Premijer Andrej Plenković je tijekom posjeta Davosu gdje se održava Svjetski gospodarski forum (WEF) naglasio važnost predviđenog sastanka s glavnim tajnikom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) Jose Angelom Gurrijem. Radi se o organizaciji koja okuplja gospodarski najrazvijenije zemlje svijeta i ima specifičan proces prijama novih članica, a kojoj bi se Hrvatska željela priključiti u sljedećem valu proširenja što bi dalo dodatni poticaj stranim investitorima
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj je međunarodna ekonomska organizacija sa sjedištem u Parizu osnovana 14. prosinca 1960. godine. Nastala je kao nasljednik Organizacije za europsku ekonomsku suradnju (OECC) nastale 1948. u sklopu Marshallovog plana sa ciljem rekonstrukcije europskog gospodarstva razorenog u Drugom svjetskom ratu.
OECD je, inače, konzultativna organizacija, bez snage obvezivanja bilo koje od svojih članica, a njezini temeljni ciljevi su unapređivanje gospodarskog rasta zemalja članica, povećanje životnog standarda u zemljama članicama, doprinošenje razvoju svjetskog gospodarstva, pomaganje ekonomskog napretka u članicama i nečlanicama OECD-a, širenje međunarodne trgovine na multilaterarnoj osnovi te povećanje svjetske trgovine.
Područja djelovanja i rada OECD-a su razna, počevši od razvojne politike i kooperacije, potom energetike i razvoja trgovine, financijskih i fiskalnih pitanja, socijalne problematike do zapošljavanja, edukacije, ekologije, znanosti i tehnologije, industrije, poljoprivrede i ribarstva.
OECD se trenutno sastoji od 35 države članica, među kojima su većina država članice EU, ali i Island, Norveška, Švicarska, SAD, Kanada, Turska, Japan, Južna Koreja, Australija, Novi Zeland, Čile, Meksiko i Izrael , dok je Tajvan promatrač.
U kojoj mjeri je to ekskluzivno društvo zemalja važno za rast trgovine govori i podatak kako postoji 'lista čekanja' zemalja kandidata za punopravno članstvo.
vezane vijesti
Među kandidatima je Cipar, koji je još 1995. zatražio zahtjev za punopravno članstvo u OECD, no zbog otvorenih sporova sa susjednom Turskom, koja je članica OECD-a, Ankara je na taj zahtjev stavila veto. Latvija i Litva su 1996. zajedno s Estonijom potpisale zajedničku Deklaraciju o spremnosti triju baltičkih država da postanu punopravne članice OECD-a, no u organizaciju je, zasad, primljena tek Estonija.
I Malta je također zatražila zahtjev za punopravno članstvo, no zahtjev te tog sredozemnog otoka je 'na čekanju' već 12 godina.
U svibnju 2007. OECD je pristao da Rusija postane punopravni član, ali Rusija još uvijek nije postala članica organizacije.
Zanimljivo je kako je i Slobodni teritorij Trst, tzv. Zona A, kao nezavisna gradska država bila članica OECD-a sve do 1954. godine kada se priključila Italiji.
Organizacije je, inače, učestali kritičar globalizacije pa tako redovno upozorava kako vlade moraju odgovoriti na zabrinutost javnosti glede sigurnosti radnog mjesta i plaća u svijetu koji se preobražava nevjerojatnom brzinom pod utjecajem tehnologije, jeftinog transporta i komunikacija i koji je pritisnut nametanjem Kine, Rusije, Indije i Brazila kao nepreglednih bazena jeftine radne snage.
S druge, pak, strane OECD je često meta kritika mnogobrojnih nevladinih organizacija i slabo razvijenih zemalja koje tvrde kako je Multilateralni ugovor o ulaganju o kojem je 29 zemalja članica u tajnosti ispregovaralo između 1995. i 1997. godine prijetnja za ljudska prava, prava na rad i zaštitu okoliša. Taj ugovor otkriven je u posljednji tren te je pokrenuo val besprimjernih prosvjeda u više zemalja, primoravši tako njegove pokretače da od njega odustanu.
Inače, prvi korak u približavanju OECD-u je uspostava stručne suradnje na što više područja kojima se bavi sama organizacija, kao i pristupanje OECD-ovim pravnim instrumentima. Nakon što država dobije pozivnicu za članstvo slijede pristupni pregovori što je dugogodišnji i vrlo kompleksan proces.
Hrvatska trenutno sudjeluje u radu pojedinih OECD-ovih odbora i radnih skupina koje za našu zemlju predstavljaju područja od posebnog interesa poput turizma, investicijske i porezne politike, zaštite tržišnog natjecanja, poljoprivrede, šumarstva i prometa, a u budućnosti se planiraju i proširiti područja suradnje.
Podsjetimo, hrvatska Vlada je u travnju 2014. osnovala Međuresornu radnu skupinu za jačanje suradnje između Hrvatske i OECD-a s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova kao koordinatorom i zamjenikom ministrice vanjskih i europskih poslova kao predsjedateljem, te ukupno 14 državnih tijela u sastavu Međuresorne radne skupine. No, unatoč naporima, Hrvatska se ne treba nadati pozivnici još godinama.
