštini igrača ne košta ništa može postići i te kakav uspjeh, te kako, nazovimo ih, cimalice, zapravo developeru mogu donjeti veći profit nego što bi to učinila igra kupljena na polici. Također napomenimo kako naš uski izbor niti približno ne opisuje široku lepezu fantastičnih naslova dostupnih za „nula kuna“. Stoga vas, čitatelje, ovom prilikom pozivamo da u kometarima, kao i na našoj Facebook grupi iznesete svoje favorite, te Gamereport gaming zajednici date do znanja da plaćanje naslova nije nužni uvjet za vrhunsku freemium zabavu.