Tko koči velike istrage u slučajevima koji godinama intrigiraju hrvatsku javnost, a potencijalne štete mjere se u milijunima eura i dolara? Na takvo pitanje, koje se nameće zbog dugotrajnosti istražnih postupaka u slučajevima poput Brodosplita i dviju afera u Hrvatskim željeznicama, nema službenog odgovora
Istražni postupak u slučaju Brodosplit na splitskom se Županijskom sudu, primjerice, vodi dulje od dvije godine. Većina svjedoka ispitana je još tijekom prošle godine, kada su uglavnom provedene i sve druge istražne radnje, piše Jutarnji list
Nakon što je sud odbio prijedlog tužiteljstva da se provede kombinirano brodograđevno-knjigovodstveno-financijsko vještačenje, do zaključenja istražnog postupka treba još ispitati manji broj svjedoka.
Iako se radi o osobama koje su u inozemstvu, pa njihovo saslušanje putem međunarodne pravne pomoći uistinu iziskuje određeno vrijeme, u najmanju je ruku čudno da se to nije uspjelo realizirati u dvije godine.
Istragu je obilježilo i lanjsko odmrzavanje sredstava na računu prvookrivljenog Drage Mačeka u Austriji. Tamošnja tijela nisu željela iznositi razloge ukidanja blokade, ali neslužbeno smo uspjeli saznati da se radi o posljedici postupanja hrvatskog suda.
Naime, Austrijanci, od kojih je i krenula informacija o sumnjivim transakcijama vezanima za prodaju brodova Brodosplita, nimalo ne odugovlačeći blokirali su sumnjiv novac na Mačekovu računu u Grazu još u rujnu 2006.
Međutim, kada su protekle pune dvije godine, a pritom je austrijskim pravosudnim tijelima bilo važno da nadležni splitski sud nije udovoljio zahtjevu tužiteljstva o blokadi Mačekove imovine, zauzeli su stav da odluka o blokadi njegova računa ne može dulje opstati.
Tako Maček od listopada prošle godine opet može raspolagati sredstvima u Volksbanku u Grazu. Na računu, inače, nije bio blokiran puni iznos od 4,7 milijuna dolara, jer je Maček od trenutka sjedanja novca na račun 2005. do blokade u rujnu 2006. velik dio novca isplatio na privatne račune svojih “partnera” i suokrivljenika.
Za ove transkacije postoji doduše popratna dokumentacija u kojoj je navedeno kako se radi o raznim troškovima, primjerice troškovima carinskih prijava, troškovima prijevoza u BiH i slično.
To se zasniva na tvrdnjama tužiteljstva, koje se temelje na podacima pribavljenima ponajviše od Austrijanaca.
Niti kriminalistička obrada koju USKOK i policija zajedno s istražiteljima financijskih tijela provode od listopada prošle godine u HŽ-u, zbog sumnji u milijunske malverzacije bivših čelnika pojedinih tvrtki u sastavu nacionalnog željezničkog prijevoznika, zasad nije donijela očekivane rezultate.
Još se provjerava gdje je na koncu završio novac, primjerice oko 2,5 milijuna eura koje su Biserka Robić, prijašnja direktorica tvrtke AGIT, kćeri poduzeća HŽ Cargo, i jedan njezin bliski suradnik tijekom proteklih šest godina prebacili na račune nekoliko off shore tvrtki u inozemstvo.
Sve fakture potpisivali su direktorica Robić i jedan njezin suradnik.
Slučaj HŽ-a prije četiri mjeseca dobio je i drugu dimenziju, kada je Jutarnji list, uz već izloženu istragu o AGIT-u, objavio i informacije o tome kako je srbijanska policija snimila direktore Željeznica Srbije Milanka Šarančića i direktora HŽ-a Davorina Kobaka kako pripremaju plan o “privatiziranju” duga HŽ-u.
Oni su, prema izvorima iz srpskog MUP-a, isplanirali kako će riješiti dug Željeznica Srbije prema HŽ-u na način da više od tri milijuna eura završi u njihovim džepovima. Plan im je propao jer Vlada RH nije prihvatila prezentirani prijedlog. U našem MUP-u su naveli da se protiv Kobaka ne vodi obrada.
Afera Brodosplit pokrenuta je početkom 2006. godine nakon što je austrijski MUP upozorio hrvatske kolege na sumnjive transakcije na “poslovnom” računu Drage Mačeka u Grazu, a vezano za prodaju brodova. Maček i kolege u srpnju 2005. sklopili su četiri brodograđevinska ugovora s tvrtkama iz Cipra.
Riječ je bila se o gradnji četiriju tankera. Predstavnik naručitelja brodova, odnosno broker, bila je tvrtka Iceberg International Trading Zagreb na čelu s direktorom Dragom Mačekom.
Uz ugovore sastavljena su i potpisana tzv. pobočna pisma, kojima je Brodosplit na sebe preuzeo dodatne troškove.
Na temelju tih pisama ostvarena je “provizija” od 4,7 milijuna dolara. Kada su tvrtke uplatile Brodosplitu svaka po 5,1 milijun dolara, što je bila prva rata, Brodosplit je dio novca zapravo vratio kupcima, a oni su ih proslijedili na Mačekov račun.
