Polaznici Ljetne škole znanosti u Višnjanu istraživali su način dobivanja električne energije na Marsu. Zašto Mars? 'Ako nije nemoguće, onda nije vrijedno truda!' kaže Korado Korlević, legendarni promotor i popularizator znanosti te ravnatelj Znanstveno-edukacijskoga centra za mlade nadarene učenike
Ima li struje na Marsu? Naravno da je ima – ako je znate proizvesti, a to možete, recimo, naučite li električnu energiju dobiti iz - bakterija. Kad već imate struju, možete razviti i posebne algoritme za kretanje robota po 'crvenom planetu'.
Spomenute rečenice nisu se prošloga tjedna čule u nekoj od NASA-inih baza, nego u Hrvatskoj, u Istri, točnije u Višnjanu, u Znanstveno-edukacijskom centru za mlade nadarene učenike (ZECV), gdje je održana Ljetna škola znanosti - ili skraćeno - S3.
‘Riječ je o rezidencijalnom programu namijenjenom srednjoškolcima s posebnim interesom za znanost i tehnologiju, tzv. STEM područje. Cilj je omogućiti sudionicima učenje, usavršavanje i stjecanje znanstvene pismenosti, iskustva u planiranju i provedbi istraživačkih projekata, timskome radu, vještinama znanstvene komunikacije i sl. Kamp je tematski podijeljen u dvije cjeline: projekte koji se bave istraživanjem mora i projekte koji se bave tematikom kolonizacije Marsa’, rekao je Korado Korlević, legendarni promotor i popularizator znanosti i ravnatelj ZECV-a.
Učenje, ne ležerno ljetovanje
Da odmah bude jasno da nije riječ o ležernom ljetovanju nego o ozbiljnom i predanom radu, Korado podastire dnevni ritam polaznika: buđenje je oko 8 ujutro, a radi se do kasnih večernjih sati, uz pauze za ručak i večeru. Navečer se održavaju predavanja, filmske večeri, ponekad i večeri rada na projektima, ali nađe se vremena i za muffin/palačinke druženja.
Na Višnjanu se, osim S3 kampa, održavaju i kampovi za osnovnoškolske uzraste te VSA - kamp astronomije za srednjoškolce. Zanimljivo je i da je kao kriterij za izbor sudionika najvažniji onaj za koji učenici često misle da je - najmanje važan.
‘Iz odgovora napisanog u motivacijskom pismu na pitanje zašto želiš doći na programe u Višnjanu, moguće je odmah shvatiti dosta o kandidatu’, kaže Korlević.
‘Jedna od čestih zabluda jest da u edukaciji sve mora biti lako, prilagođeno. U našoj projektnoj nastavi 'mrkva' mora biti i nedostižna za 'normalni' način rada, ona treba potaknuti na osmišljavanje novih metoda. Težimo pristupu: 'Ako nije nemoguće, onda nije vrijedno truda!' Dakle, zašto ne Mars?!’ smatra Korado Korlević. Kad tako postavite stvari, objašnjava, onda se projekti iz astrobiologije, habitabilnosti, ekstremnih ekosustava, tehnologije rada elektronike u ekstremnim uvjetima, egzotični roboti - sami nameću.
Tri tima za Mars
‘Nakon razvoja niskotlačne komore volumena 20 l, krenuli smo ispitivati taj naš 'mini Mars' i tražiti limite elektronici i bakterijskom životu u našem Marsu. Tako su se ove godine istraživali načini dobivanja električne energije na Marsu’, pojašnjava Marin Trošelj, jedan od mentora mladih znanstvenika, koji za sebe kaže da je zaljubljenik u edukaciju, znanost i tehnologiju s ništa manjom strašću za unapređenjem društva.
Tri grupe pripremale su se za Mars. Hexapod grupa - Luka, Una, Axel, Branislav, Ivana i Marta (mentori Luka Fuček i Marin Trošelj) - razvijala je algoritam hoda za hodanje hexapod robota po terenu na Marsu.
