On ne želi istupati javno iz dva razloga: zato što smo trenutno u osjetljivom periodu formiranja vlasti, za što barem teoretski postoji mogućnost 'crveno-crnog' dogovora koji bi podržali upravo manjinski zastupnici. I drugo, zato što je neuobičajeno da ljevica kritizira manjinske zastupnike jer dio njenih birača to automatski protumači kao napad na sve pripadnike tih manjina.

'Činjenica jest da se tih osam ljudi u Sabor bira s mizernim brojem glasova i da nisu potpuno legitimni predstavnici manjina, a s druge strane uglavnom bivaju presudni prilikom formiranja saborske većine te su uglavnom naklonjeni HDZ-u. Možda je zaista vrijeme da se izborni sustav pretrese u ovom dijelu, ali istovremeno treba preispitati način zastupanja dijaspore i njena tri zajamčena zastupnika', dodaje za tportal ovaj sugovornik.

Drugi, na bliskoj strani političkog spektra, kaže da je logika jednostavna: ako se osam manjinaca u Sabor bira po posebnim pravilima, onda bi trebali imati i posebne, odnosno drugačije ovlasti.

'I to se ne odnosi samo na SDSS, nego i na ostale zastupnike manjina, a onda i na one iz dijaspore', jasan je on.

U HDZ-u nisu skloni bilo kakvom preispitivanju trenutnog modela biranja manjinskih zastupnika. 'To bi se protumačilo kao smanjenje prava nacionalnih manjina', kaže jedan od sugovornika iz ove stranke, a koji će u polušali otkriti i dodatni motiv:

'Trenutni model nama naprosto odgovara.'

Domovinski pokret je u pregovorima oko sastavljanje većine s HDZ-om tvrdo postavio uvjet da u njoj ne sudjeluje SDSS - ali ne i ostalih pet manjinskih zastupnika - te je to po svemu sudeći i dalje jedina ozbiljna prepreka formiranju Vlade, a način izbora ovih zastupnika javno se ne problematizira. No s druge strane Most to otvoreno zagovara već dulji niz godina, a upravo danas o tome je progovorio Božo Petrov, kao i njihov ustavni stručnjak Robert Podolnjak.

'Svjesni smo da je proces formiranja Vlade iznimno politiziran, naročito zbog potencijalnog sudjelovanja zastupnika nacionalnih manjina. Nikad nije bio toliko problematiziran od određene političke opcije i upravo je ovo trenutak u kojem treba ozbiljno promisliti o drugačijem reguliranju njihova statusa kako bi se u budućnosti izbjegavala ovakva situacija, u kakvoj Hrvatska nikad nije bila. Uz to, nacionalne manjine su jezičac na vagi i to nije dobro, kako za druge, tako i za zastupnike nacionalnih manjina', rekao je Podolnjak i iznio svoj prijedlog da tako izabrani zastupnici ne bi imali pravo odlučivanja prilikom formiranja Vlade i donošenja državnog proračuna.

'Predložio bih prijedlog aktualan od 2014. godine, u kojem je navedeno novo rješenje za zastupnike nacionalnih manjina. Ustavno rješenje bilo bi sljedeće: da zastupnici nacionalnih manjina ne bi imali pravo odlučivanja o formiranju Vlade i donošenju proračuna, a zauzvrat bi imali pravo veta na sve zakone koji se odnose na prava nacionalnih manjina', dodao je u ime Mosta.

Tportal je nedavno analizirao profile izabranih saborskih zastupnika iz redova nacionalnih manjina, među kojima je na ovim izborima zapravo nastupila samo jedna promjena. Posebno je zanimljiv slučaj zastupnika mađarske manjine Roberta Jankovicsa jer je dobio mandat s tek 2804 glasa, pri čemu čak nije imao protukandidata.

Posljednji put kad se s nekim zbilja natjecao pobijedio je uz velike repove: otkriveno je da su u Baranji građani masovno mijenjali nacionalnost i za nagradu od stotinjak kuna glasali upravo za njega. Dvoje ljudi je optuženo, pa potom nepravomoćno i osuđeno zbog toga, da bi postupak potom bio vraćen na početak, no među njima nije i sam Jankovics.

'Činjenica jest da ovaj model otvara malo prostora za stvarnu zaštitu prava nacionalnih manjina, ali zato veliki prostor za političku trgovinu', kaže za tportal sugovornik iz SDP-a.

Suprotno uvriježenom mišljenju, aktualna izborna pravila ne vrijede još od početka devedesetih, nego su uvedena na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine i prvi put primijenjena na parlamentarnim izborima godinu kasnije. Ranije, od izbora 1992. godine, predstavnici srpske manjine birali su se s općih lista političkih stranaka.

