ZAGREB - To je izjavio danas Hini u povodu jučerašnje izjave slovenskog premijera Boruta Pahora, da je za Sloveniju "izlaz" na otvoreno more "bio i ostaje sveta stvar".

Vidas smatra da Slovenija svojim zahtjevom za teritorijalnim povezivanjem s otvorenim morem zapravo otvara jedno od temeljnih usuglašenih pravila međunarodnog prava mora, koje se oblikovalo kroz višestoljetni razvoj.

Hrvatski stručnjak za međunarodno pravo pojašnjava da Slovenija ima pravo pristupa otvorenom moru, ali ne teritorijalnog koji se po međunarodnome pravu ostvaruje kroz teritorijalno more - a čija širina ne može prelaziti 12 nautičkih milja.

"Hrvatska i Slovenija još trebaju riješiti sporno pitanje granice na moru s ishodištem u Piranskom/Savudrijskom zaljevu, no to nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa slovenskim pristupom otvorenom moru, čije eventualno dodatno uređenje treba tražiti zasebno, a ne može se cjelovito provesti bez sudjelovanja Italije", tvrdi Vidas.

Po Vidasovim riječima za ocjenu međunarodnopravne valjanosti zahtjeva Slovenije za teritorijalno povezivanje s otvorenim morem, bez obzira koji se termin rabio ("izlaz", "kontakt" ili "spojnica"), ključne su dvije geografske točke i to, kao prvo, položaj točke 5 iz Osimskog ugovora, te, drugo, bilo koja točka polaznih crta teritorijalnog mora Slovenije dobivena rješenjem graničnog spora s Hrvatskom u Piranskom/Savudrijskom zaljevu.

"Između tih ključnih točaka, u svakom mogućem rješenju spora u zaljevu - pa i, hipotetički, ako bi cijeli zaljev pripao Sloveniji - udaljenost ostaje veća od 12 nautičkih milja", pojasnio je.

Napominje kako je pravilo o najviše 12 nautičkih milja teritorijalnog mora rezultat interesa velikih sila, prije svega SAD-a i, nekoć, Sovjetskog Saveza, te konsenzusa postignutog na Trećoj konferenciji UN-a o pravu mora, što je u konačnici omogućilo i Konvenciju UN-a o pravu mora iz 1982., a koja danas obvezuje sve države članice EU-a.

"Bez kršenja međunarodnog prava, Slovenija se može teritorijalno povezati s otvorenim morem odnosno točkom 5 iz Osimskog ugovora jedino tako da Hrvatska ustupi onaj dio svojeg teritorijalnog mora koji je sjevernije od točke 5 - ali ni to ne može valjano ustupiti izravno Sloveniji nego tek međunarodnoj zajednici", tvrdi Vidas, dodajući kako bi takvo rješenje, u osnovi, značilo pretvoriti dio hrvatskog teritorijalnog mora u otvoreno more, dakako s posljedicom gubitka tog dijela državnog područja na moru.

Kondominij u tom istom dijelu mora, kako navodi, također bi za Hrvatsku doveo do odricanja od teritorijalnog mora što joj pripada, a za Sloveniju do stjecanja prava na moru za koja inače ne bi bilo osnove u međunarodnom pravu.

"No važno je znati da se, bez obzira na pretvaranje dijela hrvatskog teritorijalnog mora bilo u otvoreno more ili u kondominij, time ne bi postiglo cjelovito rješenje pristupa slovenskih brodova do otvorenog mora, jer samo ulazni smjer tog pristupa vodi kroz hrvatsko teritorijalno more, dok je izlazni smjer do otvorenog mora s druge strane osimske granice, kroz teritorijalno more Italije", izjavio je Vidas.

Takvo je rješenje plovidbe, podsjeća, potvrđeno u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji 2004., na suprijedlog Hrvatske, Italije i Slovenije, pa zato svako daljnje uređenje slovenskog pristupa otvorenom moru treba rješavati između te tri države, a ne samo dvije.