Iako većina građana radi u privatnom sektoru, kada ih se pita gdje je bolje raditi, većina njih, točnije, 68 posto, misli da je bolje raditi u državnoj tvrtki, a kod privatnika 21 posto. Da im je posvuda isto, misli 7 posto ispitanika, a ne zna njih 4 posto.

Zanimljivo, i po demografiji se vidi razlika. Mladi ispitanici, do 30 godina, su podijeljeni, no većina, točnije njih 54 posto, misli da je bolje raditi u državnoj tvrtki, a njih 40 posto misli suprotno. Ali ako se pita starije građane, želja za radom u državnoj tvrtki je veća. Kod građana od 45 do 59 godina to misli 74 posto njih, a kod starijih od 60 godina, 77 posto ispitanika.

Kada se pak pita građane gdje raditi - kod privatnika s dobro plaćom ili slabijom plaćom, ali u državnoj tvrtki, većina bira privatnika, točnije, njih 61 posto, u državnom bi poduzeću radilo njih 33 posto, dok je za 1 posto građana svejedno. Njih pet posto ne zna.

Između rada kod privatnika ili rada u državnoj upravi, većina je za rad kod privatnika, točnije, njih 58 posto, a u državnoj administraciji bi željelo raditi 35 posto ispitanika. Svejedno je 2 posto ispitanika, a ne zna njih 5 posto.

Kada bi birali ili tražili novi posao, za građane je prvi izbor visina plaće. To misli 20 posto ispitanika, zatim je tu dobra radna atmosfera, to je kriterij za 15 posto ispitanika, za njih 15 posto je važno i napredovanje te usavršavanje na poslu. Da imaju posao na neodređeno, važno je 14 posto ispitanika, a za njih 11 posto, da im je posao blizu stana. Za njih 25 posto važni su i drugi kriteriji, primjerice, radno vrijeme, zanimljivost posla, broj dana godišnjeg. Ne zna njih 1 posto.

Preseljenje zbog posla?

Bi li prihvatili nesezonski bolje plaćen posao u drugom dijelu Hrvatske i onamo se preselili? Hvala, ne - tako zvuči odgovor većine građana. To bi odbilo njih 67 posto, a prihvatilo njih 33 posto. Zanimljivo, i ovdje vidimo razliku između mladih ispitanika i onih malo starijih. Mladi do 30 godina, njih 40 posto, bi prihvatilo takav posao. Zato su radnici između 30 i 44 godina čista suprotnost, njih 75 posto bi to odmah odbilo.

A neisplata plaće?

Neisplata plaće je kazneno djelo. No malotko je odgovarao za neisplatu plaća. Što bi radnici napravili kada im poslodavac ne bi isplatio plaću? Za većinu njih nema dvojbe - 48 posto bi prijavilo poslodavca. Njih 31 posto bi ga prijavilo i počelo tražiti novi posao, a njih 15 posto bi ga prijavilo i odmah dalo otkaz. 4 posto građana ne bi poduzelo ništa, a ne zna njih 2 posto.

Kakve ugovore imaju građani?

Većina ima ugovor na neodređeno, njih 74 posto, a ugovor na određeno, njih 23 posto, dok ugovor o djelu ima 1 posto radnika. Nešto drugo ima 2 posto i ne zna 1 posto. I ovdje se vidi razlika u naraštajima. Mladi do 30 godina, njih 48 posto, ima ugovor na neodređeno, a njih 42 posto na određeno. Zato, primjerice, naraštaj od 45 do 59 godina, njih 88 posto, ima ugovor na neodređeno.

Kada se pita građane koliko su zadovoljni uvjetima rada, kao što su prava i plaća, 67 posto građana je zadovoljno, njih 19 posto je podjednako zadovoljno i nezadovoljno, dok 14 posto nije zadovoljno. Zanimljivo, i ovdje vidimo veće zadovoljstvo kod mladih do 30 godina, kojih je 80 posto, a kod radnika od 45 do 59, zadovoljstvo je mnogo niže, točnije, njih 60 posto.

I na kraju, većina građana smatra da njihov poslodavac u potpunosti ispunjava obveze zakona o radu – njih 48 posto, da ih uglavnom ispunjava, misli njih 38 posto, dok njih 11 posto misli da poslodavac ne ispunjava obveze zakona o radu. Ne zna njih 3 posto.