Kemmerich je, podsjetimo, dan nakon što je pobijedio uz pomoć AfD-a, ali i tirinškog ogranka CDU-a aktualne kancelarke Angele Merkel, podnio ostavku navodeći kako tim potezom s funkcije premijera želi otkloniti štetu koja je nastala podrškom AfD-a. Istodobno je zatražio raspuštanje regionalnog parlamenta i održavanje novih pokrajinskih izbora.

O rezultatima izbora u Tirinškoj na istoku Njemačke kancelarka Merkel čula je tijekom posjeta Južnoafričkoj Republici te je odmah održala izvanrednu konferenciju za novinare i upozorila da su netom održani izbori 'loš dan za demokraciju'. Uz to, najenergičnije je zatražila poništenje izbornih rezultata, ali i hitan sastanak svoje demokršćansko-socijaldemokratske koalicije kako bi se razjasnio daljnji odnos dijelova CDU-a prema Alternativi za Njemačku.

Ogranak AfD-a za Tirinšku slovi kao posebno radikalan zbog otvorenih kontakata s ekstremnom desnicom i čestih verbalnih ispada čelnika sve popularnije stranke na temu nacionalsocijalizma.

Među njima je i čelnik pokrajinskog AfD-a Björn Höcke, kojemu nacistička retorika nije nepoznanica, o čemu svjedoči i sudska presuda iz 2019. godine, prema kojoj ga se posve legalno u javnosti može nazvati fašistom.

Otac antisemit kao uzor

Höcke je rođen 1972. u Lünenu u saveznoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija na zapadu Njemačke. Njegovi preci su nakon Drugog svjetskog rata protjerani iz nekadašnje Istočne Pruske, čiji dijelovi danas pripadaju ruskoj enklavi Kalinjingradskoj oblasti. Prema podacima, u zadnjim danima Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega iz svojih domova diljem istočne i srednje Europe zbog nametnute kolektivne krivnje za nacističke zločine protjerano je oko 14 milijuna Nijemaca, što je najveće etničko premještanje u suvremenoj povijesti.

Prisjećanja na ratne događaje Höckeovih baka i djedova ostavilo je na njega dubok trag još u djetinjstvu koje je proveo u Anhausenu u obitelji učitelja za slijepe i slabovidne te njegovateljice starijih osoba. Njegov otac, koji je bio izrazito nacionalno, konzervativno i antikomunistički nastrojen, smatrao je da je pad Berlinskog zida početak kraja njemačkog naroda i da će ga uništiti multikulturalni Zapad. Procjene oca, koji je bio pretplaćen na antisemitske časopise, ostavile su dubok dojam na Höckea pa se nakon mature prijavljuje u njemačku vojsku. Potom upisuje pravo na bonskom sveučilištu, no nije ga završio. Napustivši fakultet, zaposlio se kao nastavnik povijesti i tjelesnog odgoja u malom mjestu u saveznoj državi Hessen u središnjoj Njemačkoj.

U školi bilježi i prvi ispad. Tijekom nastave tumačio je osnovnoškolcima da je britansko bombardiranje Dresdena, za razliku od nacističkog bombardiranja engleskog Coventryja, bio planirani ratni zločin. Pritom je usvojio teze krivotvoritelja povijesti i poricatelja Holokausta Davida Irvinga pa je nakon izbijanja skandala morao obećati školskoj upravi da više nikada neće javno govoriti na taj način. Od izbacivanja ga je spasila podrška učenika koji su inzistirali na njegovu ostanku.

Fascinacija Hitlerovim očima

Tek kasnije otkriveno je da je tijekom nastave učestalo govorio o susretu svog djeda s Adolfom Hitlerom i 'njegovim nevjerojatno plavim očima', a nacionalsocijalizmom se bavio mnogo kraće nego ostalim nastavnim temama iz nacionalne povijesti. Uz to, bio je oduševljen nordijskom mitologijom, što je pokazivao i noseći ogrlicu sa simbolom Thorova malja, a koji su kao znak usvojile mnogobrojne neonacističke organizacije diljem svijeta.

