'Da je Harvard realna opcija, da postoje stipendije i mogućnost upisa, saznala sam preko škole koja me prošle godine nominirala za Harvard Prize Book Award, nagradu koja se godišnje dodjeljuje marljivim učenicima koji se ističu u školi i aktivnostima. Ušla sam u uži izbor kandidata za tu nagradu, nakon čega je gospođa koja radi na prijavama na Harvardu došla u Čakovec na motivacijski razgovor sa mnom. Shvativši da je netko došao iz SAD-a zbog mene, odlučila sam pokušati. Nisam imala što izgubiti, samo sam mogla mnogo dobiti', veli čakovečka gimnazijalka, napominjući da spomenuta nagrada nije izravno vezana uz prijavu na Harvard, ali svakako pomaže jer je veliko priznanje škole i Harvard cluba Hrvatska koji ju organizira.

To što su se tri hrvatske djevojke upisale na Harvard drži velikim uspjehom za Hrvatsku jer je ove godine postotak primljenih studenata niži nego posljednjih nekoliko desetljeća. A zašto se ona odlučila studirati baš ondje?

Ponajviše sam odlučila studirati vani zbog akademskog, ali i osobnog razvoja. Znam da i kod nas u Hrvatskoj ima mnogo odličnih fakulteta, ali se meni više sviđa američki sustav fakultetskog obrazovanja. Na Harvardu se baš vidim, akademski je fakultet nenadmašan, a osim toga nude širok spektar dodatnih aktivnosti i projekata. Profesori su mnogo otvoreniji prema studentima i svi kažu da su njihova vrata sasvim otvorena, što posebno cijenim', ističe maturantica čakovečke gimnazije govoreći o razlikama između studija.

Razlike između hrvatskih i američkih visokoškolskih ustanova vidljive su već kod upisa koji u Hrvatskoj traju puno kraće, izuzmu li se pripreme za maturu ili upise koje nisu obavezne, dok su vani pravilo.

Za upis preporučujem da se s pripremama počne što ranije. Ljeto prije četvrtog razreda počela sam s pripremama za SAT ispite, a polagala sam u prvome polugodištu ove godine. Recimo da je to američka matura jer se na osnovi tih ispita učenici kvalificiraju za studij u SAD-u. Doduše, dosta je to drukčije koncipirano od naše mature. Ispit traje oko četiri sata i ima tri dijela – matematiku, kritičko čitanje s razumijevanjem i pisanje. Test više provjerava logičko zaključivanje i sposobnosti učenika, a ne znanje koje se, recimo, uči iz knjige. Za ispit je potrebno dosta vježbati, ali se za njega ne može naštrebati. Svoju sam prijavu morala poslati najkasnije 31. prosinca, znači sve je skupa trajalo oko šest mjeseci', otkriva čakovečka gimnazijalka.

Za prijavu su joj bile potrebne preporuke profesora, eseji i dobre ocjene.

Ocjene nisu presudne, ali su bitne. Na američkim sveučilištima veliku ulogu igraju izvannastavne aktivnosti učenika, hobiji, projekti i angažiranost izvan škole. Već dulji niz godina u čakovečkom ŠAF-u bavim se animiranim filmom pa sam uz svoju prijavu slala filmove koje su pregledali profesori na odjelu vizualne umjetnosti i dali svoj dojam o njima. Eto, koliko vidim, dopali su im se, ha, ha. Također, za dobru prijavu potrebno je odraditi dobar intervju, bilo preko Skypea, bilo uživo. Oni zapravo traže zaokruženu, marljivu i svestranu osobu, motiviranu iznutra i uključenu u razne aktivnosti. A ja se bavim i fotografijom, snimila sam i pokoji dokumentarni film. Aktivna sam u vijeću učenika s kojim svake godine organiziram veliku humanitarnu akciju, a bila sam i članica Savjeta mladih grada Čakovca, dok sam sada predsjednica Županijskog vijeća učenika Međimurske županije i još volontiram kada stignem', nabraja Iva, dodajući da prijava zapravo i nije tako strašna, iako nije jednostavna.

Na Harvardu je upisala program Liberal Arts koji joj omogućuje to da ne mora već na početku znati što će konačno studirati.

'To mogu odlučiti na kraju druge godine jer uz predmete iz struke slušam i predmete opće kulture i iz drugih područja. Na taj način oni nakon završetka fakulteta imaju zaokružene i svestrane osobe. Iako još nisam sigurna za što ću se odlučiti, najvjerojatnije će to biti fizika i film. To je isto jedna od stvari koja mi se sviđa u njihovom sistemu – mogu završiti dvije potpuno različite stvari pohađajući isti fakultet', ukazuje.

Svega toga ne bi bilo bez odobrene joj stipendije koja obuhvaća troškove školarine, smještaja, prehrane i udžbenika. A što se traži zauzvrat, pitamo je.

'Naravno, nakon dolaska u SAD očekuje se i da tamo radim u okviru kampusa – u početku su to sitni studentski poslovi u administraciji, kafićima i slično, a kasnije imam priliku raditi i u laboratoriju, pa čak i u struci', naglašava.

Na kraju, pitali smo je gdje se vidi za desetak godina, u kojoj zemlji i na kojem poslu.

'Hmm, to mi je baš teško reći. Rado bih nakon dodiplomskog upisala master, a kasnije i doktorat. Onda bih rado malo proputovala. U fizici se vidim u istraživačkom radu, a filmski kao freelancer. Hrvatsku vidim kao perspektivnu zemlju koja ima mnogo neostvarenih potencijala. Zato bih se nakon fakulteta rado vratila. Iako mi nije sve što se kod nas događa baš milo, mislim da uz malo truda svakako možemo učiniti Hrvatsku odličnom zemljom za sve njene građane i građanke', poručila je mlada Međimurka.