Od izbijanja rata Izraela i Hamasa u listopadu prošle godine skupine koje podupire Iran u Iraku, Siriji, Jordanu i uz obalu Jemena napale su više od 150 puta američke snage na Bliskom istoku. Ali do nedjeljnog napada na bazu Tower 22, blizu jordanske sjeveroistočne granice sa Sirijom, u njima nisu ubijeni američki vojnici, niti je bilo toliko ranjenih.

Baza Tower 22 samo je jedna od mnogih američkih vojnih ispostava diljem svijeta. Prema podacima Al Jazeere, SAD ima oko 750 vojnih baza ili sličnih objekata u najmanje 80 zemalja. Taj medij navodi da bi njihov broj mogao biti i veći jer Pentagon nije baš ažuran u javnoj objavi podataka o tome.

'Tower 22 smješten je u Jordanu, u blizini garnizona Al Tanf, a koji se nalazi preko granice u Siriji. Al Tanf je bio ključan u borbi protiv Islamske države i preuzeo je važnu ulogu u američkoj strategiji obuzdavanja iranskog vojnog gomilanja u istočnoj Siriji. Tower 22 se nalazi dovoljno blizu američkih trupa u Al Tanfu da bi potencijalno mogao pružiti pomoć, suprotstaviti se militantima koje podupire Iran u tom području i omogućiti trupama da motre na ostatke Islamske države u regiji. Ukupno se oko 900 američkih vojnika nalazi u Siriji kako bi provodili protuterorističke operacije protiv Islamske države. Sirijske vlasti smatraju prisutnost američkih vojnika u bazi Al Tanf i drugdje gdje se nalaze u toj zemlji agresijom te neprestano traže njihov odlazak.

S druge strane granice, jordanska vojska jedan je od najvećih primatelja inozemnog vojnog financiranja Washingtona. Kraljevstvo ima stotine američkih instruktora i jedan je od rijetkih regionalnih saveznika koji održavaju opsežne vježbe s američkim trupama. Od početka rata u Gazi neprestano stižu prijetnje iz Irana da će američki interesi u regiji biti meta napada zbog bezuvjetne podrške Izraelu. U odgovoru na njih, američki ministar obrane Lloyd Austin objavio je slanje dodatnih američkih snaga u regiju. Prema podacima think-tanka Global Affairs, 2022. godine bilo je oko 170.000 američkih vojnika stacioniranih izvan SAD-a i njegovih teritorija. Axios ima podatak da je u studenom 2023. više od 40.000 američkih vojnika bilo stacionirano samo na Bliskom istoku.

Mnoge američke vojne baze izgrađene su nakon Drugoga svjetskog rata, kada je SAD zauzeo poziciju globalnog lidera i jamca sigurnosti od Japana i Njemačke, što objašnjava zašto te dvije zemlje imaju najviše američkih baza na svom teritoriju. Zatim su Hladni i Korejski rat dali SAD-u još jedan razlog za globalnu vojnu ekspanziju - riječ je bila o misiji obuzdavanja širenja komunizma. Prema podacima iz rujna 2022., najviše američkih vojnika stacionirano je u Japanu (53.973), Njemačkoj (35.781) i Južnoj Koreji (25.372). Ove tri zemlje također imaju najviše američkih vojnih baza na svom teritoriju - 120, 119, odnosno 73.

Više od polovice svih američkih trupa raspoređenih u inozemstvu stacionirano je u Japanu i Južnoj Koreji, što svakako govori o važnosti koju imaju za Washington te vidu njihove sigurnosne strategije. Kamp Humphreys, smješten nedaleko od glavnog grada Seula u Južnoj Koreji, najveća je prekomorska vojna baza SAD-a u svijetu. Opremljena je obrambenim sustavom Terminal High Altitude Area Defense, ili THAAD, protiv balističkih projektila, a za Južnu Koreju razvila ga je korporacija Lockheed Martin kao odgovor na redovite prijetnje raketama iz Sjeverne Koreje.

Zračna baza Kadena, između ostalih, dom je 18. krila američkih zračnih snaga i 353. grupe za specijalne operacije. U njoj živi i radi više od 20.000 vojnika, njihovih obitelji i japanskih zaposlenika, a nalazi se samo 750 kilometara od kineskog Šangaja i ključna je za američku strategiju očuvanja dominacije na Pacifiku zbog svog strateškog položaja. Sve militantnije i nepredvidljivije ponašanje sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una, naoružanog nuklearnim raketama, opravdava nazočnost Washingtona na Korejskom poluotoku i u Japanu.

