Lice iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada postaje udomaćeno u Latinskoj Americi jer od 2007. peti put posjećuje regiju. Ovoga puta, u brzopoteznim posjetima Venezueli, Kubi, Ekvadoru i Nikaragvi, u potrazi za kisikom jer se nalazi pritisnut sankcijama kojima se pokušava blokirati nuklearni program Irana i izazvan alfa-mužjačkom eskalacijom tenzije sa SAD-om u Ormuškom tjesnacu
Kao i u protekla četiri posjeta zemljama Latinske Amerike, Mahmud Ahmadinedžad je krenuo iz Karakaša, iz ureda Huga Chávezajer je predsjednik Venezuele prije šest godina otvorio vrata regije režimu ajatolaha i zato što Ahmadinedžad i Chavez dijele istu antiimperijalističku retoriku protiv SAD-a.
'Kultura te regije i nastojanja naroda da budu slobodni slični su našima', kazao je iranski predsjednik uoči puta.
Iako je ranije bilo najavljivano da će turneja uključiti i Brazil, ta zemlja je otpala jer se vidljivo udaljila od Irana otkako je Dilma Rousseff postala predsjednicom.
Ahmadinedžad se danas susreće s Chavezom, sutra s Danielom Ortegom u Managvi (u pitanju je ceremonija ustoličenja), u srijedu će biti u Havani s Raulom Castrom, a u četvrtak zaključuje susrete s Rafaelom Correom u Quitu.
Situacija je, međutim, malo drugačija, nije toliko važna solidarnost naroda koji navodno pate od pritiska američkog neokolonijalizma koliko je akutna činjenica da je rijalu, iranskoj valuti, pala vrijednost za oko 66 posto u proteklih 12 mjeseci i cijeli proces sukobljavanja inscenira se jer iranska ekonomija počinje disati na škrge, a unutarnji sukobi u Iranu prijete destabilizacijom inače podjelama načetog fanatičkog vjerskog režima.
Kako sirotinja može pomoći Iranu?
Očekuje se da će koncem siječnja ministri vanjskih poslova EU donijeti nove sankcije, da će biti jako teške i zato Ahmadinedžad čini nemoguće, pokušava ostaviti dojam koji vara, jer komu mogu pomoći te sirotinjske državice koje on sada posjećuje?
Osim toga, Washington je već upozorio i Nikaragvu i Ekvador koje će financijske posljedice biti ako se dogovori bilo kakva suradnja s centralnom bankom Irana.
State Department pak kaže da je turneja iranskog predsjednika 'potez očajnika'. O sankcijama prema Kubi i Venezueli ne treba posebno govoriti.
Ali Chávez i braća Castro ne mare za nova upozorenja. Venezuela i Iran imaju, primjerice, potpisanih preko 300 bilateralnih ugovora. Iran je otvorio nekoliko bankovnih adresa pa je ulog u Ekvadoru porastao sa šest milijuna USD na 168 milijuna USD na godinu. Nikaragva se nada velikoj investiciji od 350 milijuna USD za izgradnju luke dubokih voda.
Malo ipak može Iranu pomoći to pokazivanje mišića u zemljama koje Ahmadinedžad posjećuje jer je situacija kod kuće sve drugo osim dobra.
Ahmadinedžad je već izgubio podršku centralnog vjerskog lidera ajatolaha Ali Hamneija dok Sirija, najveći saveznik na Bliskom istoku, proživljava svima dobro poznat pakao. Pad diktatora Al Bašada bi samo požurio bitne promjene u Iranu.