Hebrang na ročištu na zagrebačkom Županijskom sudu svjedočio u vezi s iskazom Đorđa Gunjevića, bivšeg pomoćnika vladina povjerenika za Pakrac, koji je opisao mučenja u Pakračkoj poljani, ali i posvjedočio kako vjeruje da je na Hebrangovu intervenciju bio pušten odatle.

Bivši ministar zdravlja ispričao je pred sudskim vijećem da Gunjevića pozna jer ga je u rujnu 1991. angažirao da kroz sela pod kontrolom neprijateljske vojske organizira konvoj od 270 psihijatrijskih bolesnika srpske nacionalnosti iz pakračke bolnice na slobodni hrvatski teritorij kako bi ih raspodijelili po drugim psihijatrijskim klinikama.

Hebrang je od Gunjevića tražio angažman nakon što je general neprijateljske vojske Andrija Rašeta odbio preuzeti te bolesnike.

Gunjević je po Hebrangovim riječima pomogao da konvoj prođe kroz okupirano područje, ali je tražio pomoć kako bi s obitelji otišao u Švicarsku. Hebrang kaže da je on prihvatio Gunjevićevu molbu, ali mu je neko vrijeme nakon izvlačenja bolesnika iz Pakraca netko od članova njegove obitelji javio da je Đorđe Gunjević uhićen u Pakracu.

Hebrang je rekao da je potom nazvao tadašnjeg ministara Vekića kod kojeg je intervenirao da se Đorđa Gunjevića pusti i da mu se pomogne da otputuje u Švicarsku zbog toga što je puno pomogao oko tih bolesnika.

Nije se mogao sjetiti je li mu netko rekao koja je policijska postrojba uhitila Gunjevića. No, Hebrang se prisjetio da je Đorđu Gunjeviću dao radio stanicu radi evakuacije pacijenata pa je Vekiću rekao da ću mu dati pisanu zapovijed temeljem koje je Đorđu Gunjeviću dodijeljen taj komunikacijski uređaj, ako je posjedovanje toga bio razlog njegova uhićenja.

Hebrang je kazao također da on nikad na terenu nije sreo okrivljenog Tomislava Merčepa, ali ga je znao sresti u zgradi MUP-a jer je bio pomoćnik ministra. Rekao je također da nema izravnih saznanja o slučaju zbog kojeg je optužen Merčep.

Optužnicom, izmjenjenom početkom srpnja, Merčepa se tereti da pripadnike pričuvne postrojbe MUP-a nad kojom je imao faktičku ovlast nije spriječio u nezakonitim uhićenjima, mučenjima, zlostavljanjima, ubijanjima i odvođenjima civila sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja ratne 1991. godine.

Merčep poriče krivnju i tvrdi da nije zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom.

Iduće ročište zakazano je za 20. listopada, kada bi trebalo biti ispitano 11 svjedoka. Nakon toga očekuje se i svjedočenje Igora Mikole, koji se 2014., nakon gotovo deset godina bijega pred hrvatskim pravosuđem, predao peruanskoj policiji i zatražio da ga izruče Hrvatskoj. Mikola je pobjegao kako bi izbjegao odlazak u zatvor na pet godina na temelju pravomoćne presude za pomaganje u ubojstvu nepoznatog muškarca pod nadimkom Saša krajem 1991. kod Pakračke Poljane.