Höcke se sredinom pretprošlog desetljeća povezuje s desničarskim organizacijama, a s nekolicinom istomišljenika pokušao je osnovati domoljubno njemačko društvo. S neonacistima je prosvjedovao u spomen na bombardiranje Dresdena te je tom prilikom podigao desnicu na nacistički pozdrav, što su dokumentirale televizijske kamere.

Počinje pisati i za neonacističke časopise pod pseudonimom Landolf Ladig te se u člancima neskriveno divi nacističkom režimu. Njegov pravi identitet otkrio je netko od susjeda nakon što je shvatio da je pod pseudonimom opisao vlastitu kuću iznutra pa ga je i prijavio policiji. Höcke je morao prisegnuti da nije pisao pod tim pseudonimom, ali je to odbio negirajući bilo kakvu vezu s neonacistima. Kasnije je priznao da se krije iza imena Landolf Ladig, ali je nedugo potom tvrdio da iza svega stoji antifašistička mladež iz istočnonjemačke Jene.

Höcke u travnju 2013. godine osniva tirinški pokrajinski ogranak Alternative za Njemačku, a već iduće godine ulazi u pokrajinski parlament kao kandidat s pojedinačno najviše osvojenih glasova. Ulazak u parlament nije ga 'upristojio', već svoju političku popularnost koristi za propagiranje nacizma. Ulazi i u brojne parlamentarne odbore, začudo i u onaj koji se bavi nadgledanjem neonacističke scene, na što su kao nedopustivo upozorile lijeve stranke, podsjećajući da bi Höcke preko svojih veza mogao otkriti neonacistima ono što pokrajinska vlast zna o njima.

Parade, stjegonoše i Wagner

Nezadovoljan nedovoljnim ekstremizmom unutar stranke, Höcke s glasnogovornikom AfD-a za pokrajinu Saska-Anhalt Andréom Poggenburgom potpisuje tzv. Erfurtsku rezoluciju, kojom je smijenjen čelnik Bernd Lucke, a stranka pomaknuta još desnije. Viđeniji čelnici AfD-a pak počinju se sve češće distancirati od Höckeovih izjava i komentara na televiziji. Dio stranačkih kolega javno ga opisuje kao 'političku budalu', no Höckeova popularnost ne jenjava, osobito za vrijeme najintenzivnijeg vala migrantske krize koja je i iznjedrila Alternativu za Njemačku.

Osokoljen podrškom protivnicima useljavanja, homofobima i neonacistima, Höcke počinje priređivati i parade nalik onima koje su prakticirali nacisti tijekom 20-ih, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća. Njegove dolaske na stranačke skupove prati grandiozna glazba, ponajviše Wagner, dok njegovu pratnju čine stjegonoše. Höcke potom u Hitlerovoj maniri odlikuje najistaknutije stranačke pripadnike, a oni mu odgovaraju: 'Vi ste naš vođa kojeg rado slijedimo.'

Vrh stranke ponovno ga pokušava izbaciti iz svojih redova nakon što je izjavio da je spomenik žrtvama Holokausta u Berlinu 'sramota za njemački narod' i da su 'Nijemci jedini narod u svijetu koji usred svoje prijestolnice ima sramotni spomenik'. Većina stranačkih kolega ponovno traži njegovo izbacivanje, no stranački sud ocjenjuje da za to nema dovoljno argumenata pa Höcke ostaje parlamentarni zastupnik. Reakcija na njegovo otvoreno zazivanje nacizma ipak stiže u obliku sudske presude u procesu koji je pokrenuo jedan novinar njemačke državne televizije, a prema kojoj ga se otvoreno u javnosti može nazvati fašistom. Simbolično je stigla i reakcija njemačkog Centra za političku ljepotu, performerske skupine koja je pored Höckeove obiteljske kuće, u kojoj živi sa suprugom i četvero djece, podigla repliku dijela spomenika žrtvama Holokausta u Berlinu, a koju on može vidjeti s prozora spavaće sobe.

Höcke je prijavio performere, no sud je nakon pritiska javnosti odbio njegove zahtjeve za rušenjem simboličnog podsjetnika, dok je Centar za političku ljepotu uspio prikupiti donacije za održavanje spomenika u idućih sedam godina. S druge strane, Höckeu i dalje raste popularnost.