Pojednostavljeno, premda su postojale i posebne izborne jedinice za manjine, nakon proglašenja izbornih rezultata utvrđivalo se koliko se izabranih zastupnika deklariralo kao pripadnici nacionalne manjine, pa ako ih nije bilo dovoljno, oni bi se 'povlačili' u Sabor s nižih mjesta na listama političkih stranaka. U jednom slučaju na svim listama nije bilo dovoljno Srba pa je - da bi se zadovoljila kvota predstavnika 12 posto stanovništva, koliko ih je bilo po popisu stanovništva iz 1991. godine - u Sabor ušlo troje zastupnika s manjinske liste SNS-a Milana Đukića, a koji uopće nisu prešli izborni prag.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina 2002. godine predviđene su kvote od tri predstavnika srpske manjine i pet predstavnika svih ostalih, pri čemu su oni raspoređeni krajnje neobično. Veljko Kajtazi danas tako u isto vrijeme zastupa njemačku, romsku, ukrajinsku, rusku i židovsku, kao i neke druge manjine.

Pamti se prijedlog bivšeg premijera Ive Sanadera, koji je na velika vrata uveo HDZ u koaliciju s manjinskim zastupnicima, a koji je čak predviđao mogućnost da srpska nacionalna manjina pod određenim okolnostima dobije i četvrti saborski mandat. Oporba je to tada nazvala 'političkom korupcijom pomoću premijskog mandata', a to je na koncu srušio Ustavni sud.

Za razliku od nacionalnog, model zastupanja manjina na lokalnom nivou u međuvremenu je mijenjan više puta. Na lokalnim izborima 2005. godine uveden je model po kojemu se gradska i općinska vijeća naknadno šire ako se ustanovi da nije odabran dovoljan broj predstavnika neke manjine - ili Hrvata, ako u toj sredini nisu u većini. No odmah su krenule i zloupotrebe pa su zabilježeni slučajevi da, recimo, predstavnici Srba daju ostavku da bi na njihovo mjesto u vijeću ušao sljedeći s liste, Hrvat.

A potom bi se vijeće moralo još širiti jer u njemu nije bilo dovoljno - Srba.

Potom se 2012. godine tome stalo na kraj tako što je određeno da se odmah nakon proglašenja rezultata izbora utvrdi broj mandata podzastupljenog naroda te eventualno prošire gradska i općinska vijeća za one koji nedostaju, a smatra se da je njihova zastupljenost poštovana sve do kraja četverogodišnjeg mandata. Dakle ostavke više nisu imale smisla.

No prije tri godine model se dogovorom HDZ-a i manjinskih zastupnika ponovno mijenjao, pa su uvedeni dopunski izbori za predstavnike nacionalnih manjina - nakon što sami izbori formalno završe, ako se ustanovi da nije izabrano dovoljno njihovih predstavnika. Taj model već nekoliko godina izaziva podozrenje pravnih stručnjaka jer zapravo uvodi mogućnost dvostrukog glasanja pripadnika nacionalnih manjina.

U usporedbi s većinom europskih država, hrvatski sustav predstavljanja nacionalnih manjina doista jest jedinstven, a mnogi bi rekli i velikodušan - no gotovo svaka država ipak vodi računa o tome da one ipak budu predstavljene. U Italiji se, recimo, nacionalni izborni prag od dva posto ne odnosi na stranke i liste koje se izjašnjavaju manjinskima i redovito u parlament ulaze predstavnici Südtiroler Volkspartei, koja zastupa etničke Nijemce i Austrijance iz Južnog Tirola.

U susjednoj Srbiji za manjinske liste također ne vrijedi izborni prag, pa su na posljednjim izborima s relativno malim brojem glasova u parlament ušla tri manjinca, ali ne i četvrti na listi, predstavnik Hrvata Tomislav Žigmanov. No treba reći da u toj državi postoji samo jedna izborna jedinica.

'S ovim brojem glasova SDSS bi na posljednjim izborima osvojio jedan mandat - no ako bi se sustav promijenio i uvela samo jedna izborna jedinica, moguće je da bi dobili nešto više glasova i dogurali do tri mandata, koliko imaju i danas', objašnjava za tportal sugovornik iz velike političke stranke, u kojoj su radili simulacije alternativnog ishoda izbora na osnovi podataka s onih nedavno održanih.

No slaže se - ta tri mandata SDSS-a svakako bi imala znatno veći legitimitet.