Magda, Marko, Jana, Aurora, Luna i Juraj pod vodstvom Tomislava Šklebara razvijali su mikrogorive ćelije za dobivanje struje iz bakterija.
Katarina, Iva, Luka, Alisa, Irma i Marta pod vodstvom mentora Tare Šverko i Josipa Hadžiegrića radili su solarne ćelije koje se pogone prirodnim bojama. Boje su samostalno sintetizirali i istraživali efikasnost prirodnih boja dobivenih iz malina i trave.
Tjedan u Višnjanu kao cijela školska godina
Evo nekih dojmova mladih znanstvenika nakon završetka kampa:
'Učimo a da to i ne primijetimo, kroz pokuse; na zabavan način / Mentori se ponašaju kao da smo odrasli / Smijem pitati sve što me zanima / Za tjedan dana Višnjana naučimo koliko u jednoj školskoj godini iz nekog predmeta / Učimo ono što nismo znali ni da postoji… '
To nas vodi k propitkivanju kurikularnih odnosa društva i poticanja znanstvenih interesa kod mladih. Marin kaže kako se ta strast kod njega razvila baš u Višnjanu, zahvaljujući Koradu Korleviću. Od tada posljednjih 10 godina svako ljeto provodi u radu sa školarcima.
‘Ono sto me privuklo da se zaljubim u Višnjan bio je sustav vrijednosti. Temeljna je ideja svojim djelovanjem učiniti svijet boljim mjestom s pozitivnim i ambicioznim ljudima. Vidjeti istinsku sreću i veselje na licima djece kad im se pobudi strast za nekim područjem neprocjenjiv je osjećaj. Tu strast trudimo se pobuditi projektnim pristupom, uspijevamo simulirati stvarni svijet, gdje je glavni cilj riješiti određeni problem, doći do nekog otkrića, a ne samo naučiti i reproducirati gradivo’, ističe Marin.
‘Na žalost, mjesta poput Višnjana trenutačno funkcioniraju na temelju volonterizma i velikog odricanja brojnih ljudi kojima je stalo do boljeg društva u Hrvatskoj. Značajno bi pomoglo kad bi se takvim mjestima pružala financijska podrška. U Hrvatskoj postoji ogroman broj dobrih ljudi koji žele pomoći, to sam uvelike osjetio kroz razvoj društvenog poduzeća STEMI', ističe Marin.
Na potezu je država
Korado Korlević pak dodaje kako takav pristup budi nadu da je moguće potaknuti bolju, svjetskiju, europskiju... Hrvatsku.
‘Mislim pritom na zajednicu koja zna da je previše mala da i jedan talent propadne, zajednicu gdje znanstvenici i poduzetnici mogu stvarati čuda. U toj budućoj Hrvatskoj ima mjesta za sve naše učenike i njihove prijatelje iz svijeta, koje će oni zvati da im se pridruže u stvaranje jedne nove, europske 'zapadne obale'. Eksperti su danas u tehnološkom svijetu najtraženija roba, gdje se nastane, za tu zajednicu generiraju milijune. U Višnjanu mlade talente odgajamo da nauče biti nezamjenjivi - radišni, inventivni, inovativni, raditi posao sa strašću’, kaže Korado.
Ako ti novi klinci ne budu mogli ostvariti ideje u Hrvatskoj, svoje mjesto pod suncem moći će naći bilo gdje u svijetu. Ali to je pitanje države, jer ona mora mijenjati svoj odnos, a ne nadareni učenici.
‘Nije na njima da se mijenjaju, oni su dobri, najbolji, traže samo sigurno mjesto da zasade svoje drvo. Na nama starijima je da uredimo vrt i pružimo uvjete da rastu i ostvare svoje potencijale’, dodaje Marin.
A što se pravog Marsa tiče, Hrvatska meteorska mreža i novi teleskop na Tićanu skupljaju podatke o tijelima koja dolaze iz područja oko i iza pravog Marsa. U tom pravcu u Višnjanu nisu nikad prestajali gledati.
Jer - ako nije nemoguće, onda nije vrijedno truda.