Ispitali smo u Londonu kako i zašto je pokrenut dnevnik 'New Day'

Kompanija Trinity Mirror krajem prošlog mjeseca na tržište je izbacila nove novine The New Day (Novi dan) koje su reklamirane kao prvi novi dnevni list u Velikoj Britaniji nakon 30 godina. Izbacivanje novih novina na tržište koincidiralo je s objavom konkurentskog The Independenta kako se više neće tiskati, već će ubuduće postojati samo kao digitalno izdanje. Ima li danas smisla pokretati tiskane dnevne novine?

Čelni ljudi Trinity Mirrora misle da ima, ali da to moraju biti novine prilagođene modernom čitateljstvu Uostalom, i britanske novine, kao i novine u ostatku svijeta još uvijek uglavnom žive od prodaje tiskanog izdanja. Prihodi od digitalnih medija još nisu dovoljni da bi održavali veće medijske kuće, bez izdašnijih sponzora kao što su zaklade.

The New Day na kioscima se pojavio 29. veljače, s naslovnom pričom o djeci koja su prisiljena raditi poslove koji nadilaze njihovu dob, ali i s velikom pričom koja donosi razloge premijera Davida Camerona za ostanak ili odlazak Velike Britanije iz Europske unije.

Prije lansiranja uredništvo je naglašavalo da će njihove nove novine, uz moderan dizajn, čitateljima nuditi neutralnost i optimizam. Kad je riječ o neutralnosti, važno je napomenuti kako se britanski listovi tradicionalno otvoreno stavljaju na jednu od strana političkog spektra, umjesto da pod formom neutralnosti zagovaraju nečiju političku agendu kako je slučaj u nekim drugim državama, pa i Hrvatskoj.

Nove novine su, također, u potrazi za modernitetom razbile i tradicionalno poimanje rubrika, odnosno poretka događaja po važnosti u novinama.

Cijela priča je zapravo počela padanjem tiraže glavnog proizvoda kuće – Daily Mirrora. Krenulo se u ispitivanje tržišta ne bi li se utvrdili razlozi tog pada, a nakon dobivenih rezultata kompanija se nije odlučila na preinake u Daily Mirroru, već na pokretanje potpuno novih novina za publiku između 35 i 55 godina koja trenutačno ne kupuje nikakve novine niti ima previse vremena za iščitavanje dugih tekstova. Većinski dio uredništva čine žene pa se pretpostavlja da novine velikim dijelom i ciljaju na žensku publiku.

'Sve što trebate znati u jednom danu, pročitat ćete u maksimalno 30 minuta', moto je uredništva novina tiskanih na 40 stranica kvalitetnog papira, a cijena će im, nakon nekoliko promotivnih tjedana, biti 50 penija. Time su 10 penija skuplje od najjeftinijih britanskih novina – ‘I’. Budući da su u okrilju velikog izdavača, nove novine bit će profitabilne na oko 300 tisuća čitatelja, što u Britaniji nije neka nedostižna brojka.

‘Poduzeli smo istraživanje tržišta kako bismo shvatili zašto pada prodaja novina. Obično se smatralo da je to zato što ljudi više vole pristupati sadržajima online, ali ispostavilo se da nam je puno ljudi reklo kako oni još uvijek vole novine, ali misle kako na tržištu ne postoje tiskovine koje bi bile po njihovom ukusu. Novine u Velikoj Britaniji nisu se znatno promijenile pa nam se učinilo da postoji prostor na tržištu za proizvod koji bi bio dizajniran tako da odgovara modernom društvu i bude drugačiji od svega što je trenutačno dostupno. Čitatelji su nam rekli kako ne vole da im se govori što bi trebali misliti, kao i da im se čini kako je izvještavanje uglavnom negativno intonirano, tako da smo adresirali ta pitanja’, pojašnjava za tportal Elizabeth Holloway, šefica komunikacija Trinity Mirrora. Dodaje: ‘Istina je da tiraže novina opadaju, ali novinsko tržište u Velikoj Britaniji još je veliko tržište – oko sedam milijuna ljudi još dnevno kupuje novine koje su zastupljene na nacionalnoj razini, a krug onih koji ih čitaju još je širi. Nama je potrebna relativno mala tiraža da bismo bili održivi i profitabilni. Za nas je to relativno mali rizik, s obzirom na to da smo mi veliki novinski izdavač pa već imamo na raspolaganju i resurse i iskustvo.'

Uobičajeno je shvaćanje da je tisak mrtav i da je budućnost digitalna. Na pitanje kako su se usudili u vrijeme kada novine s velikom reputacijom poput The Independenta odustaju od tiska pokrenuti upravo tiskovinu koja čak nema ni vlastitu internetsku stranicu, Holloway odgovara: ‘Tisak je u padu, ali ne umire. Novinska industrija je još uvijek velika industrija s milijunima ljudi koji kupuju novine svaki dan, a tiskano novinarstvo je još uvijek najprofitabilniji dio svih medijskih kompanija. Iako je The Independent odlučio zatvoriti svoje tiskano izdanje, nemojte smetnuti s uma da je časopis 'I' vrlo uspješan u privlačenju novog čitateljstva.

Mi smo svoje novine dizajnirali tako da ispune prazninu na tržištu. Namijenjene su onim ljudima koji su nam rekli da žele drugačiji novinski proizvod. On kreće od pretpostavke da čitatelji već sve informacije dobivaju online, odnosno s društvenih medija i iz drugih izvora, a od novina žele nešto sasvim drugo.

Takva vrsta praznine ne postoji kad je riječ o online medijima, gdje postoji veća raznolikost te mogućnost samostalnog pristupanja različitim izvorima. Zato nam nije stalo do objavljivanja svojeg sadržaja na internetu ili do održavanja websitea. Umjesto toga, koristimo društvene mreže kako bismo doprli do svojih čitatelja i od njih čuli povratne informacije’.

Holloway kaže kako su od pokretanja do danas dobili dosta pozitivnog feedbacka, naročito oko činjenice da ne zauzimaju političku stranu.

‘Dajemo balansirana mišljenja i pogled na stvari, umjesto da čitateljima sugeriramo što da misle', kaže, ne želeći otkrivati detalje oko prodaje.

‘Prerano je još donositi bilo kakve zaključke, ali za sada smo zadovoljni’, zaključuje.

Ako eksperiment i ne uspije, neće biti na velikom gubitku, s obzirom na to da na tom projektu radi dvadesetak ljudi koji su otprije u kući i ne predstavljaju prevelik trošak.