'Odgovorno kažem da je godišnje najmanje dvije stotine smrtnih slučajeva na prugama. Svakodnevno se susrećemo s pogibijama na tračnicama, od samoubojstava do nesretnih slučajeva u kojima ljudi neoprezno prelaze tračnice ili pješače po njima. To su, u većini slučajeva radili svakodnevno, postalo im je rutina u kojoj su odavno prestali razmišljati o opasnosti', kaže Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske
'Vjerojatno vam nije poznato da ima strojovođa koji se poslije pogibija ljudi na pruzi nikada više nisu vratili za upravljač vlaka, da su napustili posao i ugrozili egzistenciju. Ima i onih koji su u karijeri pregazili i po 12 ljudi. Svaki čovjek tragediju ne doživljava jednako, već to ovisi o psihičkoj snazi, o svojevrsnoj mentalnoj konstrukciji. Nije svejedno niti gdje se nesreća dogodila, koje je doba dana ili noći...' naglašava sindikalist.
Nenad Mrgan kao posebno traumatičan, spominje i slučaj kada su mještani Bibinja nakon željezničke nesreće zapalili lokomotivu i vagon.
'Strojovođe su jedva izvukli živu glavu iako nesreću nisu mogli izbjeći. Zar su oni krivi što je čovjek naletio autom na cestovnom prijelazu koji je označen Andrijinim križem?! Da nisu pobjegli, zatukli bi ih. Poslije je bilo govora o izmještanju pruge u Bibinju... Uglavnom, ljudi svakako reagiraju i to je još jedna otegotna okolnost. Medije iz tog razloga usrdno molim i preporučujem da ne objavljuju imena strojevođa. Nikad se ne zna kako će obitelji reagirati. Postoje ljudi koji situaciju primaju razumno, koliko god teška bila, ali ima i vrlo ružnih situacija.
Svojedobno smo tražili da nam se osiguraju obične kožne jakne i drugačija oprema bez oznaka HŽ-a kako nam se u kritičnim trenutcima ne bi dogodilo zlo, da nam ljudi ne bi bili prepoznatljivi kao željeznički radnici i po inerciji izloženi napadu. Ima situacija kada pojedinci žele usmrtiti strojovođu, ne razmišljaju da su i oni samo žrtve', dodaje čelnik Sindikata za Slobodnu Dalmaciju
Više pročitajte ovdje