SAD se od kraja Drugog svjetskog rata snažno proširio na Bliski istok i okolno područje. U zemljama poput Turske, Kuvajta i Saudijske Arabije funkcionira najmanje deset američkih baza. U arapskim zemljama Perzijskog zaljeva američke baze nema samo u Jemenu, odakle hutisti posljednjih mjeseci napadaju brodove koji prolaze kroz Crveno more.

Najveće američko vojno postrojenje na Bliskom istoku predstavlja zračna baza Al Udeid, a nalazi se zapadno od Dohe u Katru. Formirana 1996., privremeni je dom za oko 11.000 američkih i koalicijskih vojnika te može primiti gotovo 100 zrakoplova. Služi kao središte američkih operacija u inozemstvu, posebice protiv ciljeva u zemljama poput Afganistana, Iraka i Sirije. Kao veliki saveznik SAD-a izvan NATO-a, Katar je ključan za američke vojne strategije u regiji, no ta je zemlja poznata i po tome što je dala utočište vođama Hamasa, a dugo je vremena bila i jedna od rijetkih koja je održavala veze s talibanima.

Posebno delikatna situacija je s Irakom, državom na koju su Amerikanci izvršili invaziju 2003. i trenutno se nalaze u procesu povlačenja. Krajem prošloga tjedna pojavila se vijest da se Sjedinjene Američke Države planiraju povući iz Iraka, ali vjerojatno će finalizacija takve odluke ipak pričekati neka sretnija vremena. SAD u Iraku ima 2500 vojnika te oni savjetuju i pomažu lokalnim snagama da spriječe ponovni uspon Islamske države, organizacije koja je 2014. zauzela velike dijelove Iraka i Sirije prije nego što je poražena. Budući da se SAD sustavno povlači iz Iraka, nije jasno koliko još postoji vojnih instalacija pod njihovom kontrolom u zemlji.

Velike ispostave na Bliskom istoku Amerikanci još imaju u Bahreinu, u kojem je stacionirano više od 9000 pripadnika njihovog vojnog osoblja u pomorskoj bazi Naval Support Activity Bahrain (NSA), sjedištu Središnjeg zapovjedništva američkih pomorskih snaga i Pete flote SAD-a.

Jedina je to stalna obalna pomorska baza SAD-a na Bliskom istoku, a bahreinska luka Kalifa bin Salman jedna je od rijetkih u Zaljevu koja može primiti američke nosače zrakoplova i amfibijske brodove. Ključna je za američke interese u Perzijskom zaljevu, posebice u pružanju operativne potpore američkim i koalicijskim trupama te osiguravanju sigurnosti brodova, zrakoplova i drugih udaljenih lokacija u regiji.

Bahrein je također proglašen glavnim saveznikom izvan NATO-a, što mu omogućuje kupnju određenog oružja i provođenje obrambenih istraživanja sa SAD-om. Amerikanci su prisutni i u Kuvajtu od 1991., kada je multinacionalna koalicija predvođena njima protjerala iračke snage iz zemlje u sklopu Prvog zaljevskog rata.

Zemlja je također služila kao glavna logistička baza za američke i koalicijske snage tijekom rata u Iraku. Godine 2021. u Kuvajtu je bilo 13.500 američkih pripadnika, uz tisuće komada opreme, prvenstveno u kampu Arifjan i zračnoj bazi Ali al Salem, kao i u Saudijskoj Arabiji, za koju se procjenjuje da se u njoj nalazi oko 2700 američkih vojnika kako bi obučavali, savjetovali i pomagali njezinim oružanim snagama i štitili interese SAD-a u regiji od Irana i njegovih opunomoćenika. Pentagon je prisutan i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu. Također, vjeruje se da u Izraelu postoji najmanje jedna američka vojna baza, i to klasificirana pod kodnim nazivom Site 512, u kojoj se nalazi sustav radarskog nadzora za otkrivanje i praćenje prijetnje balističkim projektilima.

Ključan saveznik u regiji svakako je i Turska, kojom već dug niz godina upravlja svojeglavi Recep Tayyip Erdogan - on se zna nepredvidljivo ponašati, posebno zbog njegovanja pretjerano bliskih odnosa s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no do sada nije prešao crtu neprihvatljivog. Turska je prije svega članica NATO-a i SAD u svojoj saveznici ima više od 1000 vojnika prvenstveno u zračnoj bazi Incirlik u blizini grada Adane, u kojoj je smješteno i taktičko nuklearno naoružanje, te u zračnoj bazi u blizini Izmira.

