To bi značilo da bi ostatak cjepiva morale 'dijeliti' zemlje s niskim i srednjim prihodima, u kojima živi više od 85 posto svjetske populacije, rekli su istraživači, poručujući da učinkovit odgovor na pandemiju zahtijeva da zemlje s visokim dohotkom sudjeluju u pravednoj distribuciji cjepiva širom svijeta.

"Nesigurnost oko globalnog pristupa cjepivima protiv covida-19 ne prati se samo tijekom kliničkih ispitivanja, već i zbog neuspjeha vlada i proizvođača cjepiva da budu transparentniji i odgovorniji u vezi s tim aranžmanima", smatraju ti istraživači.

U istraživanju se navodi i da su od 15. studenog države s visokim dohotkom unaprijed naručile gotovo 7,5 milijardi doza cjepiva od 13 proizvođača, što uključuje Japan, Australiju i Kanadu, koje zajedno imaju više od milijardu doza, ali čine manje od 1 posto trenutnih novih slučajeva koronavirusa.

Čak i ako cjepiva vodećih proizvođača dosegnu predviđeni maksimalni proizvodni kapacitet, gotovo 25 posto svjetske populacije možda neće dobiti cjepiva još godinu dana ili više, pri čemu istraživači John Hopkinsa drže i da bi Covax, kao ustanova Svjetske zdravstvene organizacije-WHO mogla imati ključnu ulogu u osiguravanju poštenijeg pristupa odobrenim cjepivima, iako je osigurala samo 500 milijuna doza ili daleko ispod cilja da isporuči najmanje 2 milijarde doza do kraja 2021.

Globalnim paktom pokrenutim u travnju cilj je udružiti sredstva iz bogatijih zemalja i neprofitnih organizacija kako bi se ubrzao razvoj i proizvodnja cjepiva protiv covida-19 i pravedno distribuirala po svijetu, no do sada je osigurana polovica potrebnih sredstava, a SAD i Rusija, kao ključni 'igrači' u razvoju i proizvodnji cjepiva nisu se tome pridružile, navodi se u studiji iz Johns Hopkinsa.