Prije samo tri mjeseca Fernando Torres bio je predmet ismijavanja engleske javnosti. Njegova sezona mogla se okarakterizirati kao užasna ili katastrofalna, ali je završena vrhunski. Prvo je s Chelseajem osvojio titulu europskog klupskog prvaka postigavši pogodak u polufinalu protiv Barcelone, a onda je sinoć priču zaokružio drugom titulom europskog prvaka sa Španjolskom i najboljeg strijelca Europskog prvenstva. Nije loše za katastrofalnu sezonu, zar ne?

U ožujku je Torres proživljavao najgore trenutke karijere. Izbrojao je 32 uzastopne službene utakmice bez pogotka, a onda zabio dva – ali drugoligašu Leicesteru. U Premiershipu je zabio dva u rujnu, a onda uzeo post dug više od šest mjeseci, što ga je automatski promoviralo u glavnog lika viceva u engleskim medijima. Torres je izgledao izgubljen, ni sjena onog El Nina na kojeg smo navikli, a kritike su se samo redale jedna na drugu.

Otpisan je bio i iz nacionalne momčadi – bilo je previše boljih napadača u domovini – i činilo se da je za njega došao kraj. Poljska i Ukrajina su bile jako daleko, no onda ga je splet okolnosti vratio na pravi kolosjek. Zabio je Barceloni, hat-trick QPR-u, u međuvremenu se ozlijedio David Villa i stvari su krenule u drugom smjeru. Vicente Del Bosque odlučio se na formaciju bez klasičnog napadača, 4-6-0, no Torresa je i dalje postavio iznad Llorentea i
Negreda. Započeo je protiv Iraca – utrpao dva – i Hrvata, ali pravi bljesak doživio je u finalu.

Čovjek koji je prije četiri godine igrom slučaja postao heroj – nakon što je zamijenio ozlijeđenog Villu i zabio Nijemcima u bečkom finalu – ovaj put je trebao jedva trinaest minuta da se proslavi. Prvo je zabio za 3-0 i konačni završetak svih nada Talijanima, a onda nesebično asistirao za suigrača iz Chelsea Juana Matu i dovršio Italiju, te osigurao sebi Zlatnu kopačku.

Apsurd je u tome da momčad koja je većinu turnira igrala bez napadača ima najboljeg strijelca Eura, ali i u tome da je 'El Ninu' tu titulu donijela asistencija, a onda i činjenica da je na terenu proveo 189 minuta, manje od svojih konkurenata. Samo dokaz španjolske dominacije...

Europski prvak s Chelseajem, europski prvak sa Španjolskom, najbolji strijelac Europskog prvenstva. Sjajan način da se zaokruži sezona koja je u Engleskoj etiketirana kao katastrofalna. Bolje ne može.