Zračnu bazu Incirlik američke snage koriste za operacije na Bliskom istoku i u Europi, a često i kao središte u hitnim humanitarnim situacijama. Kada je 2001. počeo rat u Afganistanu, Incirlik je korišten kao glavno središte za operacije humanitarnog zračnog prijevoza, specijalne operacije, misije punjenja gorivom i podršku raspoređenim snagama.

U Europi postoji niz garnizona američke vojske u kojima se nalazi najmanje 60.000 vojnika. Njemačka, kao što smo prethodno napisali, ima najveći broj američkih baza i trupa među europskim zemljama. Najznačajnija američka vojna baza u Europi je Ramstein u jugozapadnoj Njemačkoj, a služi kao sjedište američkih zračnih snaga u Europi i NATO-va savezničkog zračnog zapovjedništva.

Jedna je od najvažnijih američkih vojnih baza u svijetu jer je središte američkih i NATO-ovih europskih operacija. Ramstein je 2021. postao transferna točka za afganistanske civile koji su bježali od talibanskog preuzimanja Kabula, a 2022. ugostio je predstavnike obrambenih agencija iz 42 zemlje kako bi se uskladila vojna pomoć Ukrajini.

U Europi su i iznimno značajne baze RAF Lakenheath i RAF Mildenhall u Velikoj Britaniji. Ove dvije sestrinske baze imaju najveću prisutnost američkih trupa u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i mornarička postaja Rota u Španjolskoj. U Hrvatskoj pak najviše pažnje izazivaju zračna baza Aviano u Italiji, između Venecije i Udina, te Bondsteel na Kosovu.

Aviano je jedna od šest aktivnih zračnih baza u pet europskih zemalja u kojima je uskladišteno nuklearno oružje, a iz nje su polijetali zrakoplovi koji su bombardirali režim Slobodana Miloševića. U kampu Bondsteel kod Uroševca na Kosovu nalazi se operativni stožer KFOR-a na Kosovu, a čini Regionalno zapovjedništvo za istok, na čijem je čelu kopnena vojska Sjedinjenih Država te ga podupiru vojnici iz Grčke, Italije, Finske, Mađarske, Poljske, Slovenije, Švicarske i Turske. Baza je nazvana po stožernom naredniku američke vojske Jamesu L. Bondsteelu, dobitniku Medalje časti.

SAD je prisutan i u svim drugim dijelovima svijeta, pa tako i na Grenlandu. Sjeverni pol posljednjih godina zbog globalnog zatopljenja postaje sve više meta interesa velikih sila jer, vjeruje se, ima velika prirodna bogatstva. Udaljena samo 1524 kilometra od Sjevernog pola i 1200 kilometara od Arktičkog kruga, zračna baza Thule jedna je od najvažnijih američkih vojnih baza u svijetu kada su u pitanju upozoravanje na projektile te kontrola i nadzor svemira. Sposobna je tako otkriti sve interkontinentalne balističke rakete (ICBM) koje ciljaju bilo koje mjesto u Sjevernoj Americi.

Amerikanci su pojačali prisutnost na Bliskom istoku, a učinili su to i u Južnom kineskom moru zbog strahova od ekspanzije Pekinga, posebno od moguće invazije na Tajvan. Iako SAD službeno ne priznaje Tajvan, američki zakon zahtijeva da mu se osiguraju sredstva za samoobranu.

U veljači prošle godine SAD i Filipini sklopili su dogovor koji omogućava američkim snagama pristup četirima dodatnim vojnim kampovima u toj državi; dva od njih nalaze se u blizini Tajvana, dajući Amerikancima pristup ukupno devet vojnih kampova. Filipinski predsjednik Ferdinand Marcos Jr. rekao je Kini da se vojne baze koje su na raspolaganju američkoj vojsci neće koristiti za bilo kakvu 'ofenzivnu akciju', već samo za pomoć Filipinima.

Sjedinjene Američke Države prisutne su i u nizu područja koja trenutno nisu u fokusu svjetske politike, od Australije i niza manjih pacifičkih država, preko Kariba, do Afrike. Zapravo ulažu u vojsku više od bilo koje druge države u svijetu, više nego Kina, Rusija, Indija, Saudijska Arabija, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Južna Koreja, Japan i Ukrajina zajedno.