U netom objavljenom znanstvenom članku, Eric Dor tvrdi da se iz eurozone ne može izaći 'od danas do sutra' te da bi takva operacija bila 'mnogo kompliciranija' nego što se uopće misli. Najveći problem predstavljali bi dugovi narodne banke određene države prema ECB-u, ali i ostalim narodnim bankama. Ukratko, izlazak države iz eurozone, prema Doru, u praktičnoj izvedbi išao bi ovako: trebalo bi poništiti novčanice eura pečatiranjem, tiskati novu/staru valutu, možda zamrznuti sve bankovne račune u državi kako bi se spriječilo izvlačenje kapitala, te dogovoriti s ostalim narodnim bankama način vraćanja dugova nastalih u eurozoni.

I dok svi gledaju manje-više prema jugu i zapadu Europe, novi izvještaj austrijske Kontrolne banke (OeKB), instituta za mjerenje gospodarskih kretanja, upozorava da srednjoj Europi prijeti stagnacija. OeKB tvrdi da cijeloj regiji prijeti gospodarski pad, ponajviše u Mađarskoj, te da je stanje sve sličnije onome s kraja 2008, kada je cijeli svijet uzdrmala kriza s Wall Streeta.

Panična kakofonija upozorenja

Nakon što je i Italija nesumnjivo postala novi bolesnik eurozone, uz već kronično uzdrmanu Grčku, situacija se toliko zakomplicirala da se u paničnoj kakofoniji političkih i ekonomskih glasova, te sve više loših vijesti sa svih strana, ne može prepoznati put prema bilo kakvom rješenju.

'Europska središnja banka (ECM) mora povući radikalne poteze', upozorava ugledni ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade i kolumnist The New York Timesa Paul Krugman u intervjuu za njemački list Handelsblatt. Krugman smatra da cijela eurozona ovisi o tome što će se dogoditi s Italijom: ukoliko dođe do toga da se Italiji moraju rezati dugovi, kao što je nakon dugog natezanja ponuđeno Grčkoj, euro to neće preživjeti. Krugman smatra i da će u cijeloj drami eurozone ECB odigrati glavnu ulogu: 'ECB će se u jednom momentu suočiti s bezdanom, te poručiti da ih više nije briga za bilo kakva pravila i da će kupiti talijanski dug. Napad tržišta na Italiju mora biti zaustavljen! Inače će propasti euro i kao politički projekt, što se mora zaustaviti.'

Krugman ističe da je euro u svojem nastanku imao 'strašnu grešku', a to je da za jedinstvenu valutu mora postojati i jedinstvena ekonomska politika, što u eurozoni nije slučaj. No nobelovac kaže da se Italija i Španjolska mogu izvući iz krize ukoliko na svoje kredite plaćaju kamate između 2 i 4 posto. Italija je pak već iznad 7 posto, 'što znači da ECB mora intervenirati', kaže Krugman.

Kao najgori mogući scenarij ovaj ekonomist navodi sljedeće: 'Italija napušta euro. Ljudi povlače svoj novac iz banaka, koje onda propadaju. To znači i pad Španjolske, a nakon nje najvjerojatnije slijedi i Francuska. Jedna od posljedica bi bila mutiranje eura u proširenu verziju njemačke marke. Teško mi je vjerovati da će se to desiti, ali ipak: šanse za takav razvoj događaja idu do 40 posto.'

Da bi se izbjegla takva situacija, Krugman savjetuje ECB-u da počne tiskati novac, jer uspostavljeni Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) tu nije dovoljan.

Loše vijesti o zemljama eurozone odjekuju na svim stranama kontinenta. Italija se pridružila Grčkoj na odjelu intenzivne njege, no ni u Španjolskoj stvari ne stoje kako treba. Njihov državni ured za statistiku objavio je da je španjolsko gospodarstvo u trećem kvartalu raslo za majušnih 0,7 posto, a isti se rast predviđa i za sljedeću godinu. To pak ugrožava napore vladu u smanjivanju ogromnog proračunskog duga, a također se očekuje da će stopa nezaposlenosti i dalje biti iznad 20 posto, što je najviše od svih država Europske unije.

EFSF za pomoć spreman

Klaus Regling, šef EFSF-a, najavljuje da će oni početi već u prosincu prodavati obveznice kako bi si osigurali što veća operativna sredstva. EFSF je spreman pomoći Italiji, izjavio je Regling za Sueddeutsche Zeitung: 'Italiji istječe vrijeme u kojem može uspješno umiriti tržišta. Svaka država koja nam dođe i kaže da joj odmah treba pomoć naći će nas spremne.' EFSF trenutno može dati kredite u sveukupnom iznosu od 250 do 300 milijardi eura.

Glavni čovjek Svjetske banke Robert Zoellick upozorio je pak da nema više vremena za poluuspješne mjere. 'Dosta je bilo izvlačenja', rekao je Zoellick u intervjuu za magazin The International Economy. 'Pravo pitanje s kojim se suočavaju Europljani jest budućnost njihovog gospodarskog sustava. Trenutni sustav nije održiv.' Zoellick smatra da postoje dva puta u budućnost: prvi je odustajanje od zajedničke valute, a drugi je stvaranje još jače političke i financijske unije, koja bi nadopunila postojanje eura.